Uvodnik

BRANKO MIJIĆ Kuda idu divlje svinje

Branko Mijić

Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

Foto Sanjin Strukic/PIXSELL

I može sada ministar Josip Aladrović pričati što god hoće i post festum sazivati sindikate koji o svemu tome nisu imali pojma. Ako se nešto u ovoj izvanrednoj situaciji može nazvati petokolonaštvom, onda je to ovakvo podmuklo rezanje prava onih koji ionako ovu krizu podnose najteže i ako je fizički prežive, iz nje će izaći još siromašniji, mnogi uvaljani u bijedu

placeholder


Zamjerili su neki Viliju Berošu što je petokolonašima nazvao one koji pokušavaju širiti paniku pokazujući prazne police sa zaštitnom opremom za liječnike i medicinsko osoblje.


Možda je mogao jedan od najagilnijih i najpopularnijih ministara izabrati i neku blažu riječ, no njegovu opravdanu ljutnju nitko mu neće zamjeriti.


Ako to ostane najveća greška u mandatu čovjeka koji je svojom otvorenošću, povjerenjem i partnerskim odnosom, kao uostalom i svi članovi Kriznog stožera koji nam se svakodnevno obraćaju, pridobio javnost na svoju stranu, onda ćemo moći reći da smo uspjeli pobijediti COVID-19 i prebroditi krizu.




Prejaka riječ neće ubiti ministra, no kako nazvati one koji izvanredne okolnosti koriste ne bi li dodatno zaradili, stekli neku korist ili ušićarili na tuđoj nevolji? Ratnim profiterima, crnoburzijancima ili upravo tako, nomen est omen, petokolonašima?


Kojim imenom krstiti one koji su u nedostatku dezificijenata digli nabavnu cijenu alkohola za gotovo 300 posto, dok su cijene zaštitnih maski u nabavi i do 20 puta skuplje u odnosu na lani, a onda opravdano gnjevni građani svoje nezadovoljstvo nepotrebno isporučuju ljekarnicima?


Dok se naša svakodnevica odvija u inverzijama normalnog života, dok brinemo o svome i zdravlju bližnjih, gotovo ispod radara je prošla vijest kako Vlada sprema novi zakon koji bi umjesto Zakona o radu uređivao radne odnose u okolnostima epidemije CROVID-19! I kojim bi se izvan snage stavile odredbe krovnog zakona koji regulira odnose između poslodavaca i radnika!


U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava potvrdili su da na takvom zakonu rade, ali nisu htjeli otkriti njegove detalje, no zato je probni balon pušten u stručni časopis »Radno pravo«!? I što smo iz njega doznali?


Da bi poslodavcima prema novom zakonu bilo »privremeno, za vrijeme epidemije« omogućeno smanjivanje plaće putem pravilnika o radu do minimalne plaće, što znači da bi, bez obzira na to što piše u ugovoru o radu svakog pojedinog radnika, mogli svakom svesti primanja na 3.250 kuna!


Također, bila bi moguća suspenzija kolektivnih ugovora pa bi poslodavac jednostrano mogao staviti izvan snage pojedine odredbe poput regresa, božićnice, uskrsnice, baš kao što bi drugačije bila uređena prava na naknadu plaće, što u prijevodu znači njihov smanjivanje do minimalca!


I može sada ministar Josip Aladrović pričati što god hoće i post festum sazivati sindikate koji o svemu tome nisu imali pojma. Ako se nešto u ovoj izvanrednoj situaciji može nazvati petokolonaštvom, onda je to ovakvo podmuklo rezanje prava onih koji ionako ovu krizu podnose najteže i ako je fizički prežive, iz nje će izaći još siromašniji, mnogi uvaljani u bijedu.


Nije Aladrović poput Beroša izašao pred javnost i rekao: »Ljudi, ako želimo nakon krize zbog bolesti preživjeti krizu gospodarstva, moramo vam srezati prava.« Nije se Aladrović pozvao na struku, epidemiologe i infektologe iz svog sektora, koji profesionalno stoje iza takvih rigidnih metoda, niti se zabrinuo što se na ovakav način ukidaju elementarne demokratske tekovine koje bi ovakvim potezima mogle zauvijek izumrijeti.


Ne ide ovakvim mjerama Vlada ni u korist onih poslodavaca koji žele sačuvati radna mjesta i plaće proizvodnih radnika, njima u 63 napabirčene i nerazrađene mjere nije ništa konkretno pomogla, već upravo onim ratnim profiterima i crnoburzijancima koji ionako ništa drugo ne znaju do li otpuštati radnike, smanjivati im plaće i oduzimati prava kako bi svoje plaće i bonuse sačuvali. A neki od njih već su počeli primjenjivati odredbe novog zakona i prije nego što je stupio na snagu!I je li onda uistinu petokolonaš prejaka riječ?