Dragi stariji susjedi, korona situacija je ozbiljna.

Ukoliko vam je potrebno otići u trgovinu ili ljekarnu, mi mlađi ćemo rado otići za vas. Slobodno se javite.

Tako je pismenom obavijesti reagirala susjeda Marina s devetog kata u neboderu mojih roditelja, nastanjenog uglavnom starijim osobama, baš kao i mnogi građani koji ne samo u Rijeci već i diljem Hrvatske svakodnevno nesebično pomažu onim najugroženijima.

Ako u svom tom zlu vezanom za koronu nešto može biti pozitivno, to je onda nada da nakon svega možda možemo postati bolji ljudi i kad bolest prođe.

Nažalost, to MOŽDA valja napisati velikim slovima nakon saznanja da je četvero liječnika KBC-a Zagreb zaraženo koronom, od toga njih dvoje koji su, unatoč zabrani, vikend odlučili provesti u Austriji, da bi to po povratku zatajili i nastavili raditi!?

Zbog toga je sada još 28 liječnika s Rebra u samoizolaciji i stotinjak medicinskog osoblja, a kako će proći njihovi pacijenti, srčani bolesnici, tek ćemo saznati!

Marini i njoj sličnima nitko nije morao zapovijediti da pomažu drugima, dok su oni kojima je to struka izabrali skijanje ili pak jedrenje u Argentini bacivši time sjenu na sve one liječnike i medicinske radnike koji daju sve od sebe kako bi posljedice ove epidemije bile što manje.

Zaista, ne treba nam da svoje zajedništvo dokazujemo pjevajući s balkona praznim ulicama zbog mangupa u našim redovima, i to onih koji bi trebali prednjačiti svojim znanjem i ponašanjem, ne napuštajući prvu crtu bojišnice.

U svim kriznim situacijama, ratnim, epidemiološkim poput ove, solidarnost je preduvjet opstanka.

No možemo li se ovako nastaviti ponašati i kada neposredna opasnost prođe, kada više ne budemo živjeli u strahu za svoje bližnje i vlastiti život? Ili će nas ljudska pohlepa i zakon jačeg još više udaljiti od ideala ravnopravnosti, jednakosti i slobode pojedinca?

Ako nešto možemo od korone baštiniti, onda bi se to moglo nazvati pravednost virusa.

Od njega se nisu uspjeli sakriti i obraniti ni bogati, ni slavni, ni predsjednici, ni premijeri. Štoviše, CROVID-19 nije ljudskom rodu pokazao samo svoje smrtonosno lice već učinio za čovječanstvo upravo ono što ne žele učiniti ni predsjednici, ni premijeri, ni bogati, ni slavni – sačuvao planet, barem nakratko, od klimatskih promjena i zagađivanja okoliša.

Satelitske snimke pokazuju drastično smanjenje onečišćenja zraka upravo iznad žarišta koronavirusa, iznad Kine, a sada i sjeverne Italije, pad zagađenja vidi se čak i nad zapadnim dijelom Hrvatske!

Zatvaranjem tvornica i smanjenjem prometa zbog koronavirusa postigli smo ono što ni Greta Thunberg, ni svi ekološki aktivisti i znanstvenici ovog svijeta nisu uspjeli!

No, pitanje je koliko će sve to trajati? Hoćemo li nakon što pandemija prođe ili se cjepivo pronađe, nastaviti istim tempom uništavati planet, ili još žešće, ne bismo li nadoknadili izgubljene ekstraprofite?

Ne zaboravimo, od koronavirusa do sada je u svijetu umrlo šest-sedam tisuća ljudi, dok je u Kini i Indiji samo u 2017. godini zbog zagađenja zraka i vode umrlo više od tri milijuna ljudi!

Možemo li, dakle, nakon svega postati bolji ljudi? Svjesni da smo sami svojim ponašanjem pobili više pripadnika ljudskog roda nego što će to poći za rukom svim virusima zajedno.

Evo, čak je i Islamska država upozorila svoje teroriste da se drže podalje od Europe dok pandemija koronavirusa ne bude pod kontrolom!

One koji su u svom vjerskom fanatizmu spremni raznijeti same sebe eksplozivom, njihove vođe pozivaju da peru ruke i pokrivaju usta kada kišu i kašlju! Možemo li još nešto luđe zamisliti?

Da na televiziji gledamo kako libijska obalna straža potapa plovilo pretrpano europskim izbjeglicama koje su se u strahu od koronavirusa pokušale domoći spasonosne Afrike isplovivši iz Lampeduse?