U svakom slučaju, ne može se ne zaključiti da je Plenković jučer u svoju crvenu knjižicu upisao još jednu pobjedu
Možda Hrvatska jučer nije pobijedila Maroko, ali jednu pobjedu u rukavu ipak ima – Austrija će ipak podržati članstvo Hrvatske u šengenskom prostoru. Dapače, glasat će se pojedinačno, i samo Bugarska i Rumunjska su one koje mogu strahovati od austrijskog veta, a sigurno ne Hrvatska.
Objavio je to jučer urbi et orbi austrijski kancelar Karl Nehammer na susretu s premijerom Andrejom Plenkovićem, nakon što se njegov ministar unutarnjih poslova ranije usprotivio proširenju šengenske zone i izazvao zabrinutost da će Beč blokirati pristupanje Hrvatske.
Iako je par dana postojala stanovita napetost oko toga, otkako je krajem prošlog tjedna nepažljivi austrijski ministar strpao Hrvatsku u isti koš s druge dvije zemlje, zapravo je u jednom trenutku već u utorak bilo jasno kakav će biti ishod, i da je Plenkovićeva tiha diplomacija već uspješno odradila svoj posao. Naime, u najavi posjeta kancelara Nehammera negdje oko podne u utorak, stajalo je i kako on zajedno s premijerom Plenkovićem, kao i bavarskim premijerom Markusom Söderom danas ide u posjet LNG terminalu u Omišlju. Do takvog posjeta sigurno ne bi došlo da nesporazum oko Schengena već nije bio riješen, a ovako se, dapače, između redaka moglo iščitati kako će vrh Vlade ukazati austrijskim i njemačkim dužnosnicima kako je Hrvatska energetski jaka i samodostatna zemlja, od koje bi ponešto mogli i naučiti o diverzifikaciji izvora energije. Tako Nehammer jučer nije imao druge nego naglasiti da je Beč smanjio ovisnost o ruskome plinu s 80 na 21 posto od početka rata u Ukrajini, te u tom kontekstu jasno reći da će se partnerstvo s Hrvatskom proširiti »u pogledu sigurne opskrbe energijom«.
Slično se dalo naslutiti i iz Plenkovićevih riječi jučer u Saboru kad je, započinjući obraćanje zastupnicima oko proračuna, najprije rekao kako ne samo da je primio čestitke zbog rješenja problema šengenske zone nego je štoviše odlučio pomoći susjednim i prijateljskim zemljama u svemu što im je potrebno. Potpuno je preokrenuo tezu, i umjesto da se prikaže žrtvom austrijskog pritiska, postavio se u gard onoga od kojega i mnogo jače države imaju što naučiti. Iako je to dobar PR trik i dokaz da je na čelu Vlade iskusni retoričar, ipak je to i odraz onoga kako se hrvatski premijer osjeća u odnosu na kolege iz drugih, čak i jačih i većih država – očito je da se osjeća sigurno u europskim razmjerima, i da Hrvatsku postavlja na poziciju politički moćne države, mnogo važnije nego bi to njezini geografski okviri pretpostavljali.
Nije to tako čudno, HDZ je dio grupacije Europskih pučana, EPP-a, koja u svojim rukama drži Europsku komisiju i većinu u Europarlamentu, a on sam njeguje više nego dobre odnose s većinom od tih čelnika. Uz to, među predsjednicima vlada iz redova EPP-a u državama članicama EU-a, Plenković je po svom premijerskom iskustvu trenutno prvi – nitko nema punih šest godina vlast u rukama kao hrvatski premijer, pa je njegova pozicija u europskim razmjerima relativno snažna.
Stoga, ako je vrh EU-a odlučio da će Hrvatska uskočiti u Schengen, kao i u eurozonu, tako će i biti. Dapače, razgovori austrijske i hrvatske strane na kraju su završeni tako da je austrijski kancelar kazao kako upravo Hrvatsku vidi kao efikasnu u kontroli prolaska migranata prema zapadu, dok se Beč protivi samo širenju Schengena na zemlje koje neučinkovito štite vanjsku granicu EU-a, što Hrvatska svakako nije, nego su to Bugarska i Rumunjska.
U svakom slučaju, ne može se ne zaključiti da je Plenković jučer u svoju crvenu knjižicu upisao još jednu pobjedu. Realno, da je austrijski udar uspio, imao bi velikih problema pravdati se pred hrvatskom javnošću zbog ove teme, jer je i Schengen i ulazak u euro već kod građana doživljen kao gotova stvar. Bio bi to za Plenkovića velik poraz. Ali, evo okrenuo je situaciju u svoju korist, bez obzira na to što rekle kladionice. Dapače, u ovom trenutku, dok se čita ovaj tekst, on već Austrijancima i Nijemcima dokazuje da bez hrvatskog LNG-a ni oni neće moći biti sigurni u svoju opskrbljenost plinom jer LNG će se uskoro bitno proširiti i ojačati kao nova energetska točka srednje Europe. I oni se baš raduju.
Uvodnik
Uspješni Plenkovićev obrat
Tihana Tomičić
24. studeni 2022 15:24
Foto Davor Kovačević
U svakom slučaju, ne može se ne zaključiti da je Plenković jučer u svoju crvenu knjižicu upisao još jednu pobjedu
Možda Hrvatska jučer nije pobijedila Maroko, ali jednu pobjedu u rukavu ipak ima – Austrija će ipak podržati članstvo Hrvatske u šengenskom prostoru. Dapače, glasat će se pojedinačno, i samo Bugarska i Rumunjska su one koje mogu strahovati od austrijskog veta, a sigurno ne Hrvatska.
Objavio je to jučer urbi et orbi austrijski kancelar Karl Nehammer na susretu s premijerom Andrejom Plenkovićem, nakon što se njegov ministar unutarnjih poslova ranije usprotivio proširenju šengenske zone i izazvao zabrinutost da će Beč blokirati pristupanje Hrvatske.
Iako je par dana postojala stanovita napetost oko toga, otkako je krajem prošlog tjedna nepažljivi austrijski ministar strpao Hrvatsku u isti koš s druge dvije zemlje, zapravo je u jednom trenutku već u utorak bilo jasno kakav će biti ishod, i da je Plenkovićeva tiha diplomacija već uspješno odradila svoj posao. Naime, u najavi posjeta kancelara Nehammera negdje oko podne u utorak, stajalo je i kako on zajedno s premijerom Plenkovićem, kao i bavarskim premijerom Markusom Söderom danas ide u posjet LNG terminalu u Omišlju. Do takvog posjeta sigurno ne bi došlo da nesporazum oko Schengena već nije bio riješen, a ovako se, dapače, između redaka moglo iščitati kako će vrh Vlade ukazati austrijskim i njemačkim dužnosnicima kako je Hrvatska energetski jaka i samodostatna zemlja, od koje bi ponešto mogli i naučiti o diverzifikaciji izvora energije. Tako Nehammer jučer nije imao druge nego naglasiti da je Beč smanjio ovisnost o ruskome plinu s 80 na 21 posto od početka rata u Ukrajini, te u tom kontekstu jasno reći da će se partnerstvo s Hrvatskom proširiti »u pogledu sigurne opskrbe energijom«.
Slično se dalo naslutiti i iz Plenkovićevih riječi jučer u Saboru kad je, započinjući obraćanje zastupnicima oko proračuna, najprije rekao kako ne samo da je primio čestitke zbog rješenja problema šengenske zone nego je štoviše odlučio pomoći susjednim i prijateljskim zemljama u svemu što im je potrebno. Potpuno je preokrenuo tezu, i umjesto da se prikaže žrtvom austrijskog pritiska, postavio se u gard onoga od kojega i mnogo jače države imaju što naučiti. Iako je to dobar PR trik i dokaz da je na čelu Vlade iskusni retoričar, ipak je to i odraz onoga kako se hrvatski premijer osjeća u odnosu na kolege iz drugih, čak i jačih i većih država – očito je da se osjeća sigurno u europskim razmjerima, i da Hrvatsku postavlja na poziciju politički moćne države, mnogo važnije nego bi to njezini geografski okviri pretpostavljali.
Nije to tako čudno, HDZ je dio grupacije Europskih pučana, EPP-a, koja u svojim rukama drži Europsku komisiju i većinu u Europarlamentu, a on sam njeguje više nego dobre odnose s većinom od tih čelnika. Uz to, među predsjednicima vlada iz redova EPP-a u državama članicama EU-a, Plenković je po svom premijerskom iskustvu trenutno prvi – nitko nema punih šest godina vlast u rukama kao hrvatski premijer, pa je njegova pozicija u europskim razmjerima relativno snažna.
Stoga, ako je vrh EU-a odlučio da će Hrvatska uskočiti u Schengen, kao i u eurozonu, tako će i biti. Dapače, razgovori austrijske i hrvatske strane na kraju su završeni tako da je austrijski kancelar kazao kako upravo Hrvatsku vidi kao efikasnu u kontroli prolaska migranata prema zapadu, dok se Beč protivi samo širenju Schengena na zemlje koje neučinkovito štite vanjsku granicu EU-a, što Hrvatska svakako nije, nego su to Bugarska i Rumunjska.
U svakom slučaju, ne može se ne zaključiti da je Plenković jučer u svoju crvenu knjižicu upisao još jednu pobjedu. Realno, da je austrijski udar uspio, imao bi velikih problema pravdati se pred hrvatskom javnošću zbog ove teme, jer je i Schengen i ulazak u euro već kod građana doživljen kao gotova stvar. Bio bi to za Plenkovića velik poraz. Ali, evo okrenuo je situaciju u svoju korist, bez obzira na to što rekle kladionice. Dapače, u ovom trenutku, dok se čita ovaj tekst, on već Austrijancima i Nijemcima dokazuje da bez hrvatskog LNG-a ni oni neće moći biti sigurni u svoju opskrbljenost plinom jer LNG će se uskoro bitno proširiti i ojačati kao nova energetska točka srednje Europe. I oni se baš raduju.