Umjesto da se vojska priprema za maksimalnu moguću razinu pripremljenosti, politika se njome poigrava
Predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk izjavio je za naš list, uoči još jedne sjednice koja se održava u ponedjeljak, kako je primijetio jednu nelogičnost: zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea, kaže, zvali su u Zagreb oni koji su već definirali svoj stav za NSATU, a Rugeovo sudjelovanje na sjednici saborskog odbora imalo bi smisla samo da je bilo posvećeno onima koji su bili nesigurni u svoj izbor, pa su željeli još neke informacije.
Dakle, vladajući HDZ sa svojim partnerima bio je siguran da želi sudjelovanje u NSATU-u, ali svi oni koji su možda imali dilema trebali su doći i poslušati iskusnog diplomata Rugea, koji je dao objektiviziranu i nepolitiziranu izjavu, slaže se Bauk.
Ipak, upravo on i njegovi SDP-ovci nisu došli na tu sjednicu. Očito i oni smatraju da imaju dovoljno informacija o misiji NSATU, pa nisu trebali ni doći čuti Rugea da bi ipak ostali pri svome »povijesnome ne«. No, realno gledajući, prava je sramota da je SDP izabrao takav smjer svoje politike da čak bojkotira i dolazak zamjenika glavnog tajnika NATO-a, čak i ako se radi samo o v.d. zamjenika. Podrška SDP-a predsjedniku Zoranu Milanoviću koji je potpisao »ne« na sudjelovanje Hrvata u NSATU-u ne bi bila ništa manja ni da su zastupnici te stranke bili toliko pristojni da sudjeluju na sjednici tijela čiji su članovi i za što dobivaju nemalu plaću. Ne bi im valjda Milanović zamjerio i što su došli čuti riječi drugog čovjeka NATO saveza?!
No, bedem ljubavi Zorana Milanovića toliko je čvrst da ti ljudi nisu niti došli na svoje radno mjesto. Naravno, trebali su doći, saslušati čovjeka i onda glasati kasnije, kad to dođe na red, kako god žele.
Da jesu, mogli su Rugea pitati stotinu pitanja, tjerati mak na konac oko uloge misije NSATU, propitivati detalje oko časnika za vezu koji će ipak kročiti na tlo Ukrajine kako bi dostavljali humanitarnu i logističku pomoć, mogli su ga također pitati i o kakvim se točno »donacijama« država članica NATO-a radi, jesu li te donacije vojne u obliku naoružanja ili se radi o nekim drugim materijalnim dobrima. A nakon što je Ruge izjavio i kako hrvatska Vlada odavno ima izvješće o padu ruskog drona u Hrvatsku koji se dogodio nakon početka rata u Ukrajini, te kako se ne radi ni o kakvom ruskom napadu nego očito o tehničkom kvaru, mogli su ga pitati i detalje o tome.
Njih međutim na sjednici nije bilo, i zato sad predsjednik Odbora za obranu Bauk kao posebnu točku dnevnog reda najavljuje i tu temu, dodatno mrcvareći građane još i time. Kao što HDZ i Plenković žele podgrijavati temu NSATU sve do kulminacije predsjedničke kampanje, tako će sad SDP očito »jahati« na novoj temi, ruskom dronu, vjerojatno s jednim jedinim mogućim pitanjem – ako je Vlada imala informacije o tome, zašto ih nije saznala i hrvatska javnost. Dobit ćemo novu točku sukoba, iako ona nema baš nikakvu relevantnost za sadašnji trenutak.
Jednako kao što nikome u Hrvatskoj nije sasvim jasno ni što je predsjedniku Milanoviću trebalo postrojavanje vojske i crveni tepih prije dva dana, kad je sazvao vojni vrh u MORH-u. U šturom priopćenju kaže se da je bilo riječi o opremljenosti i potrebama Hrvatske vojske, što predsjednik kao vrhovni zapovjednik naravno ima pravo pitati i provjeriti, no izgleda da je u pozadini jedna druga tema, a to je uvođenje vojne obuke. »Na sastanku se razgovaralo o učincima dragovoljnog vojnog osposobljavanja i potrebi ozbiljne rasprave o mogućnostima uvođenja obveznog vojnog roka«, stoji u Milanovićevu priopćenju. I evo nam nove, treće teme, za polemiku oko vojske. Vlada namjerava uvesti vojnu obuku već od nove godine, a jasno je da Pantovčak smatra da je za to najprije potrebna »ozbiljna rasprava«. Vjerojatno i bojkot Vladine odluke.
Umjesto da se u sadašnjim doista složenim geopolitičkim uvjetima s dvije ogromne krize, Ukrajinom i Bliskim istokom, vojska priprema za maksimalnu moguću razinu pripremljenosti, politika se njome poigrava, pri čemu prednjači »bedem ljubavi« koji propušta sudjelovati u važnim temama, a na stol stavlja samo one na kojima možda misli da može dnevnopolitički poentirati.
Tihana Tomičić
Umjesto vojnog, imamo politički bedem ljubavi
Tihana Tomičić
02. studeni 2024 11:32
SNIMIO SERGEJ DRECHSLER
Umjesto da se vojska priprema za maksimalnu moguću razinu pripremljenosti, politika se njome poigrava
Predsjednik saborskog Odbora za obranu Arsen Bauk izjavio je za naš list, uoči još jedne sjednice koja se održava u ponedjeljak, kako je primijetio jednu nelogičnost: zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea, kaže, zvali su u Zagreb oni koji su već definirali svoj stav za NSATU, a Rugeovo sudjelovanje na sjednici saborskog odbora imalo bi smisla samo da je bilo posvećeno onima koji su bili nesigurni u svoj izbor, pa su željeli još neke informacije.
Dakle, vladajući HDZ sa svojim partnerima bio je siguran da želi sudjelovanje u NSATU-u, ali svi oni koji su možda imali dilema trebali su doći i poslušati iskusnog diplomata Rugea, koji je dao objektiviziranu i nepolitiziranu izjavu, slaže se Bauk.
Ipak, upravo on i njegovi SDP-ovci nisu došli na tu sjednicu. Očito i oni smatraju da imaju dovoljno informacija o misiji NSATU, pa nisu trebali ni doći čuti Rugea da bi ipak ostali pri svome »povijesnome ne«. No, realno gledajući, prava je sramota da je SDP izabrao takav smjer svoje politike da čak bojkotira i dolazak zamjenika glavnog tajnika NATO-a, čak i ako se radi samo o v.d. zamjenika. Podrška SDP-a predsjedniku Zoranu Milanoviću koji je potpisao »ne« na sudjelovanje Hrvata u NSATU-u ne bi bila ništa manja ni da su zastupnici te stranke bili toliko pristojni da sudjeluju na sjednici tijela čiji su članovi i za što dobivaju nemalu plaću. Ne bi im valjda Milanović zamjerio i što su došli čuti riječi drugog čovjeka NATO saveza?!
No, bedem ljubavi Zorana Milanovića toliko je čvrst da ti ljudi nisu niti došli na svoje radno mjesto. Naravno, trebali su doći, saslušati čovjeka i onda glasati kasnije, kad to dođe na red, kako god žele.
Da jesu, mogli su Rugea pitati stotinu pitanja, tjerati mak na konac oko uloge misije NSATU, propitivati detalje oko časnika za vezu koji će ipak kročiti na tlo Ukrajine kako bi dostavljali humanitarnu i logističku pomoć, mogli su ga također pitati i o kakvim se točno »donacijama« država članica NATO-a radi, jesu li te donacije vojne u obliku naoružanja ili se radi o nekim drugim materijalnim dobrima. A nakon što je Ruge izjavio i kako hrvatska Vlada odavno ima izvješće o padu ruskog drona u Hrvatsku koji se dogodio nakon početka rata u Ukrajini, te kako se ne radi ni o kakvom ruskom napadu nego očito o tehničkom kvaru, mogli su ga pitati i detalje o tome.
Njih međutim na sjednici nije bilo, i zato sad predsjednik Odbora za obranu Bauk kao posebnu točku dnevnog reda najavljuje i tu temu, dodatno mrcvareći građane još i time. Kao što HDZ i Plenković žele podgrijavati temu NSATU sve do kulminacije predsjedničke kampanje, tako će sad SDP očito »jahati« na novoj temi, ruskom dronu, vjerojatno s jednim jedinim mogućim pitanjem – ako je Vlada imala informacije o tome, zašto ih nije saznala i hrvatska javnost. Dobit ćemo novu točku sukoba, iako ona nema baš nikakvu relevantnost za sadašnji trenutak.
Jednako kao što nikome u Hrvatskoj nije sasvim jasno ni što je predsjedniku Milanoviću trebalo postrojavanje vojske i crveni tepih prije dva dana, kad je sazvao vojni vrh u MORH-u. U šturom priopćenju kaže se da je bilo riječi o opremljenosti i potrebama Hrvatske vojske, što predsjednik kao vrhovni zapovjednik naravno ima pravo pitati i provjeriti, no izgleda da je u pozadini jedna druga tema, a to je uvođenje vojne obuke. »Na sastanku se razgovaralo o učincima dragovoljnog vojnog osposobljavanja i potrebi ozbiljne rasprave o mogućnostima uvođenja obveznog vojnog roka«, stoji u Milanovićevu priopćenju. I evo nam nove, treće teme, za polemiku oko vojske. Vlada namjerava uvesti vojnu obuku već od nove godine, a jasno je da Pantovčak smatra da je za to najprije potrebna »ozbiljna rasprava«. Vjerojatno i bojkot Vladine odluke.
Umjesto da se u sadašnjim doista složenim geopolitičkim uvjetima s dvije ogromne krize, Ukrajinom i Bliskim istokom, vojska priprema za maksimalnu moguću razinu pripremljenosti, politika se njome poigrava, pri čemu prednjači »bedem ljubavi« koji propušta sudjelovati u važnim temama, a na stol stavlja samo one na kojima možda misli da može dnevnopolitički poentirati.