Ako oporba ustraje u ovoj taktici kakva se prezentira na ovotjednoj sjednici Sabora, teško da može pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima ma kada oni bili
Ako oporba ustraje u ovoj taktici kakva se prezentira na ovotjednoj sjednici Sabora, teško da može pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima ma kada oni bili. Kao da nisu naučili lekciju iz onoga što se dogodilo početkom srpnja. Tada ih je HDZ predvođen Andrejom Plenkovićem pomeo. Točnije rečeno, ni lijevo liberalna ni desna oporba nisu razumjeli razloge zbog čega se to sve dogodilo baš tako.
Kao prvo riječ je o liderima tih političkih opcija. S jedne strane ljevicu je predvodio Davor Bernardić koji se svojom osobnošću nije uspio nametnuti kritičnoj masi birača koja je bila nužna da bi on postao novi hrvatski premijer. Riječ je o sposobnom političaru, ali kojem očito nedostaje ona jedna ključna nijansa da bi postao politički lider kojeg će većina građana instalirati na Markov trg. Peđa Grbin tek je nedavno preuzeo SDP-ovo kormilo i tek treba dokazati kakav je njegov rejting kao osobe među biračima. Miroslav Škoro nije u srpnju imao ambicije postati novi hrvatski premijer. Jedino što je želio napraviti je onemogućiti Andreja Plenkovića da postane premijer. U tome nije uspio, moguće i zbog toga što mu je to bio jedini naum. Njegova politička zvijezda je u opadanju još od predsjedničkih izbora i on je po svemu sudeći dostigao svoj limit kao politički lider. Problem je desnice što nema nikoga tko bi ga naslijedio, a bio bolji od njega.
S druge strane Plenković je na parlamentarnim izborima čak i svoje mane pretvorio u prednost. To što su ga politički protivnici i s lijeva i s desna stalno prikazivali kao nekakav briselski projekt, moguće da mu je na kraju i pomoglo. Onaj lebdeći dio birača – koji ne glasa uvijek za istu stranku ili ponekad ni ne izlazi na izbore – možda ga je zbog toga vidio kao pravu osobu da vodi Hrvatsku. Kao osobu koja ima jako dobar rejting u Bruxellesu što bi se možda moglo pokazati nužnim, čak i odlučujućim za oporavak zemlje nakon koronakatastrofe. I to ne samo zbog onih famoznih 22 milijarde kuna koje bi iz Europe na ovaj ili onaj način mogli pristići u Hrvatsku.
Osim osobnosti lidera, važna je i pozicija na koju on postavi svoju političku opciju. Plenković je stalno ponavljao da želi HDZ na političkom centru gdje ga je, što je posebno naglašavao, postavio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. I to je cijelo vrijeme zvučalo kao obična politička fraza, ali je na kraju kroz praksu ispalo kao odlučujući faktor za pobjedu. HDZ koji ide previše udesno, odnosno onaj koji je plaši i time ujedinjuje lijevo liberalne birače, gotovo sigurno uvijek pobjeđuje.
Cijelo je umijeće politike privući umjerene birače kakvih u svakoj zemlji pa tako i u Hrvatskoj ima daleko najviše. I tu bi SDP i njegovi politički partneri, ako žele imati ikakve šanse za pobjedu, trebali tražiti glasove. U redu je i dio je svakodnevne političke utakmice prikazivati svoje političke protivnike kao nesposobne voditi državu i ukazivati na njihove političke i gospodarske pogreške. To je posao koji se u politici mora raditi svakog dana. Ali bitka za umjerene birače traži više od toga. Traži umjerenost ponajviše u načinu iznošenja vlastitih politika koji nikako ne smije uključivati izravan ili neizravan prezir prema dijelu birača. Ni te politike ne smiju ići u ekstreme.
SDP je na tome znao izgubiti izbore. Većina se analitičara tako slaže da su već gotovo dobiveni parlamentarni izbori 2007. izgubljeni jer se tijekom kampanje prijetio revizijom Vatikanskih ugovora. Što je dio konzervativnih birača, možda i nesklonih HDZ-u Ive Sanadera, nagnalo da taj put ne ostanu kod kuće, već da izađu na birališta. Iako je sam Bernardić umjeren političar, stranka koju je vodio često nije odavala takav dojam. Posebno ne kada je riječ o nekim svjetonazorskim pitanjima, kao i onima vezanim za nedavnu i stariju hrvatsku povijest. Koliko će Peđa Grbin biti uspješan u kreiranju ovakvih politika, vidjet će se vrlo brzo.
Prvi će ispit biti lokalni izbori u svibnju ove godine. Posebno oni koji će se održavati u Gradu Zagrebu. Ako SDP bude išao na njih u bilo kakvom obliku savezništva s radikalima okupljenih oko Platforme Možemo, to bi im moglo ozbiljno zasmetati u njihovom daljnjem pozicioniranju na političkoj sceni. A to je ključno. Mogu napadati HDZ u Saboru koliko žele. Čak i kada su u pravu, to im neće puno pomoći. Ključ je u privlačenju umjerenih birača.
Piše Zlatko Crnčec
Umjereni birači su ključ za izbornu pobjedu
Zlatko Crnčec
06. studeni 2020 08:09
Foto Davor Kovačević
Ako oporba ustraje u ovoj taktici kakva se prezentira na ovotjednoj sjednici Sabora, teško da može pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima ma kada oni bili
Ako oporba ustraje u ovoj taktici kakva se prezentira na ovotjednoj sjednici Sabora, teško da može pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima ma kada oni bili. Kao da nisu naučili lekciju iz onoga što se dogodilo početkom srpnja. Tada ih je HDZ predvođen Andrejom Plenkovićem pomeo. Točnije rečeno, ni lijevo liberalna ni desna oporba nisu razumjeli razloge zbog čega se to sve dogodilo baš tako.
Kao prvo riječ je o liderima tih političkih opcija. S jedne strane ljevicu je predvodio Davor Bernardić koji se svojom osobnošću nije uspio nametnuti kritičnoj masi birača koja je bila nužna da bi on postao novi hrvatski premijer. Riječ je o sposobnom političaru, ali kojem očito nedostaje ona jedna ključna nijansa da bi postao politički lider kojeg će većina građana instalirati na Markov trg. Peđa Grbin tek je nedavno preuzeo SDP-ovo kormilo i tek treba dokazati kakav je njegov rejting kao osobe među biračima. Miroslav Škoro nije u srpnju imao ambicije postati novi hrvatski premijer. Jedino što je želio napraviti je onemogućiti Andreja Plenkovića da postane premijer. U tome nije uspio, moguće i zbog toga što mu je to bio jedini naum. Njegova politička zvijezda je u opadanju još od predsjedničkih izbora i on je po svemu sudeći dostigao svoj limit kao politički lider. Problem je desnice što nema nikoga tko bi ga naslijedio, a bio bolji od njega.
S druge strane Plenković je na parlamentarnim izborima čak i svoje mane pretvorio u prednost. To što su ga politički protivnici i s lijeva i s desna stalno prikazivali kao nekakav briselski projekt, moguće da mu je na kraju i pomoglo. Onaj lebdeći dio birača – koji ne glasa uvijek za istu stranku ili ponekad ni ne izlazi na izbore – možda ga je zbog toga vidio kao pravu osobu da vodi Hrvatsku. Kao osobu koja ima jako dobar rejting u Bruxellesu što bi se možda moglo pokazati nužnim, čak i odlučujućim za oporavak zemlje nakon koronakatastrofe. I to ne samo zbog onih famoznih 22 milijarde kuna koje bi iz Europe na ovaj ili onaj način mogli pristići u Hrvatsku.
Osim osobnosti lidera, važna je i pozicija na koju on postavi svoju političku opciju. Plenković je stalno ponavljao da želi HDZ na političkom centru gdje ga je, što je posebno naglašavao, postavio prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. I to je cijelo vrijeme zvučalo kao obična politička fraza, ali je na kraju kroz praksu ispalo kao odlučujući faktor za pobjedu. HDZ koji ide previše udesno, odnosno onaj koji je plaši i time ujedinjuje lijevo liberalne birače, gotovo sigurno uvijek pobjeđuje.
Cijelo je umijeće politike privući umjerene birače kakvih u svakoj zemlji pa tako i u Hrvatskoj ima daleko najviše. I tu bi SDP i njegovi politički partneri, ako žele imati ikakve šanse za pobjedu, trebali tražiti glasove. U redu je i dio je svakodnevne političke utakmice prikazivati svoje političke protivnike kao nesposobne voditi državu i ukazivati na njihove političke i gospodarske pogreške. To je posao koji se u politici mora raditi svakog dana. Ali bitka za umjerene birače traži više od toga. Traži umjerenost ponajviše u načinu iznošenja vlastitih politika koji nikako ne smije uključivati izravan ili neizravan prezir prema dijelu birača. Ni te politike ne smiju ići u ekstreme.
SDP je na tome znao izgubiti izbore. Većina se analitičara tako slaže da su već gotovo dobiveni parlamentarni izbori 2007. izgubljeni jer se tijekom kampanje prijetio revizijom Vatikanskih ugovora. Što je dio konzervativnih birača, možda i nesklonih HDZ-u Ive Sanadera, nagnalo da taj put ne ostanu kod kuće, već da izađu na birališta. Iako je sam Bernardić umjeren političar, stranka koju je vodio često nije odavala takav dojam. Posebno ne kada je riječ o nekim svjetonazorskim pitanjima, kao i onima vezanim za nedavnu i stariju hrvatsku povijest. Koliko će Peđa Grbin biti uspješan u kreiranju ovakvih politika, vidjet će se vrlo brzo.
Prvi će ispit biti lokalni izbori u svibnju ove godine. Posebno oni koji će se održavati u Gradu Zagrebu. Ako SDP bude išao na njih u bilo kakvom obliku savezništva s radikalima okupljenih oko Platforme Možemo, to bi im moglo ozbiljno zasmetati u njihovom daljnjem pozicioniranju na političkoj sceni. A to je ključno. Mogu napadati HDZ u Saboru koliko žele. Čak i kada su u pravu, to im neće puno pomoći. Ključ je u privlačenju umjerenih birača.