Rat u Ukrajini po drugi put iskočio je iz njezinih granica. Nakon Hrvatske otprije desetak mjeseci sada je na redu bila Poljska. Za razliku od nje Hrvatska svoj slučaj nije stavljala na velika zvona. Barem ne kada je u pitanju ona javna, medijska razina. Mi smo ipak zemlja kojoj čak dvadesetak posto njegova bruto društvenog proizvoda čini turizam. A koji je, kao što svi dobro znamo, jako krhka i plaha biljka. Cijeli je taj slučaj ruskog ili ukrajinskog Tupoljeva bio jako loše pokriven u zapadnim medijima. S jedne strane to je bilo prilično uvredljivo prema Hrvatskoj. Bilo bi zanimljivo pratiti reakcije u zapadnim medijima da je, na primjer, ova stara sovjetska kanta teška nekoliko tona pala pored nekog studentskog doma u Parizu ili Londonu. Malo je reći da bi se to uspoređivalo s napadom na njujorške blizance. Ovako se praktički šuteći prešlo preko svega. Iako se tada dogodio incident u kojem je na zemlju članicu NATO saveza pala letjelica koja je doletjela iz Ukrajine. I koja je zaista mogla napraviti puno zla. Da je pala samo stotinjak metara dalje, broj poginulih bio bi višestruko veći nego u slučaju Poljske gdje je nastradalo dvoje ljudi. Naime, nesretni Tupoljev pao je blizu studentskog paviljona u kojem su se u tom trenutku nalazile stotine studenata. NATO se baš i nije pretrgnuo da osudi ovaj slučaj. U svakom slučaju ovaj je incident dobio jako malu pažnju u zapadnim medijima što na kraju krajeva možda i nije tako loše. Potencijalni hrvatski turisti nisu ni vidjeli ovu obavijest, a oni koji su je jednom vidjeli, budući da nije bila puno ponavljana, vjerojatno su je vrlo brzo zaboravili. Pa će i sljedeće godine doći na godišnji odmor, odnosno neće se dogoditi situacija u kojoj bi bili uplašeni da dolaze u zemlju u kojoj se događaju ovakve stvari.

Ali ovo je samo jedna dimenzija cijelog slučaja. Da je Hrvatskoj u interesu da se što manje piše i govori o tome da je na njezino ozemlje doletjelo nešto iz ukrajinskog rata. Ali, naravno svakako postoji i ona druga dimenzija u kojoj bi Hrvatska zaista trebala unutar NATO-a i kod svojih zapadnih saveznika postaviti pitanje kako se moglo dogoditi da ova letjelica prijeđe preko tri članice NATO saveza prije nego je pala u Zagreb. Jer u poljskom slučaju ovo je više nego jasno. Selo koje je pogođeno nalazi se tik uz ukrajinsku granicu i nema tog protuzračnog sustava koji bi to mogao spriječiti. Čak i da se pokazalo da je raketa bila ruska, to ne bi bio znak da je Rusija odlučila napasti jednu NATO članicu. Ovaj put zapadni je vojni savez vrlo brzo reagirao i rekao da se radi o ukrajinskoj protuzračnoj raketi koja je greškom doletjela u susjednu Poljsku. Dakle Hrvatska bi trebala, što je vjerojatno i napravila, zatražiti objašnjenje kako se mogao dogoditi incident na zagrebačkom Jarunu.

I naravno da se okrene tome da se svatko prvo brine sam za sebe. U tom smjeru idu i postupci Vlade. Naime, vrlo brzo nakon incidenta krenulo se u pregovore s Francuskom oko toga da se od te zemlje nabave protuzračni sustavi. Uostalom i rat u Ukrajini pokazuje da je došlo do neslućenog razvoja protuzračnih sustava. U ratu u ovoj zemlji srušene su nebrojene letjelice, od helikoptera, dronova, i ratnih borbenih zrakoplova. Stoga je itekako dobro da je i Hrvatska krenula u tom smjeru.

Treba svakako poboljšati ovaj vid oružanih snaga. Tupoljev je bio nekoliko minuta u hrvatskom zračnom prostoru. Da je Hrvatska i tada imala novi protuzračni sustav, bilo bi to sasvim dovoljno vremena da sruši neprijateljsku letjelicu. U cijeloj priči s ovim incidentom na poljskom teritoriju ipak je pozitivno to da su Sjedinjene Države kao najjača članica zapadnog vojnog saveza, kao i sam NATO, reagirale vrlo razborito i pričekale da se najprije utvrdi čija je raketa bila u pitanju prije nego što se krene u dodatno zaoštravanje odnosa s Rusijom. Mada je i tu veliko pitanje koliko je još uopće prostora ostalo za bilo kakvo zaoštravanje osim izravnog sukoba dviju velikih sila. Sve u svemu rat u Ukrajini polako klizi i izvan teritorija ove zemlje. U ekonomskom smislu već je davno ušao u sve pore svjetskog gospodarstva. A sada se dogodio već drugi mali koračić u vojnom smislu. Valjda neće biti trećeg.