Optužnica u aferi Uljanik najprije se više od tri godine kiselila prije nego je sud odlučio sazvati prvo ročište. A onda su počela otpadati neka od imena okrivljenih pa su uslijedile »proceduralne pogreške« Državnog odvjetništva zbog čega se nekima nisu mogle potvrditi optužnice, a neki su se dosjetili da istodobno budu i okrivljenici i svjedoci, poput bivšeg direktora »3. maja« Domagoja Klarića, zbog čega ga je sud oslobodio optužbe za gospodarski kriminal te prema odluci suda Klarić nije umiješan u slučaj u kojem je riječko brodogradilište oštećeno za 95 milijuna kuna.

Odlično mu je krenulo kada je odlučio iznijeti svoju obranu čime je poremetio tijek sudskog procesa, a tužiteljstvo zbog toga odlučilo odustati od njegova progona zbog nedostatka dokaza.

U međuvremenu je tužiteljstvo odustalo od progona još dvojice okrivljenika – Silvana Kranjca i Eduarda Milovana iz Pule, a teretilo ih se da su kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju počinili kao bivši direktori Uljanik Brodogradilišta. A sada će biti svjedoci protiv ostalih koji se nisu dosjetili biti i okrivljenici i svjedoci. Time se broj okrivljenih s 12 smanjio na 9, odnosno za četvrtinu, pa se smanjio i ukupan iznos štete u aferi, jer onaj dio zamračenog novca koji se odnosi na one koje se odustalo progoniti očito više nije sporan. Trivijalna logika. A za hrvatsku javnost – vuk ujeo tovara, odnosno još jedna u nizu afera koja će završiti oslobađajućim presudama, dok za pronevjeru opet nitko neće biti kriv.

Možda su toga svjesni i u tijelima kaznenog progona pa štetu nastoje sanirati najavama da bi suđenje u ovoj velikoj aferi moglo završiti do kraja godine, dakle šest mjeseci prije prvotnih najava da bi proces trebao završiti sredinom 2025. A možemo biti i bezobrazni pa zaključiti da će suđenje završiti prije roka jer se smanjio broj osumnjičenih i ukupan iznos štete, a i optužnica se »reducirala od dvojbenih točaka« pa sud ima manje posla. Opet trivijalna logika. Ili vuk ujeo tovara. Ili u DORH-u možda smatraju da je bolje sada odustati od progona pojedinaca, nego da cijela optužnica padne u vodu.

Osim spomenutih, u pojedinim »dvojbenim« točkama optužnice neće se progoniti ni Veljka Grpca ni Giannija Rosandu, kao ni Dragutina Pavletića i Darka Šorca koji se više ne terete za poticanje na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, nego za pomaganje u tom kaznenom djelu.

A sada malo trivijalne matematike. Na početku afere dvanaestoricu okrivljenih teretilo se za štetu od 900 milijuna kuna, a nakon što je optužnica dobila novi »make up«, a trojica otpala od progona, sporna svota smanjena je za čak 651 milijun kuna. Onako, od oka. Tu i tamo neki milijun, trivijalno. Pa je ekipa sada kriva za pronevjeru »samo« oko 249 milijuna kuna. I u aferi »mali Uljanik« se istopila svota, i to s 853 na 202 milijuna. Reducirao se i broj točaka optužnice pa tako više ne postoji druga točka. Nećemo ni navoditi da su među osumnjičenima bili i ljudi iz Hrvatske brodogradnje – Jadranbrod, koji su bili prva u nizu kontrolnih točaka u procesu restrukturiranja »3. maja«, a danas se više uopće ne spominju.

Ovo je suđenje pokazalo da oni koji izvlače novac iz velikih firmi više nisu naivni kao nekada, u slučaju da ih uhvate. Shvatili su da partijsko-stranačka knjižica više ne pomaže, kao ni svečano pokajničko obećanje: »Neću više, majke mi!« Postali su sofisticirani i domišljati, od optuženika se transformirali u svjedoke u postupku koji se vodi protiv njih, a ako su priznali da su lopovima »samo« držali ljestve, onda imaju pravo zadržati svoj dio. Suđenje u aferi Uljanik tako je postalo priručnik, svojevrsan popis uputa budućim optuženicima kako da izbjegnu zatvorske kazne, promijene tijek suđenja i zadrže oteto; trivijalizirati suđenje i vrijeđati zdrav razum.

U cijeloj ovoj aferi posebno je zanimljivo što je Europska komisija nadzirala restrukturiranje »3. maja«, upravo zbog činjenice da se radilo o dva brodogradilišta u sastavu jedne grupacije i opasnosti da se novci nenamjenski prelijevaju!