To je vjerojatno još jedina stranka u Hrvatskoj koja na izbornom listiću ističe spol osobe
Još jedni izbori u SDP-u – još jedna neizvjesna bitka. Iako je kao favorit ušao u ove izbore, dosadašnji potpredsjednik SDP-a i bivši ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić ostao je ispod praga od 50 posto, a za mjesto šefa stranke borit će se s čovjekom čije je ime do prije tjedan dana praktički malo tko u Hrvatskoj znao, gradonačelnikom Makarske Zoranom Paunovićem.
Iako je Hajdaš dobio skoro 49 posto glasova u prvom krugu, a Paunović »svega« 20 posto, borba ipak ostaje neizvjesna. Jer, kako se to kaže, novi krug izbora – novo miješanje karata. Hajdaševi birači ne smiju prespavati iduću subotu i pobjedu uzimati zdravo za gotovo, jer iza Paunovića stoji jak dalmatinski lobi, koji se suprotstavio ovom sjevernom Hajdaševom lobiju, a u kojem su objedinjeni Ranko Ostojić, Sabina Glasovac, Mišo Krstičević, pa i Mirela Ahmetović. Samom činjenicom da njihova imena nisu bila na takozvanom Hajdaševom šalabahteru, jasno je da ako i pobijedi, Hajdaš Dončić neće moći tako mirno vladati strankom, kako je možda mislio kad se kandidirao kao »rukopoloženi« kandidat iz kruga Peđe Grbina i u konačnici – Zorana Milanovića. Što se Milanoviča tiče, izbori su pokazali da on i dalje ima aposlutnu podršku stranke, jer samo je Sanja Major bila protiv njegove nove kandidature za Pantovčak. Dakle, on ostaje čvrsto iza stranke, a i stranka iza njega, tko god pobijedi, Hajdaš ili Paunović. Da bi za SDP bilo dobro da se emancipira od Milanovića, to i vrapci na grani znaju, ali dok se ne pojavi neka stvarno jaka nova figura na sceni SDP-a, to očito neće biti moguće.
Dotad, važno je zvati se Zoran, pa tako Paunović teoretski ipak ima priliku pobijediti »stari Ibler« ili se barem u ovom finalu izbora afirmirati kao novo nacionalno lice, što također nije malo. SDP vapi za novim licima, novim ljudima s karakterom, stoga je svaki takav iskorak dobrodošao. Ono što je međutim glavni problem SDP-a, uz oživljavanje terena i tu nesretnu, čudnu simbiozu s Milanovićem, svakako je i ono na što upozorava doajen stranke, župan Zlatko Komadina, a to je prenormiranost njihovih izbornih pravila. Od pustih kvota, najbolji ne prolaze. Najbolji je primjer Sabina Glasovac koja je po broju ukupnih glasova bila treća za potpredsjednika, ali kako su je prestigle još dvije žene, Biljana Borzan i Mirela Ahmetović, na kraju su potpredsjednici postali Mišel Jakšić i Ranko Ostojić, koji su imali manje glasova od nje. Tako je SDP zbog kvota, umjesto da ima tri žene potpredsjednice, jednu isključio. Nije mjesto potpredsjednika nešto osobito važno, ali pokazao je svu besmisao ovakvog načina izbora. U želji da promovira neke kvote, bilo žena ili mladih, pa i one teritorijalne kvote, SDP je zanemario jedino što je bitno – kvalitetu i izvrsnost. Broj glasova nije uopće temeljni kriterij? Pa čemu onda model jedan čovjek-jedan glas?
U večeri izbora na Ibleru neki su u šali rekli: »Što ako sada ovdje dođe Sabina Glasovac i proglasi se nebinarnom osobom, u koju bi kvotu upala za potpredsjednika!?«
Doista, ovo dotiče samu bit današnjeg SDP-a i njihovih problema: u želji da budu progresivni, upali su u vlastitu zamku i postali – konzervativni. Činjenica da se danas mnogo osoba, posebno vrlo mladih, proglašava nebinarnim osobama, uopće ne znači da oni nisu svjesni svoje seksualnosti ili da ne znaju biološka obilježja spola. Oni jednostavno žele biti »out of the box«, ne žele biti ograničeni tradicionalnim društvenim ulogama. I ti mladi ljudi kod SDP-a očito nemaju što tražiti jer oni bi ih, kao na svom izbornom listiću, smjestili isključivo u mušku ili žensku kvotu.
To je vjerojatno još jedina stranka u Hrvatskoj koja na izbornom listiću ističe spol osobe! Ta je politika sve samo ne progresivna, i to je ono što košta SDP uspjeha na izborima. Jer svijet ide dalje, a SDP stoji usidren u statutima i pravilnicima. Naravno – uz činjenicu da su sami rastjerali pola članstva, a što je također odlika nedemokratskih, dakle tradicionalnih i konzervativnih političkih organizacija. Uz očigledni kadrovski deficit i beskrajnu oslonjenost na Zorana Milanovića kao sivu eminenciju stranke, upitna je i njihova unutarnja demokratičnost, na koju se zaklinju kao najveću vrijednost u odnosu na HDZ.
Tihana Tomičić
Ubi ih prejaka kvota
Tihana Tomičić
16. rujan 2024 07:49
Sabina Glasovac / Snimio Sergej Drechsler
To je vjerojatno još jedina stranka u Hrvatskoj koja na izbornom listiću ističe spol osobe
Još jedni izbori u SDP-u – još jedna neizvjesna bitka. Iako je kao favorit ušao u ove izbore, dosadašnji potpredsjednik SDP-a i bivši ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić ostao je ispod praga od 50 posto, a za mjesto šefa stranke borit će se s čovjekom čije je ime do prije tjedan dana praktički malo tko u Hrvatskoj znao, gradonačelnikom Makarske Zoranom Paunovićem.
Iako je Hajdaš dobio skoro 49 posto glasova u prvom krugu, a Paunović »svega« 20 posto, borba ipak ostaje neizvjesna. Jer, kako se to kaže, novi krug izbora – novo miješanje karata. Hajdaševi birači ne smiju prespavati iduću subotu i pobjedu uzimati zdravo za gotovo, jer iza Paunovića stoji jak dalmatinski lobi, koji se suprotstavio ovom sjevernom Hajdaševom lobiju, a u kojem su objedinjeni Ranko Ostojić, Sabina Glasovac, Mišo Krstičević, pa i Mirela Ahmetović. Samom činjenicom da njihova imena nisu bila na takozvanom Hajdaševom šalabahteru, jasno je da ako i pobijedi, Hajdaš Dončić neće moći tako mirno vladati strankom, kako je možda mislio kad se kandidirao kao »rukopoloženi« kandidat iz kruga Peđe Grbina i u konačnici – Zorana Milanovića. Što se Milanoviča tiče, izbori su pokazali da on i dalje ima aposlutnu podršku stranke, jer samo je Sanja Major bila protiv njegove nove kandidature za Pantovčak. Dakle, on ostaje čvrsto iza stranke, a i stranka iza njega, tko god pobijedi, Hajdaš ili Paunović. Da bi za SDP bilo dobro da se emancipira od Milanovića, to i vrapci na grani znaju, ali dok se ne pojavi neka stvarno jaka nova figura na sceni SDP-a, to očito neće biti moguće.
Dotad, važno je zvati se Zoran, pa tako Paunović teoretski ipak ima priliku pobijediti »stari Ibler« ili se barem u ovom finalu izbora afirmirati kao novo nacionalno lice, što također nije malo. SDP vapi za novim licima, novim ljudima s karakterom, stoga je svaki takav iskorak dobrodošao. Ono što je međutim glavni problem SDP-a, uz oživljavanje terena i tu nesretnu, čudnu simbiozu s Milanovićem, svakako je i ono na što upozorava doajen stranke, župan Zlatko Komadina, a to je prenormiranost njihovih izbornih pravila. Od pustih kvota, najbolji ne prolaze. Najbolji je primjer Sabina Glasovac koja je po broju ukupnih glasova bila treća za potpredsjednika, ali kako su je prestigle još dvije žene, Biljana Borzan i Mirela Ahmetović, na kraju su potpredsjednici postali Mišel Jakšić i Ranko Ostojić, koji su imali manje glasova od nje. Tako je SDP zbog kvota, umjesto da ima tri žene potpredsjednice, jednu isključio. Nije mjesto potpredsjednika nešto osobito važno, ali pokazao je svu besmisao ovakvog načina izbora. U želji da promovira neke kvote, bilo žena ili mladih, pa i one teritorijalne kvote, SDP je zanemario jedino što je bitno – kvalitetu i izvrsnost. Broj glasova nije uopće temeljni kriterij? Pa čemu onda model jedan čovjek-jedan glas?
U večeri izbora na Ibleru neki su u šali rekli: »Što ako sada ovdje dođe Sabina Glasovac i proglasi se nebinarnom osobom, u koju bi kvotu upala za potpredsjednika!?«
Doista, ovo dotiče samu bit današnjeg SDP-a i njihovih problema: u želji da budu progresivni, upali su u vlastitu zamku i postali – konzervativni. Činjenica da se danas mnogo osoba, posebno vrlo mladih, proglašava nebinarnim osobama, uopće ne znači da oni nisu svjesni svoje seksualnosti ili da ne znaju biološka obilježja spola. Oni jednostavno žele biti »out of the box«, ne žele biti ograničeni tradicionalnim društvenim ulogama. I ti mladi ljudi kod SDP-a očito nemaju što tražiti jer oni bi ih, kao na svom izbornom listiću, smjestili isključivo u mušku ili žensku kvotu.
To je vjerojatno još jedina stranka u Hrvatskoj koja na izbornom listiću ističe spol osobe! Ta je politika sve samo ne progresivna, i to je ono što košta SDP uspjeha na izborima. Jer svijet ide dalje, a SDP stoji usidren u statutima i pravilnicima. Naravno – uz činjenicu da su sami rastjerali pola članstva, a što je također odlika nedemokratskih, dakle tradicionalnih i konzervativnih političkih organizacija. Uz očigledni kadrovski deficit i beskrajnu oslonjenost na Zorana Milanovića kao sivu eminenciju stranke, upitna je i njihova unutarnja demokratičnost, na koju se zaklinju kao najveću vrijednost u odnosu na HDZ.