Smrt Tuđmana juniora dogodila se, nažalost, u potpuno ispolitiziranim prilikama. Na njegovoj ruci koja je u petak u Saboru nedostajala lomila se vladajuća koalicija, oporba unutar sebe, povjerenje u parlamentarizam, a na trenutke i u zdrav razum svih koji tamo sjede
Sa smrću Miroslava Tuđmana kao da završava jedna era. Ne njegova, nego tuđmanovska. Novo normalno doba donosi neke nove politike, velike društvene promjene, a kad osvijestiš da ne samo da više nema modernog »oca domovine« Franje Tuđmana, nego ni njegova 75-godišnjeg sina, i to od pošasti koju svijet još nije uspio pobijediti, onda znaš da je jedno vrijeme zauvijek prošlo. Ni HDZ nije što je nekada bio, a kamoli Hrvatska.
Smrt Tuđmana juniora dogodila se, nažalost, u potpuno ispolitiziranim prilikama. Na njegovoj ruci koja je u petak u Saboru nedostajala lomila se vladajuća koalicija, oporba unutar sebe, povjerenje u parlamentarizam, a na trenutke i u zdrav razum svih koji tamo sjede. Još jednom se pokazalo da u Saboru svi manipuliraju otprilike u sličnoj mjeri: prvo, Most je ponovno izašao s jednom populističkom temom, ukidanjem obaveznih članarina u HGK-u. Ovo nije prvi put da Most »nanjuši« temu pa s njom izađe kao sa svojom idejom, mada znaju da je situacija zrela da reforme u neki sustav unese svaka vlast, bila SDP-ova ili HDZ-ova. Priča o smanjenju ili ukidanju članarina za HGK je jedna od onih populističkih tema koju javnost naprosto obožava – slično kao kad je tražio da se smanjuju prava saborskih zastupnika, jednako tako »njuše« i da taj HGK, čija je uloga vjerojatno po njima isključivo uhljebljivačka, ionako cijelo vrijeme iritira javnost, pa onda oni u skladu sa svojom narodskom politikom i rječnikom junački izlaze s tim zakonskim prijedlogom.
Ujedinila se oporba oko toga ili ne, upitno je međutim bi li Mostov zakon bio prošao da je kvoruma i bilo, čak i da su neki iz redova vladajuće koalicije bili za njega. Jer, eto, neki iz oporbe podržali su ideju da se o tom zakonu glasa, ali bili bi protiv, poput Katarine Peović iz Radničke fronte. Po njoj je rasprava o HGK-u irelevantna jer je riječ o svađi dviju neoliberalnih struja. »Neka se međusobno glođu, mi u tome nećemo sudjelovati«, izjavila je, pa stoga ne možemo znati bi li Mostov prijedlog uopće bio prošao da je kvoruma i bilo. Bilo bi, uostalom, zanimljivo vidjeti i bi li SDP baš unisono podržao Most. Ako da, to bi bilo još zanimljivije, jer bi samo dodatno pokazalo lutanje te stranke.
S druge strane, i u vladajućoj HDZ-ovoj koaliciji bilo je previše povike oko svega skupa – da je Mostov zakon i prošao, pa čak i uz glasove HSLS-a, HNS-a ili Reformista koji su bili skloni podržati ga, pa ne bi automatski i Vlada pala. Nije se glasalo o proračunu ili povjerenju premijeru i njegovim ministrima. Problem je samo u tome što Andrej Plenković iz čisto percepcijskih razloga svakako želi da u javnosti njegov savez izgleda čvrsto, kano klisurina. On vlada sa samo 76 ruku, i bitno mu je da izgleda da stalno drži sve pod kontrolom. Jednostavno ne želi da oporba i na čemu likuje.
A tu dolazimo i do Miroslava Tuđmana, koji se doista u petak, u trenutku kad je oporba srušila kvorum u Saboru, doslovce borio za život. I nije se izborio. Vjerojatno je upravo ta informacija bila razlogom zašto je premijer Plenković tako oštro oprao opoziciju, rekavši kako im to neće zaboraviti. Sada će HDZ morati imenovati zamjenika u saborskim klupama i stvar će se, nažalost, sama od sebe riješiti. Što možemo, to je život.
I na koncu, Zakon o obnovi. Razlog zašto je cijela politička kriza i nastala jest činjenica da se u petak nije, zbog svega ovoga, stigao izlasati novi Zakon o obnovi, za Baniju, Petrinju i Sisak, kao i neka imenovanja, ali i nova rješenja oko isključivog gospodarskog pojasa na moru. Vladajući su optužili opoziciju da zaustavljaju obnovu, što je naravno također samo jedna interpretacija – na kraju, Zakon o obnovi bit će izglasan već ovog četvrtka u Saboru, i to konsenzualno, jer nema stranke koja će se protiviti namjeri Vlade da što prije krene obnavljati kuće ljudima. Stoga je i taj argument ispolitiziran.
A kada će HGK na glasanje, doista nije toliko važno. Barem ne građanima, koje ovakva politizacija u parlamentu gotovo i ne zanima. Ova je tema važna samo zato što je odličan primjer čime se stranke i političari zapravo najviše vole baviti – međusobnim podmetanjima.
U Saboru svi imaju istu želju – politiziranje
Sa smrću Miroslava Tuđmana kao da završava jedna era. Ne njegova, nego tuđmanovska. Novo normalno doba donosi neke nove politike, velike društvene promjene, a kad osvijestiš da ne samo da više nema modernog »oca domovine« Franje Tuđmana, nego ni njegova 75-godišnjeg sina, i to od pošasti koju svijet još nije uspio pobijediti, onda znaš da je jedno vrijeme zauvijek prošlo. Ni HDZ nije što je nekada bio, a kamoli Hrvatska.
Smrt Tuđmana juniora dogodila se, nažalost, u potpuno ispolitiziranim prilikama. Na njegovoj ruci koja je u petak u Saboru nedostajala lomila se vladajuća koalicija, oporba unutar sebe, povjerenje u parlamentarizam, a na trenutke i u zdrav razum svih koji tamo sjede. Još jednom se pokazalo da u Saboru svi manipuliraju otprilike u sličnoj mjeri: prvo, Most je ponovno izašao s jednom populističkom temom, ukidanjem obaveznih članarina u HGK-u. Ovo nije prvi put da Most »nanjuši« temu pa s njom izađe kao sa svojom idejom, mada znaju da je situacija zrela da reforme u neki sustav unese svaka vlast, bila SDP-ova ili HDZ-ova. Priča o smanjenju ili ukidanju članarina za HGK je jedna od onih populističkih tema koju javnost naprosto obožava – slično kao kad je tražio da se smanjuju prava saborskih zastupnika, jednako tako »njuše« i da taj HGK, čija je uloga vjerojatno po njima isključivo uhljebljivačka, ionako cijelo vrijeme iritira javnost, pa onda oni u skladu sa svojom narodskom politikom i rječnikom junački izlaze s tim zakonskim prijedlogom.
Ujedinila se oporba oko toga ili ne, upitno je međutim bi li Mostov zakon bio prošao da je kvoruma i bilo, čak i da su neki iz redova vladajuće koalicije bili za njega. Jer, eto, neki iz oporbe podržali su ideju da se o tom zakonu glasa, ali bili bi protiv, poput Katarine Peović iz Radničke fronte. Po njoj je rasprava o HGK-u irelevantna jer je riječ o svađi dviju neoliberalnih struja. »Neka se međusobno glođu, mi u tome nećemo sudjelovati«, izjavila je, pa stoga ne možemo znati bi li Mostov prijedlog uopće bio prošao da je kvoruma i bilo. Bilo bi, uostalom, zanimljivo vidjeti i bi li SDP baš unisono podržao Most. Ako da, to bi bilo još zanimljivije, jer bi samo dodatno pokazalo lutanje te stranke.
S druge strane, i u vladajućoj HDZ-ovoj koaliciji bilo je previše povike oko svega skupa – da je Mostov zakon i prošao, pa čak i uz glasove HSLS-a, HNS-a ili Reformista koji su bili skloni podržati ga, pa ne bi automatski i Vlada pala. Nije se glasalo o proračunu ili povjerenju premijeru i njegovim ministrima. Problem je samo u tome što Andrej Plenković iz čisto percepcijskih razloga svakako želi da u javnosti njegov savez izgleda čvrsto, kano klisurina. On vlada sa samo 76 ruku, i bitno mu je da izgleda da stalno drži sve pod kontrolom. Jednostavno ne želi da oporba na ičemu likuje.
A tu dolazimo i do Miroslava Tuđmana, koji se doista u petak, u trenutku kad je oporba srušila kvorum u Saboru, doslovce borio za život. I nije se izborio. Vjerojatno je upravo ta informacija bila razlogom zašto je premijer Plenković tako oštro oprao opoziciju, rekavši kako im to neće zaboraviti. Sada će HDZ morati imenovati zamjenika u saborskim klupama i stvar će se, nažalost, sama od sebe riješiti. Što možemo, to je život.
I na koncu, Zakon o obnovi. Razlog zašto je cijela politička kriza i nastala jest činjenica da se u petak nije, zbog svega ovoga, stigao izlasati novi Zakon o obnovi, za Baniju, Petrinju i Sisak, kao i neka imenovanja, ali i nova rješenja oko isključivog gospodarskog pojasa na moru. Vladajući su optužili opoziciju da zaustavljaju obnovu, što je naravno također samo jedna interpretacija – na kraju, Zakon o obnovi bit će izglasan već ovog četvrtka u Saboru, i to konsenzualno, jer nema stranke koja će se protiviti namjeri Vlade da što prije krene obnavljati kuće ljudima. Stoga je i taj argument ispolitiziran.
A kada će HGK na glasanje, doista nije toliko važno. Barem ne građanima, koje ovakva politizacija u parlamentu gotovo i ne zanima. Ova je tema važna samo zato jer je odličan primjer čime se stranke i političari zapravo najviše vole baviti – međusobnim podmetanjima.
Uvodnik
U Saboru svi imaju istu želju – politiziranje
Tihana Tomičić
02. veljača 2021 14:07
Foto Jurica Galoic/PIXSELL
Smrt Tuđmana juniora dogodila se, nažalost, u potpuno ispolitiziranim prilikama. Na njegovoj ruci koja je u petak u Saboru nedostajala lomila se vladajuća koalicija, oporba unutar sebe, povjerenje u parlamentarizam, a na trenutke i u zdrav razum svih koji tamo sjede
Sa smrću Miroslava Tuđmana kao da završava jedna era. Ne njegova, nego tuđmanovska. Novo normalno doba donosi neke nove politike, velike društvene promjene, a kad osvijestiš da ne samo da više nema modernog »oca domovine« Franje Tuđmana, nego ni njegova 75-godišnjeg sina, i to od pošasti koju svijet još nije uspio pobijediti, onda znaš da je jedno vrijeme zauvijek prošlo. Ni HDZ nije što je nekada bio, a kamoli Hrvatska.
Smrt Tuđmana juniora dogodila se, nažalost, u potpuno ispolitiziranim prilikama. Na njegovoj ruci koja je u petak u Saboru nedostajala lomila se vladajuća koalicija, oporba unutar sebe, povjerenje u parlamentarizam, a na trenutke i u zdrav razum svih koji tamo sjede. Još jednom se pokazalo da u Saboru svi manipuliraju otprilike u sličnoj mjeri: prvo, Most je ponovno izašao s jednom populističkom temom, ukidanjem obaveznih članarina u HGK-u. Ovo nije prvi put da Most »nanjuši« temu pa s njom izađe kao sa svojom idejom, mada znaju da je situacija zrela da reforme u neki sustav unese svaka vlast, bila SDP-ova ili HDZ-ova. Priča o smanjenju ili ukidanju članarina za HGK je jedna od onih populističkih tema koju javnost naprosto obožava – slično kao kad je tražio da se smanjuju prava saborskih zastupnika, jednako tako »njuše« i da taj HGK, čija je uloga vjerojatno po njima isključivo uhljebljivačka, ionako cijelo vrijeme iritira javnost, pa onda oni u skladu sa svojom narodskom politikom i rječnikom junački izlaze s tim zakonskim prijedlogom.
Ujedinila se oporba oko toga ili ne, upitno je međutim bi li Mostov zakon bio prošao da je kvoruma i bilo, čak i da su neki iz redova vladajuće koalicije bili za njega. Jer, eto, neki iz oporbe podržali su ideju da se o tom zakonu glasa, ali bili bi protiv, poput Katarine Peović iz Radničke fronte. Po njoj je rasprava o HGK-u irelevantna jer je riječ o svađi dviju neoliberalnih struja. »Neka se međusobno glođu, mi u tome nećemo sudjelovati«, izjavila je, pa stoga ne možemo znati bi li Mostov prijedlog uopće bio prošao da je kvoruma i bilo. Bilo bi, uostalom, zanimljivo vidjeti i bi li SDP baš unisono podržao Most. Ako da, to bi bilo još zanimljivije, jer bi samo dodatno pokazalo lutanje te stranke.
S druge strane, i u vladajućoj HDZ-ovoj koaliciji bilo je previše povike oko svega skupa – da je Mostov zakon i prošao, pa čak i uz glasove HSLS-a, HNS-a ili Reformista koji su bili skloni podržati ga, pa ne bi automatski i Vlada pala. Nije se glasalo o proračunu ili povjerenju premijeru i njegovim ministrima. Problem je samo u tome što Andrej Plenković iz čisto percepcijskih razloga svakako želi da u javnosti njegov savez izgleda čvrsto, kano klisurina. On vlada sa samo 76 ruku, i bitno mu je da izgleda da stalno drži sve pod kontrolom. Jednostavno ne želi da oporba i na čemu likuje.
A tu dolazimo i do Miroslava Tuđmana, koji se doista u petak, u trenutku kad je oporba srušila kvorum u Saboru, doslovce borio za život. I nije se izborio. Vjerojatno je upravo ta informacija bila razlogom zašto je premijer Plenković tako oštro oprao opoziciju, rekavši kako im to neće zaboraviti. Sada će HDZ morati imenovati zamjenika u saborskim klupama i stvar će se, nažalost, sama od sebe riješiti. Što možemo, to je život.
I na koncu, Zakon o obnovi. Razlog zašto je cijela politička kriza i nastala jest činjenica da se u petak nije, zbog svega ovoga, stigao izlasati novi Zakon o obnovi, za Baniju, Petrinju i Sisak, kao i neka imenovanja, ali i nova rješenja oko isključivog gospodarskog pojasa na moru. Vladajući su optužili opoziciju da zaustavljaju obnovu, što je naravno također samo jedna interpretacija – na kraju, Zakon o obnovi bit će izglasan već ovog četvrtka u Saboru, i to konsenzualno, jer nema stranke koja će se protiviti namjeri Vlade da što prije krene obnavljati kuće ljudima. Stoga je i taj argument ispolitiziran.
A kada će HGK na glasanje, doista nije toliko važno. Barem ne građanima, koje ovakva politizacija u parlamentu gotovo i ne zanima. Ova je tema važna samo zato što je odličan primjer čime se stranke i političari zapravo najviše vole baviti – međusobnim podmetanjima.
U Saboru svi imaju istu želju – politiziranje
Sa smrću Miroslava Tuđmana kao da završava jedna era. Ne njegova, nego tuđmanovska. Novo normalno doba donosi neke nove politike, velike društvene promjene, a kad osvijestiš da ne samo da više nema modernog »oca domovine« Franje Tuđmana, nego ni njegova 75-godišnjeg sina, i to od pošasti koju svijet još nije uspio pobijediti, onda znaš da je jedno vrijeme zauvijek prošlo. Ni HDZ nije što je nekada bio, a kamoli Hrvatska.
Smrt Tuđmana juniora dogodila se, nažalost, u potpuno ispolitiziranim prilikama. Na njegovoj ruci koja je u petak u Saboru nedostajala lomila se vladajuća koalicija, oporba unutar sebe, povjerenje u parlamentarizam, a na trenutke i u zdrav razum svih koji tamo sjede. Još jednom se pokazalo da u Saboru svi manipuliraju otprilike u sličnoj mjeri: prvo, Most je ponovno izašao s jednom populističkom temom, ukidanjem obaveznih članarina u HGK-u. Ovo nije prvi put da Most »nanjuši« temu pa s njom izađe kao sa svojom idejom, mada znaju da je situacija zrela da reforme u neki sustav unese svaka vlast, bila SDP-ova ili HDZ-ova. Priča o smanjenju ili ukidanju članarina za HGK je jedna od onih populističkih tema koju javnost naprosto obožava – slično kao kad je tražio da se smanjuju prava saborskih zastupnika, jednako tako »njuše« i da taj HGK, čija je uloga vjerojatno po njima isključivo uhljebljivačka, ionako cijelo vrijeme iritira javnost, pa onda oni u skladu sa svojom narodskom politikom i rječnikom junački izlaze s tim zakonskim prijedlogom.
Ujedinila se oporba oko toga ili ne, upitno je međutim bi li Mostov zakon bio prošao da je kvoruma i bilo, čak i da su neki iz redova vladajuće koalicije bili za njega. Jer, eto, neki iz oporbe podržali su ideju da se o tom zakonu glasa, ali bili bi protiv, poput Katarine Peović iz Radničke fronte. Po njoj je rasprava o HGK-u irelevantna jer je riječ o svađi dviju neoliberalnih struja. »Neka se međusobno glođu, mi u tome nećemo sudjelovati«, izjavila je, pa stoga ne možemo znati bi li Mostov prijedlog uopće bio prošao da je kvoruma i bilo. Bilo bi, uostalom, zanimljivo vidjeti i bi li SDP baš unisono podržao Most. Ako da, to bi bilo još zanimljivije, jer bi samo dodatno pokazalo lutanje te stranke.
S druge strane, i u vladajućoj HDZ-ovoj koaliciji bilo je previše povike oko svega skupa – da je Mostov zakon i prošao, pa čak i uz glasove HSLS-a, HNS-a ili Reformista koji su bili skloni podržati ga, pa ne bi automatski i Vlada pala. Nije se glasalo o proračunu ili povjerenju premijeru i njegovim ministrima. Problem je samo u tome što Andrej Plenković iz čisto percepcijskih razloga svakako želi da u javnosti njegov savez izgleda čvrsto, kano klisurina. On vlada sa samo 76 ruku, i bitno mu je da izgleda da stalno drži sve pod kontrolom. Jednostavno ne želi da oporba na ičemu likuje.
A tu dolazimo i do Miroslava Tuđmana, koji se doista u petak, u trenutku kad je oporba srušila kvorum u Saboru, doslovce borio za život. I nije se izborio. Vjerojatno je upravo ta informacija bila razlogom zašto je premijer Plenković tako oštro oprao opoziciju, rekavši kako im to neće zaboraviti. Sada će HDZ morati imenovati zamjenika u saborskim klupama i stvar će se, nažalost, sama od sebe riješiti. Što možemo, to je život.
I na koncu, Zakon o obnovi. Razlog zašto je cijela politička kriza i nastala jest činjenica da se u petak nije, zbog svega ovoga, stigao izlasati novi Zakon o obnovi, za Baniju, Petrinju i Sisak, kao i neka imenovanja, ali i nova rješenja oko isključivog gospodarskog pojasa na moru. Vladajući su optužili opoziciju da zaustavljaju obnovu, što je naravno također samo jedna interpretacija – na kraju, Zakon o obnovi bit će izglasan već ovog četvrtka u Saboru, i to konsenzualno, jer nema stranke koja će se protiviti namjeri Vlade da što prije krene obnavljati kuće ljudima. Stoga je i taj argument ispolitiziran.
A kada će HGK na glasanje, doista nije toliko važno. Barem ne građanima, koje ovakva politizacija u parlamentu gotovo i ne zanima. Ova je tema važna samo zato jer je odličan primjer čime se stranke i političari zapravo najviše vole baviti – međusobnim podmetanjima.