Ogromna promjena dogodila se na političkoj mapi Europe pobjedom laburista u Velikoj Britaniji – dok u većini zemalja Europske unije pobjede odnose konzervativci i desničari, u Britaniji (koja više nije članica EU-a) dogodio su suprotni trend. Ni najzagriženiji fanovi laburista vjerojatno nisu mogli pomisliti da će dobiti apsolutnu većinu u tako visokom postotku.

Od 650 mjesta u britanskom parlamentu, laburisti su s novim liderom Kierom Starmerom osvojili mnogo više, odnosno drže čak 63 posto mjesta u parlamentu, kad se glasovi preračunaju u mandate u kompliciranom izbornom sustavu zbog kojega je niz manjih stranaka na kraju završio doslovno na samo 18 mandata. Izborni sustav jako nagrađuje snažne, a kažnjava male stranke. No, oni koji su doista kažnjeni na ovim izborima su konzervativci, koji nikad nisu pretrpjeli gori poraz, dok je istovremeno novi lider Kier Starmer ostvario rezultat bolji i od legendarnog laburista Tonyja Blaira sada već pradavne 1997. godine. Tada je Blair bio »državnik novog kova«, mlad, moderan, opušten, ali laburisti su već odavno u oporbi, još od njegova odlaska, a ne zna se koji im je predsjednik u tom međuvremenu bio gori, sve do Jeremyja Corbyna. To pokazuje da je leadership jedna od ključnih stvari u politici, jer čim su se laburisti riješili kadrova koji izgledaju kao da su ispali iz nekadašnje serije »U autobusu«, odmah su napredovali i ostvarili ovu nevjerojatnu pobjedu, a danas ih vodi odvjetnik i tužitelj radničkih korijena, koji može biti utjelovljenje prosječnog Britanca koji je imao šansu da uspije u društvu, i tako je i bilo.

Starmerova kampanja izgrađena je oko obećanja »promjene«, temeljeći se na nezadovoljstvu građana javnim uslugama i padom životnog standarda, što je simptom posustalog gospodarstva i političke nestabilnosti. A sve je to u prvom redu posljedica Brexita koji je Britaniju najprije šokirao, a onda izolirao. No, problem je otpočetka bio u onima koji su uopće držali vlast u trenutku kad se raspisivalo izjašnjavanje za Brexit – nikome nije bilo ni na kraj pameti da ta inicijativa može proći, država se nije pripremila za takav scenarij i Britanija se našla izvan EU-a s nesagledivim posljedicama.

Tu kaznu, za svu lošu politiku Konzervativne stranke, na svojim je leđima sada ponio dosadašnji premijer Rishi Sunak, koji je i samu kampanju odvozio izrazito neuspješno. Naime, i Starmer i Sunak počeli su posljednji dan predizborne kampanje prije otvaranja birališta upozoravajući birače na teške gospodarske posljedice ako pobijedi suparnička strana. No, suočeni s prognozama da ih očekuje najgori rezultat u povijesti stranke, konzervativci su se fokusirali na ograničavanje štete, tvrdeći da moraju zadržati dovoljno zastupničkih mjesta kako bi bili učinkovita oporba laburističkoj vladi. Odmah se vidjela očajna situacija u redovima Konzervativne stranke čiji se lider Sunak zadnji dan kampanje pojavio u jutarnjem programu ITV-ja, u emisiji »This Morning«, a britanski mediji nisu propustili zabilježiti kako je premijerov intervju plasiran nakon gostovanja najtetoviranije mame u Velikoj Britaniji i priloga u kojem se gledateljima savjetuje kako se obraniti od galebova.

Kako je prije njega u programu gostovala već spomenuta najtetoviranija gospođa na Otoku, i britanski premijer je malo pričao o tetovažama. Sve to bilo je previše bizarno da bi bilo uspješno, dok je s druge strane novi laburstički lider Starmer kampanju iskoristio da progovori o istinskim problemima Britanije, uključujući riječ »radnik« koje dugo nije bilo na sceni. Konzervativci, koji su promijenili niz premijera zadnjih godina, s druge su strane dodatno kažnjeni činjenicom da je ojačala krajnje desna stranka, antiimigracijska Reformska stranka UK Nigela Faragea. Jasno je da su desni glasovi otišli k njima, te da sada konzervativcima ostaje dug boravak u opoziciji, gdje će iznova morati sazidati stranku nakon ovakvog poraza.

To je sada nova velika šansa za Britaniju, koja će kao i Francuska, a onda uskoro i Njemačka, dobiti novu vlast, te se politička slika Europe ove godine bitno mijenja.