Da je turizam gospodarska djelatnost koja je najbolji lakmus-papir kako stoji stanje s ekonomijom u širem smislu, to se odavno zna. Turizam je bio jedna od najvećih žrtava korone 2020., i to u cijelom svijetu. Ali već 2021. vratio se sa skoro 80 posto na pretpandemijske godine.
Isto je i sad – iako na istoku Europe bjesni rat, ljudi očito računaju na to da će se do ljeta sve smiriti, te je buking krenuo u odličnom smjeru. Prednost Hrvatske čine dva faktora – mi smo last minute destinacija i autodestinacija. To znači da dio bukinga koji se bilježi sad u ožujku do ljeta može i otpasti zbog rata. Ali još veća je šansa da se sa smirivanjem ratnog stanja na istoku taj buking još poveća. Posebno se to odnosi na Istru i Primorsko-goransku županiju, koje su i vikend destinacije. Lijep dan i dobra prognoza šansa su da broj noćenja vikendima u predsezoni naglo bukne bez puno prethodnog bukinga, i ta karta može biti spasonosna i ove godine. I ne samo u predsezoni, nego i tijekom ljeta, ako vremena ostanu ovako nestalna.

Kad se gleda cjelina Hrvatske, posljednji podaci govore da je ovogodišnji buking zbog situacije u Ukrajini, cijena goriva, inflacije i poskupljenja i za oko 20 posto manji nego 2019., ali da nije stao, čime su u ministarstvu zadovoljni.
Karta na koju će se svakako igrati jest nautički turizam i kruzing. Lani je u luku Rijeka uplovilo 227 malih kruzera s ukupno 9.093 putnika, i sezona je počela sredinom svibnja. Ove godine očekuje se puno raniji početak tog tipa dolazaka, zbog dobrog vremena, ali i zbog činjenice da je riječ o ograničenoj ponudi i da bez ranog bukinga svatko lako može ostati bez mjesta na brodu. Zato se aranžmani ugovaraju već sada. Osim toga, lani u proljeće bilo je još puno korone, pa je početak sezone ponešto kasnio. Sada nije tako, a i počinje se činiti da će rat u Ukrajini ipak ostati lokalnog dometa, pa se rast bukinga očekuje s puno više optimizma.

Turistički stručnjaci procjenjuju da se ove godine ponovo može očekivati velik interes za odmor koji uključuje jedrenjake i slične brodove. Oni doduše ističu da bi, da nije ratnih zbivanja u Ukrajini, dnevni buking trenutačno bio do 50 posto bolji nego lani, ali svejedno su te brojke i dalje gotovo na razini 2019. Zanimljivo je i kako sadašnja situacija u Ukrajini utječe na tajming bukinga takvih brodova – većina aranžmana odnosi se na kraj kolovoza i početak rujna, a ne na lipanj ili srpanj, što potvrđuje da turisti računaju da će dotad kriza u Ukrajini završiti. Već sada su u tim terminima brodovi bukirani na razini od 85 posto.

U sve to uklapa se i najava o rastu broja kruzera u Rijeci, koja puževim korakom ipak postaje kruzing destinacija, makar samo kao kraći tranzit.

Zanimljivi su i podaci koji govore da su investicije u Hrvatskoj tijekom proteklie godine opet bile najviše vezane za turizam. To se uostalom prostim okom vidi, na obali i na otocima ovih se dana gradi na sve strane. I bez obzira na to što to znači da je proizvodnja i dalje u stagnaciji, turizam nikako ne treba podcjenjivati, on je najpropulzivnija grana u Hrvatskoj i logično je da novac hrli k njemu. Korona i pandemija pokazale su i da je turizam itekako regenerabilan i da se prvi oporavlja, stoga su zaključci logični.

Šteta je samo što nisu svi segmenti još uvijek do kraja iskorišteni – podatak da je svega dvjestotinjak ljudi letjelo s Krka low budget kompanijama u prva dva mjeseca ove godine pomalo je tragičan. Kvarner je i aviodestinacija, ali nikako da se to i u praksi potvrdi. Stoga itekako ima još prostora za investicije, a na Kvarneru nedostaju luksuzni sadržaji koji bi privukli goste koji si mogu priuštiti dolazak avionom. Opatija i Lošinj svakako rade na tome, ali i njima nedostaje još sadržaja za luksuznu potrošnju.

No, trend je svakako dobar, a dosadašnja iskustva iz Omišlja, gdje je smješten LNG terminal koji će sada još više jačati, pokazuju da ni industrija nije smetnja turizmu na Kvarneru. Uostalom, nije nikad ni bila. I s jačom industrijom oduvijek smo bili među jačim destinacijama u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe.