Situacija u riječkom brodogradilištu »3. maj« nije nikako dobra. Kao mač nad glavom visi im dovršetak novogradnje za kanadskog naručitelja, a koja će biti teško izgrađena bez još jedne financijske injekcije. Koju će najvjerojatnije morati osigurati Vlada bez čijih bi financijskih injekcija vrata riječkog škvera bila odavno zatvorena. No, čini se da to nije najveći problem. Sindikati »3. maja« sazvali su konferenciju za novinare, a jedino što se dade iščitati iz tog obraćanja javnosti je teatar apsurda koji je »3. maj« pretvorio u ludu kuću u kojoj se ne zna tko pije, ali se zna tko plaća.

U konačnici građani Hrvatske jer se financijske injekcije pune iz državnog proračuna kako bi se onda ubrizgale u uvijek deficitarni financijski krvotok riječkog škvera. Veća trgovačka društva imaju vlasnika, imaju skupštinu, imaju upravu i imaju nadzorni odbor. Trenutno je u »3. maju« bezvlašće. S tim da nitko od aktera, ni predstavnici vlasnika, ni predsjednik Nadzornog odbora i sindikalist Juraj Šoljić ne žele otkriti što se događa i što će biti s predsjednikom Uprave »3. maja« Edijem Kučanom. Šuti i Edi Kučan i poručuje da će se o svemu očitovati nakon 30. kolovoza kada bude poznata njegova sudbina. Šute, a nije to nikako dobro. Šutnja je »3. maj« gotovo stajala glave kada ga je SDP-ova vlada prodala Uljaniku za jednu kunu 28. lipnja 2013. godine. Potpis na Ugovor o prodaji i prijenosu dionica toga su dana stavili u ime Vlade ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak i predsjednik Uprave Uljanika Gianni Rossanda.

Nakon što je ugovor parafiran, Uljanik je postao vlasnikom 83,3 posto dionica »3. maja« i to za jednu kunu. Tada je svečano najavljeno da će u procesu restrukturiranja »3. maja« država uložiti 847 milijuna kuna, dok će Uljanik kao novi vlasnik, kao vlastiti doprinos u taj proces uložiti 842 milijuna kuna. Na početku je sve to nekako išlo, radnicima i građanima prodavane su bajke iz slatkorječivih usta Uljanikovih top-menadžera koji su obećavali da će napraviti sinergijsko pulsko-riječko brodograđevno čudo. Napravili su sve obratno od onoga što su obećali, a država kao vlasnik je šutjela iako je morala znati za sve ono loše što se događalo kada je Uljanik počeo parazitizirati na tijelu »3. maja«. Na kraju je priča dobila epilog u vidu privođenja top-menadžmenta, javnost je svjedočila spektaklu kako ne bi previše pitala kako to da su odgovorni ili znali pa šutjeli godinama o nepravilnostima i kriminalu, ili stvarno nisu znali pa su dokazali još jednom da su nesposobni i da je bolje da hrvatski građani zapale porezni novac, nego da ga dostave u državnu blagajnu. Trenutno je u tijeku suđenje. Koje gotovo pa nikoga ne zanima. Kako je krenulo, na kraju bi moglo biti da je vuk pojeo magare. Javnost je dobila spektakl kako ne bi previše pitala, zapisnike sa suđenja koji svjedoče o neviđenom kriminalu nitko ne čita. Moguće je da će nekome od optuženih i biti izrečena nekakva kazna. Ali gdje je nestao silan novac, to će se teško utvrditi, kao što će »3. maj« oteti novac još teže vidjeti.

Nema nikakve sumnje da su u »3. maju« znali od prvog dana što se događa kada su Uljanik i riječki škver postali spojene posade. Znali su da Uljanik uništava brodograđevnu pamet koja je iz ureda morala uzeti osobne stvari i nestati iz tvrtke koju su stvarali iscrtavajući brodove. To su bili brodograđevni inženjeri. U »3. maju« su šutjeli. Pa su se događali čudni tijekovi novca na štetu »3. maja«. Pa su i dalje šutjeli. Pa je došlo do agonije koja je okončana imenovanjem Edija Kučana za direktora. Situacija se smirila, Vlada je osigurala financijska sredstva kako »3. maj« ne bi otišao kvragu i prolazila je godina za godinom. Dok sve donedavno nije objavljena informacija da je Edi Kučan, čovjek kojemu se klicalo kao spasitelju, postao teret i da bi najbolje bilo zahvaliti mu se na suradnji. Minimum pristojnosti bi bio da netko iz resornog ministarstva i iz Nadzornog odbora objasni što se dogodilo i zbog čega je donedavno spasitelj riječkoga škvera na izlaznim vratima.

Zbog toga što je vlasnik »3. maja« država, još uvijek, dakle svi njezini građani. Teško da bi se bez državnih subvencija u riječkom škveru gradili brodovi. Neka, nema nitko ništa protiv toga. Ali neprihvatljivo je da se od javnosti opet skrivaju ključne informacije. Na djelu je još jedna trećemajska šutnja koju slušamo desetljećima tijekom kojih su iz »3. maja« izvučene milijarde kuna, a da za to nitko nikada nije odgovarao.