Proces cijepljenja protiv korone nema smo onu logističko zdravstvenu, već i političku i moralnu dimenziju. Ova prva je, naravno, najvažnija jer izravno štiti zdravlje ljudi. Što prije dopremiti cjepivo u zemlju i potom ga distribuirati do krajnjih korisnika osnovna je i najvažnija zadaća Vlade i ostalih državnih tijela. I to zasad ide u dobrom smjeru, barem kada je u pitanju onaj dio logistike kada cjepivo stigne u Hrvatsku. Hrvatska se zasad dobro nosi s distribucijom cjepiva unutar svojih granica. To što njega nema više, odnosno što je došlo do zastoja, izvan je naše moći. Nabava cjepiva u domeni je Europske komisije. Je li europska Vlada loše odigrala u hrvanju sa Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim Kraljevstvom, bit će tema brojnih analiza. U Njemačkoj su na meti kritika ne samo predsjednica Komisije Ursula von der Layen, već i sama kancelarka Angela Merkel. Tamošnji su kritičari moguće u pravu. Njemačka bi lako moguće bolje prošla da je sama išla u nabavku cjepiva. Za Hrvatsku to ne vrijedi. Kao mala zemlja, po svemu sudeći prošla bi puno gore nego u ovoj situaciji kada nabavu uime svih članica radi Europska komisija. Što je, tu je. Za nadati se da će se isporuke iz inozemstva ubrzati, a samim tim i tempo procjepljivanja u samoj Hrvatskoj.

Međutim, počelo je, čini se, škripiti na moralnom, a onda automatski, budući da je u Hrvatskoj sve politika, i na moralnom planu. Slučajevi rektora Zagrebačkog sveučilišta Damira Borasa i njegove supruge, poduzetnika Zorana Gopca i šefa Hrvatske gospodarske komore Luke Burilovića na cijeli su proces cijepljenja bacili veliku sjenu. Radi se ovdje o za hrvatske prilike prilično utjecajnim ljudima koji su taj utjecaj iskoristili kako bi se što prije cijepili. Nitko od njih nije starac, ali nisu baš ni u cvijetu mladosti, imaju i ozbiljnijih zdravstvenih problema, pa su za svaki slučaj posegnuli za mobitelom i osigurali si dozu. Duboko je to nemoralno. Tim više što korona, istina, nije bezazlena bolest, ali ipak nismo u situaciji kao kada je kuga u srednjem vijeku znala poharati Europu na način da su mrtvi ležali po ulicama. Uz odgovorno ponašanje ipak se može spriječiti zaražavanje dok se ne dođe na red. Uostalom, ovi gore spomenuti ne spadaju u kategoriju stanovništva koja se do radnog mjesta mora gurati po tramvajima i autobusima.

Što se tiče Vlade, ako sve ostane na ovih nekoliko imena, neke velike političke štete neće biti. U situaciji kada se provodi masovno cijepljenje, malen broj kršitelja morala i dobrih običaja ipak se više čini kao izuzetak nego pravilo. Ako zaista jest izuzetak. Ako bi se kojim slučajem pokazalo da se uz ovakve slučajeve više ne spominju cifre ispod deset, već one puno veće, tada bi cijela priča bila krajnje toksična za Vladu. Premijer Andrej Plenković prije par dana najavio je da će se uskoro povećati količina cjepiva koje pristiže u Hrvatsku. Na njemu osobno, na Vladi, na Stožeru, na Ministarstvu zdravstva je da sada ulože dodatni napor da se ustroji sustav u kojem će preskakanje reda biti ili potpuno nemoguće, ili zaista rijetka iznimka.

I na kraju Alemka Markotić. Njen je slučaj i lakši i teži od gore spomenutih. Ona je cijepila svoju 85 godina staru, ozbiljno bolesnu majku. Dakle, osobu koja pripada kategoriji stanovništva koja samo što nije došla na red za cijepljenje. U nekim se županijama ovakve osobe već pojedinačno i cijepe. Međutim, u Hrvatskoj ima još dosta ovako starih i ovako bolesnih osoba, ali čije kćeri nisu na takvom položaju da im osiguraju možda i spasonosnu dozu cjepiva. I tu je slučaj Markotić možda i teži od, recimo, Burilovića. Jer dok se on brine kako pomoći gospodarstvu i pritom zadržati privilegij obvezne članarine, ona bi trebala biti utjelovljenje borbe protiv korone. Ona je na poziciji koja od nje zahtijeva i moralne standarde, puno više od onih koji vrijede za Borasa. Bez obzira što ni njegovi ne bi trebali biti niski, s obzirom na to da je na čelu zagrebačkog sveučilišta. Markotić se na presici stožera trebala pokriti po ušima, priznati da je pogriješila i tako pokušati zatvoriti ovu priču. Vlada ju je podržala i ona će ostati na svojoj poziciji. Ako daljnji proces cijepljenja prođe u redu, ovaj bi slučaj mogao brzo pasti u zaborav. Ali ako se ono što danas izgleda kao iznimka u sljedećim mjesecima pretvori u nešto što je samo nalik pravilu, cijeli bi proces cijepljenja mogao biti nepovratno kontaminiran.