Očito je da bi Kina i njezino gospodarstvo opet mogli biti glavni motor koji će Europsku uniju i njezine članice izvlačiti iz gliba, kao i poslije krize iz 2008. godine
U poslovnim krugovima, pritisnutim nevoljama zbog pandemije, prošlog je tjedna odjeknula vijest da će Rimac Automobili preuzeti glasoviti Volkswagenov Bugatti, a njemačka će kompanija u zamjenu povećati udio svog vlasništva u firmi Mate Rimca. Istodobno, objavljena je i namjera švedskog Stillfronta da za milijardu kuna preuzme zagrebački Nanobit, tvrtku koja je uspjeh postigla igrama na internetu.
Takve su vijesti ove godine zapravo rijetke i ne mogu sakriti činjenicu da su strane investicije u zastoju, poput cijeloga gospodarstva. Znamo da bez investicija nema gospodarskog napretka. Privatne kompanije, koje su i glavni ulagači, najčešće su se povukle u zapećak čekajući bolje dane. Promjene vlasništva, kao u slučaju Automobila Rimac i Nanobita, pokazuju da dio kompanija sada nastoji zauzeti bolje pozicije za izlazak iz krize, preuzimajući one djelatnosti za koje računaju da imaju budućnost. Tvrtke poput Rimčeve i Nanobita očito je imaju.
Zapravo, kad je riječ o izvlačenju zemalja iz krize, na privatne kompanije zasad ne treba previše računati. Na to upućuje srpanjska procjena Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD), prema kojoj će izravne strane investicije u svijetu ove godine pasti 40 posto. Bit će srezane više nego u krizi iz 2008. godine. Iduće godine UNCTAD očekuje daljnji pad tih investicija od pet do deset posto, prije nego što počne oporavak. Usporedno s padom investicija nizbrdo ide i međunarodna trgovina, što potvrđuju i podaci Eurostata za prvu polovinu ove godine. U tom razdoblju trgovina zemalja Europske unije sa svijetom pala je više od 10 posto, osobito sa Sjedinjenim Državama i Velikom Britanijom.
Međutim, ono što je iznenađujuće, istodobno se povećala trgovina Unije s Kinom, za jedan do dva posto. Iako se gospodarstvo posvuda nezapamćeno srozalo, usprkos rastućem protekcionizmu u svijetu i političkoj kampanji američke administracije za ekonomsko obuzdavanje Kine, unatoč želji razvijenih zemalja da proizvodnju vrate kući kako bi u djelatnostima od strateške važnosti postale samodostatne – gospodarske su veze Europe s Kinom od početka pandemije ojačale.
Štoviše, u drugom tromjesečju Kina je prestigla SAD postavši najveće izvozno tržište njemačkoga gospodarstva, vodećeg u Europi. Prema najnovijim kineskim podacima, unatoč spomenutom padu investicija u svijetu, izravna strana ulaganja u tu zemlju u prvih osam mjeseci porasla su 2,6 posto, dosegnuvši 92 milijarde dolara. Samo u kolovozu ulaganja u Kinu skočila su 18,7 posto, ponajprije u visoku tehnologiju. Investicije iz Britanije povećane su 17 posto, a iz Nizozemske 73 posto. I njemačke firme, poput Daimlera, najavljuju velika ulaganja u Kinu, a neki poput Volkswagena već su to učinili, investicijama u tvornice baterija za električne automobile.
Ukratko, pitanje nije samo koje će djelatnosti omogućiti oporavak gospodarstva – očito, bit će to nove tehnologije, kakvima se bave Rimac i Nanobit, a koje i hrvatske vlasti trebaju pomagati. Pitanje je i tko će povući gospodarstvo iz krize. U pravilu, to su najjače kompanije i najveće zemlje.
Očito je da bi Kina i njezino gospodarstvo opet mogli biti glavni motor koji će Europsku uniju i njezine članice izvlačiti iz gliba, kao i poslije krize iz 2008. godine. Zbog uspjeha u obuzdavanju pandemije Kina se najbrže gospodarski oporavlja, što je i poruka ostalim zemljama. Usto, Kina je velik globalni investitor, a sa svojih 1,4 milijardi ljudi ona je i najveće tržište, koje je zapadnim kompanijama najprivlačnije. Stoga nije iznenađenje što su najviši dužnosnici Europske unije i Kine prošlog tjedna dogovorili da će do kraja godine sklopiti sporazum o trgovini i investicijama. To bi zemljama EU-a, uključujući Hrvatsku, omogućilo brži izlazak iz krize – osim ako tješnju suradnju s azijskim divom netko ne bude politički sprječavao.
Uvodnik
Tko će nas izvlačiti iz nevolja
Branko Podgornik
21. rujan 2020 15:39
Reuters
Očito je da bi Kina i njezino gospodarstvo opet mogli biti glavni motor koji će Europsku uniju i njezine članice izvlačiti iz gliba, kao i poslije krize iz 2008. godine
U poslovnim krugovima, pritisnutim nevoljama zbog pandemije, prošlog je tjedna odjeknula vijest da će Rimac Automobili preuzeti glasoviti Volkswagenov Bugatti, a njemačka će kompanija u zamjenu povećati udio svog vlasništva u firmi Mate Rimca. Istodobno, objavljena je i namjera švedskog Stillfronta da za milijardu kuna preuzme zagrebački Nanobit, tvrtku koja je uspjeh postigla igrama na internetu.
Takve su vijesti ove godine zapravo rijetke i ne mogu sakriti činjenicu da su strane investicije u zastoju, poput cijeloga gospodarstva. Znamo da bez investicija nema gospodarskog napretka. Privatne kompanije, koje su i glavni ulagači, najčešće su se povukle u zapećak čekajući bolje dane. Promjene vlasništva, kao u slučaju Automobila Rimac i Nanobita, pokazuju da dio kompanija sada nastoji zauzeti bolje pozicije za izlazak iz krize, preuzimajući one djelatnosti za koje računaju da imaju budućnost. Tvrtke poput Rimčeve i Nanobita očito je imaju.
Zapravo, kad je riječ o izvlačenju zemalja iz krize, na privatne kompanije zasad ne treba previše računati. Na to upućuje srpanjska procjena Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD), prema kojoj će izravne strane investicije u svijetu ove godine pasti 40 posto. Bit će srezane više nego u krizi iz 2008. godine. Iduće godine UNCTAD očekuje daljnji pad tih investicija od pet do deset posto, prije nego što počne oporavak. Usporedno s padom investicija nizbrdo ide i međunarodna trgovina, što potvrđuju i podaci Eurostata za prvu polovinu ove godine. U tom razdoblju trgovina zemalja Europske unije sa svijetom pala je više od 10 posto, osobito sa Sjedinjenim Državama i Velikom Britanijom.
Međutim, ono što je iznenađujuće, istodobno se povećala trgovina Unije s Kinom, za jedan do dva posto. Iako se gospodarstvo posvuda nezapamćeno srozalo, usprkos rastućem protekcionizmu u svijetu i političkoj kampanji američke administracije za ekonomsko obuzdavanje Kine, unatoč želji razvijenih zemalja da proizvodnju vrate kući kako bi u djelatnostima od strateške važnosti postale samodostatne – gospodarske su veze Europe s Kinom od početka pandemije ojačale.
Štoviše, u drugom tromjesečju Kina je prestigla SAD postavši najveće izvozno tržište njemačkoga gospodarstva, vodećeg u Europi. Prema najnovijim kineskim podacima, unatoč spomenutom padu investicija u svijetu, izravna strana ulaganja u tu zemlju u prvih osam mjeseci porasla su 2,6 posto, dosegnuvši 92 milijarde dolara. Samo u kolovozu ulaganja u Kinu skočila su 18,7 posto, ponajprije u visoku tehnologiju. Investicije iz Britanije povećane su 17 posto, a iz Nizozemske 73 posto. I njemačke firme, poput Daimlera, najavljuju velika ulaganja u Kinu, a neki poput Volkswagena već su to učinili, investicijama u tvornice baterija za električne automobile.
Ukratko, pitanje nije samo koje će djelatnosti omogućiti oporavak gospodarstva – očito, bit će to nove tehnologije, kakvima se bave Rimac i Nanobit, a koje i hrvatske vlasti trebaju pomagati. Pitanje je i tko će povući gospodarstvo iz krize. U pravilu, to su najjače kompanije i najveće zemlje.
Očito je da bi Kina i njezino gospodarstvo opet mogli biti glavni motor koji će Europsku uniju i njezine članice izvlačiti iz gliba, kao i poslije krize iz 2008. godine. Zbog uspjeha u obuzdavanju pandemije Kina se najbrže gospodarski oporavlja, što je i poruka ostalim zemljama. Usto, Kina je velik globalni investitor, a sa svojih 1,4 milijardi ljudi ona je i najveće tržište, koje je zapadnim kompanijama najprivlačnije. Stoga nije iznenađenje što su najviši dužnosnici Europske unije i Kine prošlog tjedna dogovorili da će do kraja godine sklopiti sporazum o trgovini i investicijama. To bi zemljama EU-a, uključujući Hrvatsku, omogućilo brži izlazak iz krize – osim ako tješnju suradnju s azijskim divom netko ne bude politički sprječavao.