Hrvatska je jučer okrenula novi list: proslava 25. obljetnice Oluje u Kninu pokazala je da je došlo novo doba, u kojem se i o osjetljivim temama može govoriti objektivno, bez strasti, a s dovoljno poštovanja prema svim ljudima i ljudskosti općenito. Događaji u Kninu jučer pokazali su zrelu, građansku i modernu Hrvatsku.

Što je najvažnije, cijela organizacija proslave bila je apsolutno kontrolirana, pa incidenata i nije moglo biti. Epidemiološka situacija, doduše, pomogla je organizatorima. To je bio dobar alibi da se glavni trg u Kninu ogradi od svih koji su došli provocirati i raditi nerede, pa se stanoviti Skejo i njegovi momci u crnim majicama s pozdravom ZDS nisu mogli doslovce ni približiti službenom dijelu proslave.

Kasnije ih se pustilo na trg, oni su tamo nešto vikali, ali ostali su marginalizirani i na televizijama, koje nisu puštale ton njihova »urlikanja«. Nova Hrvatska takve pojave samo ignorira. Više u njima ne sudjeluje.

Zasluga je to, mora se priznati, ove Vlade koja je u velikoj mjeri uspjela artikulirati stavove branitelja, i jedinstveno, pod jedan kišobran Ministarstva branitelja staviti sve struje, udruge, frakcije i fele (osim Skejinih, ali oni su potpuno nebitni).

Da se ništa nije prepustilo slučaju dokazuje i činjenica da je Ministarstvo branitelja tiskalo majice s natpisom Oluja koje je dijelilo građanima i braniteljima, kako se ne bi dogodilo da službenim programom dominira natpis ZDS.

Nije bilo fićuka ni izgreda, a i sam politički vrh predvođen premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednikom Zoranom Milanovićem pokazao je odgovornost, kakvu takva obljetnica i zaslužuje: Milanović je podržao i potpisao Plenkovićev govor, što je važno i simbolično, a ne treba propustiti niti primijetiti u kojoj je mjeri Milanovićeva pozicija danas promijenjena u odnosu na ona vremena kad mu se zviždalo u Kninu.

Prvo, on je napravio nekoliko poteza kojim je odobrovoljio braniteljsku populaciju – od naglašavanja dobrog odnosa s jednim Rojsom, do odlikovanja postrojbi HVO-a koje su sudjelovale u oslobađanju Knina i Hrvatske u Oluji.

No, ono što je najbitnije, on je sada vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, i kao takav ima poštovanje svih sadašnjih i bivših pripadnika HV-a, što je postalo vidljivo, pa i jučer. Njegove geste koje je poduzeo u zadnje vrijeme, njegov narativ i njegova ustavna pozicija takva je da mu se danas ne mogu dogoditi novi sukobi s braniteljskom populacijom, kao u neka druga vremena.

Zapravo, hrvatska politika je po tom pitanju uvijek »obrnuto proporcionalna«: HDZ je taj koji može surađivati s SDSS-om i imenovati Borisa Miloševića za potpredsjednika Vlade; a Milanović je taj koji može odlikovati HVO, a da to, jedno i drugo, prođe bez prijepora.

Da je obrnuto, stari problemi opet bi postojali, no tu činjenicu da HDZ ponekad može što SDP ne može, i da Milanović možda može ono što Kolinda Grabar-Kitarović nije mogla ili smjela, samo treba iskoristiti. I to je upravo jučer učinjeno.

A ono što je jučer bilo najvažnije, i zašto je okrenut novi list, u prvom redu je ponašanje i narativ samog premijera Plenkovića – on je taj koji je koaliciju složio uvodeći u Vladu SDSS, a ne nekakav Domovinski pokret čiji se predstavnici od silnog domoljublja jučer nisu ni pojavili na proslavi hrvatske pobjede ‘95.

I drugo, on je taj koji je jučer, zasigurno kao prvi HDZ-ov predsjednik Vlade ikad, kazao kako su se nakon Oluje dogodili i ratni zločini – ne incidenti, ne ekscesi, nego zločini – i da te zločine treba do kraja procesuirati.

Stvari je vrlo jasno postavio, te se nije zapleo u to da procjenjuje tko je agresor, tko pobunjenik, a tko prognanik. Kazao je kako je »Oluja porazila Miloševićevu politiku«, vrlo jasno precizirajući time da je Krajina bila rezultat politike Beograda, a ne samo unutarnje hrvatsko pitanje, a tome je dodao i opći osjećaj koji prati srpsku zajednicu u Hrvatskoj o tome da je Oluja bila »traumatična za hrvatske Srbe«.

Na koncu, podsjetio je i da je zbjeg nakon Oluje bio prisilan, i to u režiji Beograda, a poruka Srbima u Hrvatskoj pritom bila je da se nije radilo (samo) o egzodusu, nego i završetku rata u Hrvatskoj, što je za većinski hrvatski narod ključno.

Snažne i jasne poruke Plenkovića, uz podršku SDSS-u kao novom strateškom partneru. Bez patetike, nakon jučerašnjeg dana imamo jednu novu, mudriju Hrvatsku.