Oblici modernog turizma mijenjaju se. Masovnost, betonizacija, apartmanizacija, gušenje turističkih centara gomilom gostiju s kruzera koji iscrpljuju resurse, a ne troše puno – ta su vremena iza nas. Danas se razvija ono što se naziva održivim turizmom.

A u tom kontekstu svakako je vijest da je na nedavnom globalnom samitu turizma Hrvatska u krugu od skoro dvije stotine zemalja po kvaliteti turizma mjerenog održivošću plasirana na iznimno visoko 12. mjesto. Je li razlog tome činjenica da svi trendovi u Hrvatskoj uvijek pomalo kasne, pa smo danas održivi zato jer još nismo ni dosegli onaj »peak« koje su neke druge zemlje odavno imale, ili ipak zato jer smo se na vrijeme osvijestili – svejedno je. Rezultat je svakako dobar, a ako je razlog u tome da smo se na vrijeme trgnuli i počeli njegovati nove oblike turizma, tim bolje za nas.

Vidjeli smo uostalom kako reagiraju prebukirana turistička mjesta poput Dubrovnika – tamošnja lokalna vlast Mate Frankovića pokušat će se boriti protiv tzv. overturizma ograničavanjem broja apartmana. Već ranije Dubrovnik je goste s kruzera morao grupirati i uvesti režim kontroliranog kretanja gradom jer su na Pilama gužve bile tako velike da se fizički nije moglo ulaziti u grad kroz to usko grlo. Sada Franković prvi u Hrvatskoj primjenjuje novi Zakon o turizmu tako što više neće biti novih dozvola za apartmane, posebno u stambenim zonama, ali je najavio i rekategorizaciju smještaja pa se garaže i podrumi više neće moći iznajmljivati kao apartmani. Povisit će se kvaliteta ponude. I to je bit priče – elitni turizam za elitno hrvatsko more. A isto se može primijeniti i na Istru, koju muče slični problemi, primjerice u Rovinju ili Poreču koji su zagušeni brojem ljudi ljeti, ili u Medulinu, Fažani i drugim mjestima koja su postala žrtve apartmanizacije bez ikakve kontrole.

Nije to samo hrvatska tema – velike svjetske metropole poput New Yorka imaju isti problem. Lokalni zakon 18 ime je novog pravilnika kojim su gradske vlasti u New Yorku odlučile stati na kraj kratkoročnom turističkom najmu preko AirBnB-a i sličnih digitalnih platformi. Pravilnik koji je stupio na snagu nedavno toliko je strog da ne samo da ograničava ponudu stanova i kuća za kratkoročni najam u tom gradu, nego ga efektivno dokida i za mnoge iznajmljivače te za mnoge koji žele unajmiti takve nekretnine.

Naravno da će se kod nas uvijek naći rupa u zakonu ili kvaka za one koji žele zaobići zakon, pa će vjerojatno Konavle ili Cavtat pokušati preuzeti dio dubrovačkih turista. No, svejedno, novi Zakon o turizmu daje prostor lokalnim jedinicama da izravno i mnogo odgovornije nego dosad upravljaju svojim resursima. Prvo, sami će moći definirati zone i obuhvate novih velikih turističkih investicija. Imat će pravo i na dodatne prihode od rentanja, ali uz istodobnu kontrolu tih procesa. Rječju, gradovi i općine sada će imati sve alate u svojim rukama da sami definiraju koju vrstu turizma žele na svom području, kakvu strukturu gostiju i koliku količinu reda u prostoru na svom području. Kako bi rekla ministrica Nikolina Brnjac, načelnici i njihova vijeća dobit će sve ovlasti za razvoj turizma, a na koncu će im suditi – građani na izborima.

No, kao i uvijek kad su reforme u Hrvatskoj u pitanju, ovo izaziva bojazan na lokalnim razinama. Gradonačelnici i načelnici nerado uzimaju taj alat u svoje ruke. Znaju da će, prvo, imati probleme u svojim lokalnim parlamentima jer veći dio njih zapravo vlada uz pomoć kakve tanke većine u vijeću, ili pak kakve labave koalicije žetončića. Osvrnimo se oko sebe, tako je u velikoj većini gradova i općina. A ako i imaju čvrstu većinu za donošenje pravila i dozvola za gradnju na svom području, još se više boje onoga na što Brnjac upozorava – samih građana.

Tako će održivost turizma uvelike ovisiti baš o lokalnim vlastima, u mnogo većoj mjeri nego dosad. Svi u Hrvatskoj zazivaju decentralizaciju, a kad je dobiju, najradije bi pobjegli i sakrili se pod dekicu. Sad će se to promijeniti. Državna vlast daje strategiju i alate, a lokalne vlasti sad počinju odlučivati – o vlastitoj održivosti.