Skoro na sve izborne rezultate ključno je utjecala upravo kampanja netom prije izbora, stoga se svi, od pjevača do diplomata, ekonomista i komičara, moraju ozbiljno koncentrirati. Biračko oko sve vidi, i neznanje, i bahatost, i loše namjere, a i loše pjevanje
Leteći cirkus hrvatske politike može početi – za izbore 5. srpnja predano je 190 lista i 17 ‘manjinskih’ kandidatura. To je dosta manje nego 2011. godine, kad je bilo rekordnih 313 lista. DIP uskoro proglašava početak službene kampanje, a onda kreće završno valjanje u blatu.
Naravno, i ovoga puta svjedočit ćemo galeriji likova koji se pojavljuju u areni – među ostalima, čak imamo i pjevača koji želi biti premijer, »milo Moje« u Banskim dvorima, a neke liste mu nose komičari Pervan i Drele, pa je iz prve jasno da će izbori biti dosta komični.
Svi pjevaju, ja ne čujem, možda misle birači, no nije Miroslav Škoro jedini koji misli da mu pjevanje može pomoći u politici.
Željko Kerum ide na Škoru u Dalmaciji s punim pjevačkim naoružanjem – na njegovoj listi bit će ni manje ni više nego Mladen Grdović. Tako neće samo zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića trebati pridržavati jer je »probao neku žesticu« – Grdović bi mu mogao biti ozbiljna konkurencija. Kao da sam Kerum nije dovoljno živopisan, uzeo si je autora pjesme »Živim bolje nego ministar«.
Čini se da svi misle da je saborska fotelja stvarno bolja od ministarske, što i jest. No, nisu samo desničari skloni pjesmi, a i populizmu – bivša pjevačica Magazina Ljiljana Nikolovska bit će na listi Radničke fronte. Ona danas živi u obećanoj zemlji Kaliforniji, ali čini se da joj je boravak u kapitalizmu samo omrznuo kapitalizam. Sada nastupa za stranku čija bi predsjednica nacionalizirala privatnu imovinu veću od sto tisuća eura. Zašto baš 100, a ne 10, nije objasnila, no glavno je da su bar dva zrna grožđa ostala na stolu… Ako ništa drugo, tko pjeva, valjda zlo ne misli.
Da se političari u konzervativnoj Hrvatskoj zalažu iznad svega za obiteljske vrijednosti, pokazuju pak primjeri bračnih partnera koji zajedno idu na ove izbore – Marijana i Ivica Puljak u Pametnom, Marija Selak i Nino Raspudić u Mostu, Mile i Ivana Kekin u zeleno-lijevoj koaliciji. Baš će biti zanimljivo pratiti kad svi ti bračni parovi uđu u Sabor, ili možda vladu, tko će biti dominantniji i više rangiran, a tko će morati trčati kući »čuvat dicu«, kako bi rekao Kerum. Aha, i Kekin je pjevač – to je dvostruko popularan način pristupa politici, on koristi sve pretpostavke za popularne trendove izbornog nastupa ovog puta, ali u svakom slučaju uspješno je dokazo jedno: punk is dead. Ništa od anarhije, živio sustav! Valjda je učio od riječkih rokera, koji su od totalne anarhije postali totalni establishment.
Ima tu i živopisnih likova samih po sebi. Hrvoje Burić možda prestaje biti najzabavnija osoba na riječkoj političkoj sceni: pojavio se Marin Miletić, koji nastupa za Most, čovjek kojeg mladi u Rijeci obožavaju (ili mrze, no ravnodušni nisu), i čiji nastupi izazivaju osmijeh, ali stavovi pomalo lede krv u žilama s obzirom na to što bi Miletić sve pozabranjivao samo da može. Vjerojatno je riječ o najsimpatičnijem hrvatskom klerototalitaristu – svakako o liku koji bi mogao mnogima pomrsiti račune u 8. jedinici, a onda tek u Saboru pokazati svoje pravo lice tvrdog, ekstremnog desničara kakvog bi se i Željka Markić posramila.
Posebna priča do 5. srpnja bit će sučeljavanja – to je vrhunac svake kampanje, no u ovoj kampanji nitko od izazivača ne želi pred kamere, što doista jest bizarno. Sve je krenulo odbijanjem Davora Bernardića da dođe jedan na jedan u studio s Andrejom Plenkovićem, a onda se pokazalo da ni Miroslav Škoro ne želi na slično sučeljavanje na jednoj drugoj, komercijalnoj televiziji. Pa je Plenković odradio intervju sam sa sobom, a na Bernardiću i Škori je da razmisle kakvu sliku to šalje o njima. U politici je »herc« ono što pobjeđuje, a nažalost to je u velikoj mjeri i čisto estradni posao: ako ne znaš govoriti pred kamerama i šarmirati birače/ice, uzalud ti sva ekonomska ili bilo koja druga stručna znanja. Da bi ih pokazao, izbore prvo treba dobiti.
A koliko su ključna iduća dva tjedna, uostalom, već su pokazali skoro svi prethodni izbori u Hrvatskoj: upravo zbog razvoja događaja u kampanjama brojni su hrvatski kapitalci gubiyli izbore – Ivo Josipović s mlakim odgovorima na tada mladu nadu Kolindu Grabar-Kitarović, Zoran Milanović sa sastankom s braniteljima i vrijeđanjem Srba, sama Kolinda sa svojim gafovima i pjevanjem – usput budi rečeno. Skoro na sve izborne rezultate ključno je utjecala upravo kampanja netom prije izbora, stoga se svi, od pjevača do diplomata, ekonomista i komičara, moraju ozbiljno koncentrirati.
Biračko oko sve vidi, i neznanje, i bahatost, i loše namjere, a i loše pjevanje.
Uvodnik
Svi pjevaju, ja ne čujem
Tihana Tomičić
18. lipanj 2020 17:34
Mladen Grdović / Foto Tomislav Miletic/PIXSELL
Skoro na sve izborne rezultate ključno je utjecala upravo kampanja netom prije izbora, stoga se svi, od pjevača do diplomata, ekonomista i komičara, moraju ozbiljno koncentrirati. Biračko oko sve vidi, i neznanje, i bahatost, i loše namjere, a i loše pjevanje
Leteći cirkus hrvatske politike može početi – za izbore 5. srpnja predano je 190 lista i 17 ‘manjinskih’ kandidatura. To je dosta manje nego 2011. godine, kad je bilo rekordnih 313 lista. DIP uskoro proglašava početak službene kampanje, a onda kreće završno valjanje u blatu.
Naravno, i ovoga puta svjedočit ćemo galeriji likova koji se pojavljuju u areni – među ostalima, čak imamo i pjevača koji želi biti premijer, »milo Moje« u Banskim dvorima, a neke liste mu nose komičari Pervan i Drele, pa je iz prve jasno da će izbori biti dosta komični.
Svi pjevaju, ja ne čujem, možda misle birači, no nije Miroslav Škoro jedini koji misli da mu pjevanje može pomoći u politici.
Željko Kerum ide na Škoru u Dalmaciji s punim pjevačkim naoružanjem – na njegovoj listi bit će ni manje ni više nego Mladen Grdović. Tako neće samo zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića trebati pridržavati jer je »probao neku žesticu« – Grdović bi mu mogao biti ozbiljna konkurencija. Kao da sam Kerum nije dovoljno živopisan, uzeo si je autora pjesme »Živim bolje nego ministar«.
Čini se da svi misle da je saborska fotelja stvarno bolja od ministarske, što i jest. No, nisu samo desničari skloni pjesmi, a i populizmu – bivša pjevačica Magazina Ljiljana Nikolovska bit će na listi Radničke fronte. Ona danas živi u obećanoj zemlji Kaliforniji, ali čini se da joj je boravak u kapitalizmu samo omrznuo kapitalizam. Sada nastupa za stranku čija bi predsjednica nacionalizirala privatnu imovinu veću od sto tisuća eura. Zašto baš 100, a ne 10, nije objasnila, no glavno je da su bar dva zrna grožđa ostala na stolu… Ako ništa drugo, tko pjeva, valjda zlo ne misli.
Da se političari u konzervativnoj Hrvatskoj zalažu iznad svega za obiteljske vrijednosti, pokazuju pak primjeri bračnih partnera koji zajedno idu na ove izbore – Marijana i Ivica Puljak u Pametnom, Marija Selak i Nino Raspudić u Mostu, Mile i Ivana Kekin u zeleno-lijevoj koaliciji. Baš će biti zanimljivo pratiti kad svi ti bračni parovi uđu u Sabor, ili možda vladu, tko će biti dominantniji i više rangiran, a tko će morati trčati kući »čuvat dicu«, kako bi rekao Kerum. Aha, i Kekin je pjevač – to je dvostruko popularan način pristupa politici, on koristi sve pretpostavke za popularne trendove izbornog nastupa ovog puta, ali u svakom slučaju uspješno je dokazo jedno: punk is dead. Ništa od anarhije, živio sustav! Valjda je učio od riječkih rokera, koji su od totalne anarhije postali totalni establishment.
Ima tu i živopisnih likova samih po sebi. Hrvoje Burić možda prestaje biti najzabavnija osoba na riječkoj političkoj sceni: pojavio se Marin Miletić, koji nastupa za Most, čovjek kojeg mladi u Rijeci obožavaju (ili mrze, no ravnodušni nisu), i čiji nastupi izazivaju osmijeh, ali stavovi pomalo lede krv u žilama s obzirom na to što bi Miletić sve pozabranjivao samo da može. Vjerojatno je riječ o najsimpatičnijem hrvatskom klerototalitaristu – svakako o liku koji bi mogao mnogima pomrsiti račune u 8. jedinici, a onda tek u Saboru pokazati svoje pravo lice tvrdog, ekstremnog desničara kakvog bi se i Željka Markić posramila.
Posebna priča do 5. srpnja bit će sučeljavanja – to je vrhunac svake kampanje, no u ovoj kampanji nitko od izazivača ne želi pred kamere, što doista jest bizarno. Sve je krenulo odbijanjem Davora Bernardića da dođe jedan na jedan u studio s Andrejom Plenkovićem, a onda se pokazalo da ni Miroslav Škoro ne želi na slično sučeljavanje na jednoj drugoj, komercijalnoj televiziji. Pa je Plenković odradio intervju sam sa sobom, a na Bernardiću i Škori je da razmisle kakvu sliku to šalje o njima. U politici je »herc« ono što pobjeđuje, a nažalost to je u velikoj mjeri i čisto estradni posao: ako ne znaš govoriti pred kamerama i šarmirati birače/ice, uzalud ti sva ekonomska ili bilo koja druga stručna znanja. Da bi ih pokazao, izbore prvo treba dobiti.
A koliko su ključna iduća dva tjedna, uostalom, već su pokazali skoro svi prethodni izbori u Hrvatskoj: upravo zbog razvoja događaja u kampanjama brojni su hrvatski kapitalci gubiyli izbore – Ivo Josipović s mlakim odgovorima na tada mladu nadu Kolindu Grabar-Kitarović, Zoran Milanović sa sastankom s braniteljima i vrijeđanjem Srba, sama Kolinda sa svojim gafovima i pjevanjem – usput budi rečeno. Skoro na sve izborne rezultate ključno je utjecala upravo kampanja netom prije izbora, stoga se svi, od pjevača do diplomata, ekonomista i komičara, moraju ozbiljno koncentrirati.
Biračko oko sve vidi, i neznanje, i bahatost, i loše namjere, a i loše pjevanje.