Prema podacima agencije Frontex, u prvih sedam mjeseci ove godine 82 tisuće ilegalnih imigranata ušlo je u Europsku uniju. To je porast od 59 posto u odnosu na prvih sedam mjeseci 2020. godine. Najznačajnija povećanja odnose se na središnju mediteransku rutu prema Italiji s 30.794 iskrcanih imigranata (porast od 96 posto). Protok imigranata na balkanskoj kopnenoj ruti također brzo raste i zabilježeno je 22.613 dolazaka, što je 90 posto više u odnosu na prvu polovicu 2020. godine. ​Budući da je migracijska kriza iz 2015. godine praktički razotkrila strukturne nedostatke i neefikasnost Unije u pogledu vođenja imigrantske politike, pojedine države članice danas postavljaju sve više prepreka kako bi spriječile dolazak imigranata iz Afrike, s Bliskog istoka i drugih zemalja. ​No, ​Vijeće Europske unije, koje je na sjednici održanoj 21. i 22. listopada ove godine posvetilo punih pet sati raspravi o ilegalnim migracijama, na kraju je zaključilo da ipak neće biti izdvajanja iz europskih sredstava za izgradnju novih zidova i ograda sa žilet-žicom. ​

​Prema podacima koji su u studenom 2020. godine objavili nizozemski Transnational Institute i Centre Delàs d’Estudis per la Pau iz Barcelone, od šest fizičkih barijera koje su u Europi postojale 1989. godine, danas je njihov broj narastao na 63. Kada je 2015. godine izbila migracijska kriza u Europi, podignute su fizičke barijere čak i unutar šengenskog prostora. Prema izračunu studijskog centra Transnational Institute, od 1990. do 2019. u EU-u i u šengenskom području izgrađeno je oko tisuću kilometara ograde, otprilike šest puta više od Berlinskog zida, za ukupnu cijenu od oko 900 milijuna eura. ​Datum 9. studenoga 1989. godine u Europi predstavlja dan kada se obilježava urušavanje Berlinskog zida. Tada su mnogi građani očekivali da je to definitivan kraj s europskim zidovima koji dijele nedemokratski totalitarni sustav od zapadnog slobodnog i demokratskog svijeta. Na žalost, vrijeme je pokazalo da su takva očekivanja bila nerealna. Trideset dvije godine kasnije, 2021. godine, dvanaest zemalja članica EU-a – Austrija, Cipar, Danska, Grčka, Litva, Poljska, Bugarska, Češka, Estonija, Mađarska, Latvija i Slovačka – traže od institucija Unije izgradnju novih zidova iz europskih fondova. Dvanaest ministara unutarnjih poslova (gotovo polovica Vijeća EU-a) poslalo je pismo Europskoj komisiji i Europskom vijeću, zahtijevajući primjenu novih alata za zaštitu vanjskih granica Unije od nekontroliranih migracijskih tokova iz Afrike i Bliskog istoka. Povjerenica za unutarnje poslove EU-a, Ylva Johansson, na kraju sjednice Vijeća EU je izjavila; »Moramo ojačati zaštitu naše vanjske granice. Neke države članice su već izgradile ograde i zaštitne strukture. Na to imaju pravo i ja to mogu razumijeti. Međutim, ako trebamo za to koristiti fondove EU-a, moram reći – ne.«

​Prvi primjer zida, koji i danas postoji, onaj je na Cipru koji dijeli glavni grad Nikoziju između grčkog i turskog suverenog područja od 1974. godine. Najpoznatiji zid o kojemu se danas najviše priča izgrađen je 2015. godine po nalogu mađarskog premijera Viktora Orbana. Riječ je o neprohodnoj barijeri na granici između mađarske granice sa Srbijom dug 158 kilometara i Hrvatskom u dužini od 131 kilometra. Zatim valja spomenuti granicu Slovenije s Hrvatskom s ogradom od bodljikave žice od 198 kilometara. Tu je i granica Turske i Bugarske sa zidom od bodljikave žice dugim 235 kilometara. Estonija se »zaštitila« od Rusije visokotehnološkom barijerom od 4 kilometra, Latvija od Bjelorusije zidom od 193 kilometra, a barijera između Litve i Bjelorusije duga je 81 kilometar. Na grčko-turskoj granici nailazimo na 14 kilometara bodljikave žice. Prije nekoliko dana poljski ministar unutarnjih poslova Mariusz Kaminsky potvrdio je da kreće izgradnja novog zida prema Bjelorusiji. Radovi će se odvijati na dionici od 180 kilometara, a zid će biti visok 5,5 metara.

Istovremeno na zapadnobalkanskoj ruti u prva tri kvartala ove godine bilo je oko 40.200 ilegalnih prelazaka, što je 117 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Samo u rujnu na ruti je bilo 10.400 ilegalnih prelazaka, što je povećanje od 112 posto u odnosu na rujan 2020. godine. Uglavnom su to bili državljani Sirije, Afganistana i Maroka. U listopadu je Europska komisija predstavila novi Akcijski plan protiv krijumčarenja migranata od 2021. do 2025. godine. Predsjednica komisije Ursula Von Der Leyen je nedavno bojažljivo izjavila da »Bruxelles ne namjerava financirati nove fizičke barijere«. Nekoliko sati kasnije, čelnik skupine Europskih pučana u Europskom parlamentu Manfred Weber, to je opovrgnuo. Ovo je još jedan od mnogobrojnih primjera koji pokazuje da u Uniji nema jedinstvene politike prema imigrantima, čak ni unutar iste političke grupacije. Po svemu sudeći, današnji zidovi i ograde sa žilet-žicom, imaju svoju »svijetlu« budućnost. Oni više nisu znak sramote kao nekad za vrijeme postojanja Berlinskog zida, koji je dijelio istočni autoritarni svijet od slobodnog zapadnog demokratskog svijeta. Zidovi i žičane ograde danas, ne samo na Zapadu, već i u istočnom dijelu Europe, nose pozitivan predznak jer su u funkciji »zaštite vlastitog identiteta, kulture i religije«. Stoga uopće ne čudi da je danas posve »normalno« reći da svatko u svojoj kući ima pravo na »svoj zid«. Zidovi današnjice očigledno imaju svoju »perspektivnu« budućnost jer navodno »nemaju nikakve veze« s ostatkom totalitarne prošlosti i nekadašnjim zidovima srama.