Svatko želi biti najbolji prijatelj i partner moćne Amerike – u tom smislu cijela hrvatska, a i europska politika kurtoazno pozdravlja pobjedu Donalda Trumpa na ovim izborima. No, nemali je broj onih koji strahuju ne samo kojim će putem sada SAD krenuti, nego i što će to značiti za svaku od država, možda ponajviše za Ukrajinu, ali i sve ostale, pa tako u tom lancu i Hrvatsku kao zemlju koja je među snažnijim podržavateljima Ukrajine (barem kad je Vlada u pitanju).

Je li to početak »sumrak sage« kao što strahuju mnogi, nemoguće je zasad predvidjeti jer Trump, kao i svi drugi političari, u kampanji govori jedno, a potom u praksi nešto drugo – vjerojatno će njegova politika ipak biti mekša od njegove predizborne retorike. Činjenice međutim govore da mu se od svih najviše raduju autokrati diljem svijeta, od Viktora Orbana i Aleksandra Vučića u Mađarskoj i Srbiji, koji su mu prvi čestitali, pa sve do Vladimira Putina, koji se sad može nadati da će Trump u NATO-u predložiti zamrzavanje pomoći Ukrajini i dovršetak rata, ma koliko teritorija Ukrajine pritom ostalo pod ruskom čizmom. Može se samo pretpostaviti koliko se u Rusiji raduju ovakvom ishodu.

Kad je sama Amerika u pitanju, posve je jasno da je Trump dobio svoj novi mandat na dvije glavne poluge – prvo, činjenici da je obećao smanjivanje inflacije, kao i smanjivanje poreza, a samim time i rast standarda. I drugo, zbog činjenice da su demokrati u same izbore ušli i potom ih odradili amaterski, traljavo i bez pravog lidera.

Što se tiče ovog prvog, ekonomije, ona je kao tema bila potpuno zapostavljena u kampanji Kamale Harris koja je u prvi plan stavljala »ideološke« teme pobačaja ili tzv. woke kulture, koja naprosto već svima ide na živce (svaka sličnost s Hrvatskom nije slučajna). Od woke ideologije se ne živi – živi se od namirnica koje su strahovito poskupjele, i svatko tko je obećao da će inflaciju smanjiti, izbore bi dobio. U ovom slučaju to je Trump 2.0.

I to ne samo on – republikanci sada imaju dominaciju i u dvodomnom parlamentu, zato se sada mogu očekivati ogromne čistke, kao i promjena politike u cijelom nizu sektora. To što će on pritom, kao i ranije u prvom mandatu, suspendirati klimatske sporazume i pravila, a prostor opet otvoriti prljavim, ali unosnim industrijama – koga briga. Američkoj naciji trebalo je obećanje boljeg života, Trump ga je dao i pomeo je. Očito je naciji trebala iluzija, a Trump ju je ponudio, za razliku od Harris koja je promašila fokus tema koje građane zbilja zanimaju.

Uz sebe, on je imao i neke od najutjecajnijih ljudi svijeta kao što je Elon Musk. Dok je Harris pjevala s Beyoncé i Katy Perry, Trump se povezao s najbogatijim i najutjecajnijim »genijalcem«, kako ga je nazvao, današnjice. Tko tu koga više treba pitanje je – Trump Muska kao maskotu »budućnosti« ocrtanu u njegovim novim odisejama u svemiru, ili Musk Trumpa koji na njega projicira svoje političke interese zasnovane u biznisu, ostaje pitanje. Ali treba imati na umu da po američkom ustavu Musk ne može sam biti kandidat za takvu funkciju jer nije rođeni Amerikanac, a politička podrška mu treba. Stoga ova dvojica sada čine novu simbiozu na globalnoj sceni.

Također, to što bi socijalno frustrirane, nezaposlene, slabo obrazovane i slabo plaćene američke radnike svih boja kože i svakog porijekla trebali politički zastupati i valjda od gladi spasiti dvojica multimilijardera koja žive potpuno odijeljena od stvarnosti običnog čovjeka, to je očito manja prepreka zdravom razumu nego da su isti ti birači glasali za jednu ženu, uz to ne baš bjelačkog pedigrea. Žena još nikad nije bila predsjednik SAD-a i očito to ne bi na ovim izborima postala čak ni da su demokrati vodili suvisliju i sadržajniju kampanju nego su je vodili.

U svakom slučaju, Amerika sigurno ostaje podijeljena, a tragičan je podatak da je prema jednoj nedavnoj anketi skoro pola ispitanika izrazilo stav da smatra da će u bliskoj budućnosti sigurno doći do novog građanskog rata. U jezgri Amerike očito do te mjere kuha, a kad kolibrić u Americi zamahne krilima, u opasnosti je cijeli svijet.