Posljednja sjednica Gradskog vijeća Rijeke u mandatu 2021. – 2025. okončana je jednim od najvećih debakala u hrvatskoj lokalnoj politici. Toga je četvrtka gradonačelnik Marko Filipović kao nositelj riječke izvršne vlasti doživio da protiv njegovog prijedloga izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja grada Rijeke i Generalnog urbanističkog plana budu svi gradski vijećnici koji su bili na sjednici.

Dobro, da ne bude da su bili baš svi, valja istaknuti da je za njegov prijedlog bio HDZ-ovac Stipo Karaula.

Neki kažu da se Stipo zabunio i da se zbog toga kod elektroničkog glasanja do njegova imena zazelenio kvadrat. Ali činjenica je da su svi ostali bili protiv, i to na način da je većina gradskih vijećnika bila suzdržana, a njih četvoro bilo je protiv, što u konačnici dođe na isto.

Kada su okončani lokalni izbori 2021. godine i Filipović naslijedio Vojka Obersnela, i kada je utvrđeno da ne postoji stabilna većina u gradskom parlamentu, činilo se da Rijeka ulazi u još jedan mandat koji će obilježiti političke krize vlasti. Istu je situaciju imao i Obersnel od 2017. do 2021. godine, ali on je ispit uspješno prošao.

Iako je znalo biti gadnih natezanja i prihvaćanja proračuna u kasnim večernjim satima. Iako je Filipović bio osam godina zamjenik Obersnelu, činilo se da će on slične izazove teže prevladati. Nije bilo tako.

Svi prijedlozi proračuna Marka Filipovića prošli su relativno glatko, a zadnja dva su prošla zahvaljujući podršci nezavisnog vijećnika Davora Štimca koji mu je bio protukandidat na gradonačelničkim izborima u drugom krugu.

Prilično je nevjerojatno da se ostvario takav scenarij, kao što je nevjerojatno da Filipović nije previše razbijao glavu oko potrebe konzultacija s gradskim vijećnicima kako bi pripremio prolazak njegovih prijedloga. On je imao taktiku da se brod pusti niz rijeku, pa što bude.

I prolazilo mu je. Valja se samo sjetiti prodaje zemljišta za projekt Zapadna Žabica kada je riječki gradonačelnik prvi put krenuo liberalnim putem upravljanja gradskim resursima.

Činilo se da mu prijedlog prodaje zemljišta na Žabici neće proći, ali dogodilo se da je zahvaljujući glasovima vijećnika Mosta nekretnina prodana privatnom investitoru koji će graditi novi autobusni kolodvor, garažu i poslovni dio kompleksa.

Slično je bilo i s prodajom gradskih poslovnih prostora. Vrč je išao na vodu dok se nije razbio, a kada se razbio, sve je za Filipovića otišlo kvragu. On nije imao namjeru mijenjati svoj lakonski način obavljanja izvršne vlasti pa je u konačnici izgubio u drugom dijelu mandata potporu i SDP-a.

Prije godinu dana počelo se šuškati da bi mu SDP mogao uskratiti novu kandidaturu. Filipović je te signale ignorirao i na kraju je izgubio na unutarstranačkim izborima od aktualne zamjenice Sandre Krpan koja je izabrana da ispred SDP-a krene u utrku za riječku gradonačelnicu. Tek tada se politički Filipović probudio iz zimskog sna i počeo donositi odluke koje imaju političku težinu. Kao što su oduzimanje zamjeničkih ovlasti Sandri Krpan i smjena političkog mentora Vojka Obersnela iz Turističke zajednice grada Rijeke i Upravnog vijeća Lučke uprave.

Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Filipović je s puno energije i emocija branio prijedlog izmjena i dopuna PPU-a i GUP-a. U protekle četiri godine nikada nije viđen u takvom izdanju.

Polemizirao je sa svima, poručivao da njegovo vrijeme nije isteklo, implicirao time kandidaturu na lokalnim izborima kao što to radi zadnjih nekoliko mjeseci, ali bez snage da prelomi i zaista javno objavi da ulazi u utrku.

Što bi bilo pošteno, s obzirom na to da je riječ o gradonačelniku Rijeke.

Uputio je i otrovne strelice kolegicama i kolegama iz SDP-a, prozvavši ih da glasaju onako kako su izlobirali Sandra Krpan i Vojko Obersnel na Predsjedništvu stranke. Pa se pravio ljut.

Pri tome, zaboravljajući da može biti ljut jedino na sebe, budući da je on kao nositelj izvršne vlasti dužan osigurati većinu za važne prijedloge.

U zadnjih nekoliko mjeseci učinio je sve da tu većinu izgubi. I to na način da okrene sve gradske vijećnike protiv sebe.

Osim vijećnika HDZ-a Stipe Karaule. Koji je, kada je Marku Filipoviću bilo najteže, odlučio, namjerno ili nenamjerno, pomoći drugu u nevolji i spasiti ga od upisivanja u riječku političku povijest kao čovjeka koji je okrenuo sve protiv sebe.

Ne znamo je li Filipović platio kavu kolegi Karauli, ali ako nije, trebao bi.