Slavica Mrkić Modrić

Špijuni, AI i sega vranića

Slavica Mrkić Modrić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

I ta mi matematika nikako ni jasna - dela kuliko ćeš, a nezaposleneh isto

placeholder


Opet peče tako da se i gušćeri prehićuju. Ti isti ča se bave z prognozami i dalje se groze z toplinskemi valimi i sličnin grozotami. Manja mi j’ muka kad va Dnevniku naslišen politički blok vjesti leh vremensku prognozu. A to ni dobro. Ta drugi dan će škola počet, a leto ne tendi da mu j’ poć ća i pušćat nas da malo počinemo. Koda j’ na plaće pu Elektroprimorja i dela na učinak pa mu j’ va cilju da ljudi ča više letrike potroše aš će onput ono dobit veću plaću. Si mi ki smo klimi takali još va šestemu mesecu ćemo fasovat kad računi za struju dojdu, a to neće bit tako brzo aš pošta dohaja kad dojde. I mislin da tu ni niki kriv, jednostavno niki neće va poštari, a strana radna snaga baš ne stoji najbolje z hrvatskin zajikon pa ne znan kako bi to hodilo. Intanto, imamo fanj deficitarneh zanimanj, a kada sezona fini sopeta ćemo imet i fanj njih na birou.


I ta mi matematika nikako ni jasna – dela kuliko ćeš, a nezaposleneh isto. Mat govori da j’ tomu tako aš da bi danaska si oteli bit direhtori. Mane se čini da bi si oteli ležat doma, niš ne delat osin se četire vajer držat i saki mesec dobivat plaću. I to ne mižeriju, ne onu prosječnu plaću leh zajedno direktorsku.


Kada smo već pu plaći, imela san čut jedan pogovor zmed vlasnice oštarije i nekakove divojki ka se j’ javila na oglas za konobaricu. Gazdarica njoj govori o delu, o goston i slično, a ona ju prekida i govori da nju to niš ne zanima, da ju leh zanima kuliko će ona dobit na kraju meseca, ma zajedno da skrate razgovor, ona neće delat ispod 1.700 eurih. Došlo mi je da na vas glas zazijan – srce Isusovo! Nisan ma san va strahu čekala ča će njoj gazdarica odgovorit aš ako reče da j’ to u redu, ja zajedno dajen otkaz i gren va konobari. I čekan ja ta odgovor, a ono leh muk. Obrnen glavu i onako, koda slučajno pogljedan va njih dve i vidin da j’ gazdarica širon oprla usta i ne more ih od šoka i nevjerice zapret. Kada j’ konačno progovorila ono ča j’ rekla glasilo je ovako – ja van tuliku plaću ne moren dat, aš tuliki mi ni ni dnevni utržak, ma prosin vas leh mi recite od kuda van ta cifra? Mala je bez trepnut odgovorila – pa, tuliko se dobija ako konobariš na Zrću. Gazdarica njoj je rekla – pa, puno sriće na Zrću, a mala se j’ prez bog i doviđenja obrnula i šla, a gazdarica je došla do mane i rekla – ma, si ti to čula. Odgovorila san da san i da baš ozbiljno mislin kako i ja gren na Zrće, na ča san dobila krpun za trt šank po hrbatu. Kako god obrneš vavek ja fasujen.




Fasovala j’ i Rika va Ljubljane. Grdo j’ bilo i za čut i za videt. Grdo j’ bilo i na terenu, i na tribinah, ma neću sad o tomu, preveć je sramotno. Jedino ča ću reć je da se svoji problemi doma rešavaju i da se tako ne voli ni klub, ni grad, ni domovina. Recimo, ja od silnoga srama sigurno naredneh mesec dan neću poć po kruh va Ilirsku Bistricu, a za dalje od nje da ni ne govorin. Tr najbolje je bit doma. Eto, da j’ Severina bila doma ne bi imela celu onu komediju na meje z Srbijun. To ča se njoj more sega strefit, to se čak ni mane ovako smotanoj ne more. Srića da ima zajičinu pa njin je pukazala kade njin je mesto i rekla se ča jih gre. Seve, saka čast!


A ča se tiče onoga špijuna o komu niki niš ne zna je super štorija. Prvo, kakov bi to bil špijun o komu si se znaju, a drugo, ja san došla do zaključka da ga j’ podmetnul AI, ča će reć umjetna inteligencija. To na tu sakramensku umjetnu sliči aš onaj ki j’ to zmislel nima svoju pa j’ moral posegnut za balagodatimi modernoga društva.


Intanto, moju mat je to jako znemilo pa smo toga špijuna par dan iskali po celomu stanu aš je njoj bilo čut da po noće neš rošće, a nima ča, i nima ki osin toga sakramenskoga špijuna koga si išću. Intanto smo se preiskale – od kondota do zad koltrin i kada nismo niš i nikoga našle, mat je zaključila kako smo konačno načinile neš korisno – očistile paučinu. E, ne rabi njoj umjetna inteligencija, ima ona svoju pa j’ brzo dokončala kako će me natirat na delo ko najveć na svitu mrzin – čistit! Još me j’ pitala – pa ča ti zbilja misliš da san ja šla na ocat i da verujen va špijuni, a kamo da su pu nas va stanu. Avah je mane, kakovu telicu san i ja rodila, bi bilo bolje da san metar drv. Z moje strani, odgovora ni bilo. Zač? Zato aš nisan imela protuargument.