Diskretno i daleko od očiju javnosti Zoran Milanović i Andrej Plenković postigli su dogovor o čelnom čovjeku najjače hrvatske tajne službe
Diskretno i daleko od očiju javnosti Zoran Milanović i Andrej Plenković postigli su dogovor o čelnom čovjeku najjače hrvatske tajne službe, Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). Dosadašnji ravnatelj Daniel Markić ostat će tako još četiri godine na čelu SOA-e, a bit će konačno ustanovljena i funkcija njegovog zamjenika. To je otprilike kompromis koji su ovih dana postigli šefovi države i Vlade.
Milanović u početku načelno nije imao ništa protiv toga da se Markiću mandat produži za još četiri godine, ali se tu onda u cijelu priču uplelo imenovanje Ivana Turudića za novog glavnog državnog odvjetnika. Naime, 2015. DORH je zatražio od SOA-e, a ne od policije da na mjere stavi tadašnjeg čelnika Dinama Zdravka Mamića nakon što je on izašao iz pritvora u Remetincu. Mamić je bio pritvoren i nad njim otvorena istraga zbog malverzacija u prodaji igrača.
Nakon što je izašao iz pritvora stavljen je na mjere na zakonit način. Međutim, ostalo je nejasno i nikad nije sasvim objašnjeno, zbog čega je provedba mjera povjerena SOA-i, što je prilično neuobičajeno, a ne policiji. I onda je u te mjere uletio Turudić kojeg je Mamić pokupio svojim automobilom nakon čega su se njih dvojica neko vrijeme vozili po Zagrebu. I sada nastaje drugi, još veći misterij. Milanović, tada premijer, dobiva dokument SOA-e o tom slučaju. Međutim, nije pojasnio je li ga dobio službenim ili neslužbenim kanalima.
Ali po tom dokumentu nikada nije bilo postupano. Milanović je ove 2024. zamjerio Markiću jer nije obavijestio Plenkovića o tom slučaju prije nego što je ovaj predložio Turudića za šefa DORH-a. Pa je tražio da se cijeli slučaj dodatno rasvijetli. Ali nije iz svega jasno zašto nitko 2015. nije postupao po toj informaciji iako su je imali i SOA i Milanović. Plenković, koji je premijer postao 2016., nikada je i nije dobio. Misterij je i zašto je Milanović devet godina o tome šutio.
Kao i zašto Plenković nije zatražio novu sigurnosnu provjeru za Turudića nego se oslanjao na prethodne. Ako niste iz prve sve ovo pohvatali, ne brinite, s vama je sve u redu. Ipak se tu radi o tajnoj službi. Uglavnom, bila je to tipična hrvatska političko-obavještajna petljancija koja je očito sada koliko-toliko raspetljana. Pa SOA može nastaviti normalno raditi.
Nije to prvi sukob Pantovčaka i Markova trga oko SOA-e, odnosno neke od njenih prethodnih inkarnacija. Jedina razlika je samo što je Milanovićev temperament malo drugačiji od njegovih prethodnika. Prije nešto više od dvadeset godina Ivica Račan i Stipe Mesić nisu se više od godinu dana mogli dogovoriti oko toga tko će biti na čelu Službe za zaštitu ustavnog poretka pa ju je cijelo to vrijeme morao voditi vršitelj dužnosti.
Oko te iste službe sukobili su se i Mesić i Ivo Sanader nakon što su njeni operativci u njenu središnjicu doveli jednu novinarku. Zbog te afere morao je otići tadašnji šef službe. Nakon što je on otišao, oba su se čelnika lako dogovorila oko njegovog nasljednika. Bio je to Tomislav Karamarko. Iako je njegovo kasnije političko djelovanje bilo prepuno kontroverzi njegov mandat na čelu te službe bilo je jedno od najstabilnijih razdoblja u povijesti ove službe.
U svakom slučaju jako je dobro da je postignut dogovor oko SOA-e. Vremena nisu ni najmanje sigurna. U ovom trenutku bijesne dva polusvjetska rata, što s gledišta neposredne djelatnosti SOA-e i nije toliko značajno. Ali oni itekako, posebno onaj u Ukrajini, imaju utjecaja za događanja u našem neposrednom susjedstvu, posebno onom istočnom koje se i prije ovih svjetskih sukoba baš i nije odlikovalo nekom posebnom stabilnošću. Dapače, i onda je bilo bure baruta koje međunarodna zajednica malo sprječava malo potiče da eksplodira.
Sigurnosne službe, baš kao i oružane snage, nisu područje na kojem treba razotkrivati ustavne rupetine i nelogičnosti kakvih je temeljni zakon naše države zaista prepun. Niti dvije grane hrvatske izvršne vlasti, inače nonsens koji ne postoji u normalnim demokratskim državama, trebaju na ovim temama zarađivati političke bodove ili sravnjivati neke prethodne nerazriješene, moguće i apsolutno nerazrješive sukobe. Konačno dobra vijest kada su u pitanju zapetljani i složeni odnosi Markova trga i Pantovčaka.
Piše Zlatko Crnčec
SOA konačno normalno radi
Zlatko Crnčec
29. lipanj 2024 09:42
Daniel Markić / Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Diskretno i daleko od očiju javnosti Zoran Milanović i Andrej Plenković postigli su dogovor o čelnom čovjeku najjače hrvatske tajne službe
Diskretno i daleko od očiju javnosti Zoran Milanović i Andrej Plenković postigli su dogovor o čelnom čovjeku najjače hrvatske tajne službe, Sigurnosno obavještajne agencije (SOA). Dosadašnji ravnatelj Daniel Markić ostat će tako još četiri godine na čelu SOA-e, a bit će konačno ustanovljena i funkcija njegovog zamjenika. To je otprilike kompromis koji su ovih dana postigli šefovi države i Vlade.
Milanović u početku načelno nije imao ništa protiv toga da se Markiću mandat produži za još četiri godine, ali se tu onda u cijelu priču uplelo imenovanje Ivana Turudića za novog glavnog državnog odvjetnika. Naime, 2015. DORH je zatražio od SOA-e, a ne od policije da na mjere stavi tadašnjeg čelnika Dinama Zdravka Mamića nakon što je on izašao iz pritvora u Remetincu. Mamić je bio pritvoren i nad njim otvorena istraga zbog malverzacija u prodaji igrača.
Nakon što je izašao iz pritvora stavljen je na mjere na zakonit način. Međutim, ostalo je nejasno i nikad nije sasvim objašnjeno, zbog čega je provedba mjera povjerena SOA-i, što je prilično neuobičajeno, a ne policiji. I onda je u te mjere uletio Turudić kojeg je Mamić pokupio svojim automobilom nakon čega su se njih dvojica neko vrijeme vozili po Zagrebu. I sada nastaje drugi, još veći misterij. Milanović, tada premijer, dobiva dokument SOA-e o tom slučaju. Međutim, nije pojasnio je li ga dobio službenim ili neslužbenim kanalima.
Ali po tom dokumentu nikada nije bilo postupano. Milanović je ove 2024. zamjerio Markiću jer nije obavijestio Plenkovića o tom slučaju prije nego što je ovaj predložio Turudića za šefa DORH-a. Pa je tražio da se cijeli slučaj dodatno rasvijetli. Ali nije iz svega jasno zašto nitko 2015. nije postupao po toj informaciji iako su je imali i SOA i Milanović. Plenković, koji je premijer postao 2016., nikada je i nije dobio. Misterij je i zašto je Milanović devet godina o tome šutio.
Kao i zašto Plenković nije zatražio novu sigurnosnu provjeru za Turudića nego se oslanjao na prethodne. Ako niste iz prve sve ovo pohvatali, ne brinite, s vama je sve u redu. Ipak se tu radi o tajnoj službi. Uglavnom, bila je to tipična hrvatska političko-obavještajna petljancija koja je očito sada koliko-toliko raspetljana. Pa SOA može nastaviti normalno raditi.
Nije to prvi sukob Pantovčaka i Markova trga oko SOA-e, odnosno neke od njenih prethodnih inkarnacija. Jedina razlika je samo što je Milanovićev temperament malo drugačiji od njegovih prethodnika. Prije nešto više od dvadeset godina Ivica Račan i Stipe Mesić nisu se više od godinu dana mogli dogovoriti oko toga tko će biti na čelu Službe za zaštitu ustavnog poretka pa ju je cijelo to vrijeme morao voditi vršitelj dužnosti.
Oko te iste službe sukobili su se i Mesić i Ivo Sanader nakon što su njeni operativci u njenu središnjicu doveli jednu novinarku. Zbog te afere morao je otići tadašnji šef službe. Nakon što je on otišao, oba su se čelnika lako dogovorila oko njegovog nasljednika. Bio je to Tomislav Karamarko. Iako je njegovo kasnije političko djelovanje bilo prepuno kontroverzi njegov mandat na čelu te službe bilo je jedno od najstabilnijih razdoblja u povijesti ove službe.
U svakom slučaju jako je dobro da je postignut dogovor oko SOA-e. Vremena nisu ni najmanje sigurna. U ovom trenutku bijesne dva polusvjetska rata, što s gledišta neposredne djelatnosti SOA-e i nije toliko značajno. Ali oni itekako, posebno onaj u Ukrajini, imaju utjecaja za događanja u našem neposrednom susjedstvu, posebno onom istočnom koje se i prije ovih svjetskih sukoba baš i nije odlikovalo nekom posebnom stabilnošću. Dapače, i onda je bilo bure baruta koje međunarodna zajednica malo sprječava malo potiče da eksplodira.
Sigurnosne službe, baš kao i oružane snage, nisu područje na kojem treba razotkrivati ustavne rupetine i nelogičnosti kakvih je temeljni zakon naše države zaista prepun. Niti dvije grane hrvatske izvršne vlasti, inače nonsens koji ne postoji u normalnim demokratskim državama, trebaju na ovim temama zarađivati političke bodove ili sravnjivati neke prethodne nerazriješene, moguće i apsolutno nerazrješive sukobe. Konačno dobra vijest kada su u pitanju zapetljani i složeni odnosi Markova trga i Pantovčaka.