Tema izborne kampanje postale su izjave o pobačaju u slučajevima silovanja. Gledano s čisto dnevno-političke pozicije, Škoro si je ovim napravio medvjeđu uslugu. Naime, samo tek nešto više od dva tjedna prije parlamentarnih izbora znatno si je smanjio biračku bazu.

U doba dok se kandidirao za predsjednika Republike njegova je biračka baza bila vrlo široka. Iako on nije neko novo lice u politici, dio birača ga je doživio kao takvog. Pokazala su to sva istraživanja javnog mnijenja. Da je on, a ne Kolinda Grabar-Kitarović, uspio ući u drugi krug predsjedničkih izbora, Zoran Milanović danas ne bi sjedio na Pantovčaku. Predsjednik Republike bio bi Miroslav Škoro.

Za njega su na tim izborima glasovali ne samo desni birači kojima je Plenkovićev HDZ previše umjeren i umiven, već i oni koji na svakim izborima uporno traže neku spasonosnu treću opciju koja bi ako ne baš ukinula, a onda barem ugrozila čini se vječni duopol HDZ-a i SDP-a. Glas Škori u prvom, a bili su to spremni napraviti i u drugom krugu predsjedničkih izbora, dali su ljudi koji nisu desne, a moguće ni lijeve orijentacije. Bili su to ljudi spremni podržati bilo koga tko im se činio sposoban prodrmati ustajalu i umreženu hrvatsku političku močvaru.

Ovo što je napravio Škoro ne može se usporediti s izjavom ministra zdravlja Vilija Beroša o tome da je bolje da djeca ostanu u domovima nego da ih usvajaju istospolni partneri. Beroševa je izjava za publiku u desetoj jedinici i neće nimalo štetiti HDZ-u. I to zbog toga što predsjednik stranke Andrej Plenković, dakle frontmen HDZ-ove kampanje, ima puno umjerenija stajališta i jasno ih je izrekao.

Lider neke opcije mora imati umjerena i zaobljena stajališta kako bi ova došla do što šireg kruga umjerenih birača. A ako se želi ciljati neka radikalnija biračka skupina, izjave za tu publiku uvijek daje netko niže rangiran u stranci ili inicijativi. Da je izjavu kakvu je dao Škoro dao netko od onih koji imaju prva mjesta na nekoj od izbornih lista, Domovinski bi pokret od toga imao neposredne koristi u smislu izbornog rezultata. U obrnutoj situaciji u kojoj čelni čovjek daje radikalne izjave, ili izjave koje se kao takve percipiraju u najvećem dijelu javnosti, biračko se tijelo smanjuje.

Na sučeljavanju predsjedničkih kandidata ga je s par udaraca u nokdaun poslala ultraljevičarka Katarina Peović. Definitivno je bila zbunila Škoru odmah na početku sučeljavanja od čega se on nije oporavio do kraja emisije. Moguće čak ni do kraja kampanje. A trebao joj je isto tako brutalno odgovoriti čime bi, prvo, izbjegao optužbe da se ne snalazi u političkom fajtu, a, drugo, podigao bi njenu vidljivost čime bi ona ipak oduzela dodatne glasove Milanoviću. I moguće ugrozila njegov ulazak u drugi krug.

Kolikogod se radikalna desnica rugala Jandrokoviću, on je u ovom sučeljavanju pokazao da se za razliku od Škore suvereno snalazi u političkim klinčevima. A da je Škoro u takvim situacijama sklon gafovima. Nevjerojatno je kako je Škoro došao nepripremljen na dvoboj s Jandrokovićem.

Kao da nije naučio lekciju iz predsjedničkih izbora. Kolikogod će Škori skloni mediji sada krenuti u politički linč Kolinde Grabar-Kitarović, njen srednji prst ipak mu je nanio štete. To što će njoj tu gestu zamjeriti dio Katoličke crkve ili dio konzervativnih birača za bivšu predsjednicu ima važnost lanjskog snijega.

Njena je politička karijera završila, a kako mediji javljaju, mogla bi započeti ona u sigurnosti i privilegijama Međunarodnog olimpijskom odbora. A s druge strane Škorina je karijera kao političara pred najvećim mogućim izazovom – parlamentarnim izborima na kojima ima ambicije postati jedna od tri ključna politička igrača u Hrvatskoj.

Škorini spindoktori sada će se morati potruditi kako bi pronašli najbolji način da ublaže posljedice ovog što se dogodilo prije tri dana. Ni za njega nije sve gotovo. Kampanja mu jest u solidnom zamahu, ali bi, nakon još koje ovakve njegove izjave, birači mogli pomisliti da im je draža sigurnost koju promovira Plenković ili radikalna borba s institucijama na kojoj jaši MOST. Ova politička utakmica ulazi u svojih zadnjih petnaestak minuta u kojoj ima malo jako vremena za popravljanju pogrešaka.