Posljednji koji bi trebao komentirati ustavni udar Ustavnog suda je aktualni predsjednik Zoran Milanović. Kojega premijer Andrej Plenković kontinuirano zove kršiteljem Ustava. Opravdano. Ali što se može kada je Milanović potpuno u pravu.

Ono što se tijekom vikenda provlačilo kao opasna mogućnost, a to je da je veći dio sudaca Ustavnog suda donio protuustavnu odluku o produženju mandata, pokazalo se kao tužna istina. Kao istina koja je zabila zadnji čavao u lijes pravosuđa. Nije to pretjerivanje, već konstatiranje tužne hrvatske stvarnosti. Sudstvo u Hrvata je u nezavidnom položaju jer se ono doživljava među građanima kao jedna od najslabijih karika hrvatskog državnog ustroja. Ljudi jednostavno sudovima, a moglo bi se to proširiti i reći pravosuđu, ne vjeruju. Iz dana u dan, pa tako nekoliko desetljeća, od osnutka suvremene hrvatske države, nižu se afere čiji su protagonisti suci i državni odvjetnici. Toliko ih je da je i onoj najnevinijoj i najneiskvarenijoj hrvatskoj duši postalo jasno da je pravosuđe u Hrvata na umoru. A kako ne bi bilo kada nam je takav i USUD.

Da je imalo morala, da je imalo demokratske svijesti i poštenja, do kraja tekućeg tjedna oni ustavni suci koji su glasali za odluku kojom su sami sebi produžili mandat, podnijeli bi neopozive ostavke. Ako im nije jasno, a trebalo bi biti, od nikakvog USUD-a, gori je samo kompromitirani USUD. Kao što se u potpunosti kompromitirao predsjednik USUD-a Miroslav Šeparović koji je protuustavnu odluku o produženju mandata krenuo braniti. I to na način da nam objašnjava kako se to napravilo u interesu demokracije. I to potajice i zaplotnjački dok se ne vidi hoće li Sabor dati povjerenje desetero novih sutkinja i sudaca. Šeparović i njegove kolegice i kolege uoči saborskog glasanja sazvali su sjednicu za koju nitko nije znao i donijeli odluku koja je držana u tajnosti. Kao da se sastala masonska loža. Da bi kao deus ex machina Miroslav Šeparović izvukao iz gliba hrvatsku demokraciju. Najgore što Šeparović i njegova kompanija u to vjeruju. Pa im je i logično da se poput bogova u grčkim tragedijima pojavljuju na sceni kako bi raspetljavali napete radnje u tragedijama. Razlika je ta što su se i u grčkim tragedijama bogovi pojavljivali na sceni, a u hrvatskoj tragediji 21. stoljeća bogovi stvari rješavaju iza scene. Da ih se ne vidi. Pa onda kada se njihova djela razotkriju, pišu dugačke litanije, nabacuju se paragrafima, citatima, zahvaćaju u bilo kakve pravne izvore kako bi opravdali to što su napravili. Blagoglagoljaju tisućama riječi, a da bi prikrili tužnu činjenicu da je većina sudaca Ustavnog suda prekršila Ustav kada je riječ u trajanju njihovog mandata i da su poput pravosudnih bogova odlučili konzumirati božje pravo samo da bi nastavili hrvatsko pravosuđe i dalje valjati u najcrnjem blatu. Crnom blatu koje je postalo hrvatski usud. Ili USUD.

Valja se nadati da će svi politički akteri upregnuti kako bi se ova stvar istjerala do kraja. Iako se ne bi trebalo čuditi da se na kraju preko svega prijeđe kao da se ništa dogodilo nije. A dogodilo se da je većina sudaca Ustavnog suda uskratila Ustavnom sudu pravo na legitimitet, pravo da im se vjeruje i da se misli da su oni krajnji čuvari hrvatskog Ustava. Toga gradivnog tkiva Hrvatske kao demokratske države.

Valja citirati kršitelja Ustava Zorana Milanovića. Pred kojim su političkim dogovorom HDZ-a i SDP-a prisegnuli i preuzeli dužnost desetero ustavnih sudaca. Dok su oni prisezali, još se sa sigurnošću nije znalo što su Miroslav Šeparović i kompanija odigrali. Tada je Milanović izrazio samo bojazan, nadajući se da je riječ o fake newsu. Na njegovu i našu žalost, pokazalo se da je istina. Sada on s potpunim pravom ocjenjuje da je riječ o nezapamćenom udaru na ustavnopravni poredak. Jer je na prijedlog predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića donedavni saziv Ustavnog suda sam sebi produžio mandat. Aktualni predsjednik navodi da nikakvo tumačenje ne može dati sucima Ustavnog suda pravo da sami sebi, proizvoljno, suprotno izričitoj ustavnoj normi produljuju mandat.

Milanović uopće ne dvoji, a teško se s njim ne složiti, da je takvo postupanje do sada najveći udar na ustavni poredak Republike Hrvatske – na demokraciju utemeljenu na vladavini prava. Jao državi u kojoj Ustavni sud zabija zadnji čavao u lijes pravosuđa.