SDP-u se valjda čini da se našao između dvije vatre. S jedne strane mogli bi ponijeti odgovornost zbog toga da je zemlja ostala bez Ustavnog suda usred predsjedničkih izbora. A s druge, otvorili bi im se politički bokovi jer praktički istovremeno sudjeluju i u pokušaju rušenja HDZ-ove Vlade i njenog premijera, a s tom strankom mimo ostatka oporbe dogovaraju se o tome kako Ustavni sud popuniti svojim ljudima.

SDP je već jednom podnio političku štetu zbog Ustavnog suda i dogovora s HDZ-om, pa se sada možda boji sličnih posljedica. Bilo je to na samom kraju 1999. godine, kada je na sličan način popunjen Ustavni sud. U njega je tada ušao i Vice Vukojević, osoba o kojoj hrvatska ljevica ima samo najgore mišljenje. Zbog toga je čak bilo i odlazaka iz stranke nekoliko visokih dužnosnika. Na kraju je SDP tu štetu prema svojim pristašama pokrpao na način da je ustavnim promjenama iz kraja 2000. broj ustavnih sudaca povećao za dva, s 11 na 13. Ne treba ni spominjati da su nova dva suca bila po volji SDP-a. Međutim, kako je SDP potom, od tada pa sve dosad, izgubio sve parlamentarne izbore osim jednih, HDZ je u Ustavni sud uspio progurati više svojih ljudi nego što je to uspijevalo SDP-u koji je gotovo svaki put morao i bio prisiljen pregovarati iz oporbene pozicije.

HDZ čini se ne misli odustati od namjere da se danas ujutro glasuje i o povjerenju Vladi i Andreju Plenkoviću i o popuni Ustavnog suda. O tome govori i izjava premijera Andreja Plenkovića koju je dao jučer popodne. Naravno da su i u HDZ-u potpuno svjesni da bi ovakav ishod mogao dovesti u pitanje važan izbor ustavnih sudaca. Ali popuštanja SDP-u po svoj prilici neće biti.

Koordinatorica Možemo! Sandra Benčić jučer je pomirljivo govorila o ulozi SDP-a u sastavljanju novog saziva Ustavnog suda. Čak je rekla i da je njenoj stranci potpuno svejedno kada će glasovati i o nepovjerenju Plenkoviću, i o popuni Ustavnog suda. Dakle, s te strane SDP može biti potpuno i savršeno miran. Da ih Možemo! napada zbog suradnje HDZ-om, to bi za SDP-a zaista bilo politički krajnje delikatno. Tako da motiv SDP-a nije baš najjasniji. Naravno, svaka oporbena stranka želi izbjeći situaciju u kojoj bi je preostali dio oporbe optužio za suradnju s vladajućom većinom.

Žele izbjeći poziciju u kojoj bi ih dio oporbe javno optuživao za licemjerstvo jer jednom glasaju protiv Plenkovića i HDZ-a, a onda pet minuta kasnije glasaju s HDZ-om kako bi popunili Ustavni sud. I u njega stavili svoje ljude.

Za ovu zavrzlamu dobrim dijelom odgovornost snose i mediji. Naime, riječ trgovina ili politička trgovina u javnost su uveli baš oni. Ali pritom su zaboravili toj istoj javnosti pojasniti da je dogovor velikih stranaka, trgovina kako se naziva, jedini, ali baš jedini način da se uopće omogući popuna Ustavnog suda s deset novih sudaca. Nevjerojatno da i među zastupnicima oporbe, čak i one lijeve, postoje takvi politički egzibicionisti koji hvataju najjeftinije političke poene na način da govore da u Ustavni sud moraju ući samo oni najstručniji kandidati. A ne oni o kojima se dogovori politika. A sve to u situaciji kada postoje prilično jasni kriteriji tko se može kandidirati za poziciju u Ustavnom sudu. A ti kriteriji zahtijevaju da se kandidirati mogu samo stručnjaci, dakle diplomirani pravnici od kojih se traže i brojni dodatni kriteriji. Postoje neke zemlje u Europi u kojima ustavni sudac čak ne mora biti ni pravnik. U Hrvatskoj mora, kao što smo naveli, mora ispuniti i brojne druge zahtjeve. Ne može se za člana Ustavnog suda izabrati baš bilo koga.

Političke posljedice za SDP u slučaju da danas ipak pristane sudjelovati na glasanju bile bi jednokratne i minimalne. Trajale bi samo jedan dan i to u jako ograničenom opsegu. Kao što smo veće naveli, Možemo! će sudjelovati u glasanju. U toj stranci nemaju problema s tim da će isti dan glasati i za opoziv Plenkovića i za ustavne suce. A to što bi Most nastavio s napadima na SDP, ne bi toj stranci donijelo nikakve štete. Birači Mosta i SDP-a dijametralno su suprotni. SDP zbog napada Mosta ne bi izgubio ni jednog jedinog birača. A sve bi bilo zaboravljeno već u petak popodne. Ili možda u subotu ujutro, nakon što se pročitaju subotnje novine.