Da nema političkog okvira koji Unija nosi sa sobom, tko kaže da se opet ne bi događale neke stvari kakve smo znali vidjeti u ne tako dalekoj prošlosti
Od 1. siječnja sljedeće godine više nećemo morati čekati na slovenskoj granici.
Hrvatska je dakle ispunila sve svoje ciljeve što se tiče eurointegracija. Možemo slobodno putovati bez čekanja na carini, a u džepu euri. Naravno, netko bi se ovdje mogao pitati što je ovdje sredstvo, a što cilj. Postavlja se i pitanje što će nama Schengen. Cinici bi rekli da će naši ljudi sada lakše moći napuštati zemlju u potrazi za boljim životom. Da ne moraju satima čekati na slovenskoj granici što bi im samo povećalo depresiju jer moraju ostaviti svoju zemlju. Sada sa Schengenom samo će projuriti preko Rupe i Bregane. Bit će lakše tako. Naravno, bit će od toga i izravne gospodarske koristi. Prijevoz roba i ljudi sada će biti puno lakši i samim tim puno produktivniji.
Da je situacija normalnija, ulazak u zonu Schengena bio bi šlag na torti. Da nam je netko u svibnju 1990. rekao da ćemo se uspjeti izvući i postati članica EU-a te se slobodno voziti od Vukovara do Lisabona ili Stockholma, a da ne moramo pokazati nikakvu putovnicu, skakali bismo od sreće. Da sada nema nekog velikog slavlja niti radosti, odgovorni smo si i mi sami, ali treba reći da nam ni vanjske okolnosti, blago rečeno, nisu bile baš najnaklonjenije. Što se tiče nas samih, ne treba uopće ni reći u kojoj mjeri smo u gospodarskom smislu profućkali zadnja tri desetljeća. O tome nas zadnjih dana podsjećaju rasprave i političke bitke oko Ine i Fortenove, dvije tužne i tragične priče koje obilježavaju zadnje mjesece.
Druga je priča ovo što nam se događalo zadnjih nešto više od trideset godina. I tu ima sasvim dovoljno stvari koje bi poremetile i puno bogatije i posloženije zemlje nego što je Hrvatska. Kao prvo tu je bila tranzicija iz komunizma u demokraciju, što je samo po sebi već dovoljna komplikacija. Veliki je to stres bio za cjelokupno društvo. Preko noći smo se iz relativno predvidljive socijalne situacije našli u okružju u kojem se sve događa puno brže i u kojem ništa više nije zadano ni vječno. Potom je naravno došao rat koji nas je dotukao. Na sreću ne u vojnom smislu, u tom smo se smislu nekako uspjeli izvući iako je tečaj na nekakvoj geopolitičkoj kladionici bio krajnje tragičan po nas. Ali druge posredne štete za Hrvatsku su zaista strašne. Društvo je iz rata izašlo potpuno devastirano u svakom smislu. Od toga ćemo se oporavljati desetljećima. Paralelno s tim preko nas su prošle pretvorba i privatizacija. Kada smo i to nekako, koliko toliko, stavili pod kontrolu, uslijedili su potresi izvana. I to takva tri kakva nisu viđena zadnjih stotinjak godina. Prvo je došla svjetska financijska kriza 2008. godine koja nas je gurnula u višegodišnju recesiju. Kad smo izašli iz toga i pomislili da nam je konačno zasjalo sunce, pojavila se epidemija kakva se ne pamti. Neki vrlo čudan virus okupirao je cijeli svijet. Sličan gripi, ali je puno opasniji. Pa je svijet ostao u lockdownu skoro dvije godine. Što je za sobom ostavilo teške ekonomske posljedice za cijeli svijet pa tako i za Hrvatsku. Pa kada se činilo da i to ide kraju, ili barem ublažavanju, ruski su tenkovi ušli u Ukrajinu. Pa je sada svijet na korak od trećeg svjetskog rata.
Tako da je sve to prilično zatamnilo ovaj naš ulazak u zonu Schengena. To definitivno nije mala stvar, ali sve drugo previše gura stvari na dolje. Ali ne treba stvari gledati baš tako crno. Europska unija bez obzira na sve ludosti i bizarnosti koje znaju doći iz Bruxellesa je jedna izvanredna ideja koja je itekako vrijedna da je se brani i podržava. I bez obzira na to što se sve jače ljulja, Europska unija će preživjeti i ovu globalnu katastrofu.
Osim toga, iako to izgleda kao isprazna i otrcana fraza, Europska unija ipak je najzaslužnija za održavanje mira na području Europe. Da nema političkog okvira koji Unija nosi sa sobom, tko kaže da se opet ne bi događale neke stvari kakve smo znali vidjeti u ne tako dalekoj prošlosti. Posebno je to važno za male zemlje kao što je Hrvatska koja je okružena zemljama koje bi jako rado mijenjale nekakve davne povijesne nepravde kako ih oni vide. Dakle, nemojmo s visoka, s podsmijehom i cinizmom gledati na ulazak u Schengen. Možda se to u sadašnjim okolnostima čini kao mala stvar. Ali nije.
Uvodnik
Schengen je jako dobra stvar
Zlatko Crnčec
11. studeni 2022 11:57
Foto Reuters
Da nema političkog okvira koji Unija nosi sa sobom, tko kaže da se opet ne bi događale neke stvari kakve smo znali vidjeti u ne tako dalekoj prošlosti
Od 1. siječnja sljedeće godine više nećemo morati čekati na slovenskoj granici.
Hrvatska je dakle ispunila sve svoje ciljeve što se tiče eurointegracija. Možemo slobodno putovati bez čekanja na carini, a u džepu euri. Naravno, netko bi se ovdje mogao pitati što je ovdje sredstvo, a što cilj. Postavlja se i pitanje što će nama Schengen. Cinici bi rekli da će naši ljudi sada lakše moći napuštati zemlju u potrazi za boljim životom. Da ne moraju satima čekati na slovenskoj granici što bi im samo povećalo depresiju jer moraju ostaviti svoju zemlju. Sada sa Schengenom samo će projuriti preko Rupe i Bregane. Bit će lakše tako. Naravno, bit će od toga i izravne gospodarske koristi. Prijevoz roba i ljudi sada će biti puno lakši i samim tim puno produktivniji.
Da je situacija normalnija, ulazak u zonu Schengena bio bi šlag na torti. Da nam je netko u svibnju 1990. rekao da ćemo se uspjeti izvući i postati članica EU-a te se slobodno voziti od Vukovara do Lisabona ili Stockholma, a da ne moramo pokazati nikakvu putovnicu, skakali bismo od sreće. Da sada nema nekog velikog slavlja niti radosti, odgovorni smo si i mi sami, ali treba reći da nam ni vanjske okolnosti, blago rečeno, nisu bile baš najnaklonjenije. Što se tiče nas samih, ne treba uopće ni reći u kojoj mjeri smo u gospodarskom smislu profućkali zadnja tri desetljeća. O tome nas zadnjih dana podsjećaju rasprave i političke bitke oko Ine i Fortenove, dvije tužne i tragične priče koje obilježavaju zadnje mjesece.
Druga je priča ovo što nam se događalo zadnjih nešto više od trideset godina. I tu ima sasvim dovoljno stvari koje bi poremetile i puno bogatije i posloženije zemlje nego što je Hrvatska. Kao prvo tu je bila tranzicija iz komunizma u demokraciju, što je samo po sebi već dovoljna komplikacija. Veliki je to stres bio za cjelokupno društvo. Preko noći smo se iz relativno predvidljive socijalne situacije našli u okružju u kojem se sve događa puno brže i u kojem ništa više nije zadano ni vječno. Potom je naravno došao rat koji nas je dotukao. Na sreću ne u vojnom smislu, u tom smo se smislu nekako uspjeli izvući iako je tečaj na nekakvoj geopolitičkoj kladionici bio krajnje tragičan po nas. Ali druge posredne štete za Hrvatsku su zaista strašne. Društvo je iz rata izašlo potpuno devastirano u svakom smislu. Od toga ćemo se oporavljati desetljećima. Paralelno s tim preko nas su prošle pretvorba i privatizacija. Kada smo i to nekako, koliko toliko, stavili pod kontrolu, uslijedili su potresi izvana. I to takva tri kakva nisu viđena zadnjih stotinjak godina. Prvo je došla svjetska financijska kriza 2008. godine koja nas je gurnula u višegodišnju recesiju. Kad smo izašli iz toga i pomislili da nam je konačno zasjalo sunce, pojavila se epidemija kakva se ne pamti. Neki vrlo čudan virus okupirao je cijeli svijet. Sličan gripi, ali je puno opasniji. Pa je svijet ostao u lockdownu skoro dvije godine. Što je za sobom ostavilo teške ekonomske posljedice za cijeli svijet pa tako i za Hrvatsku. Pa kada se činilo da i to ide kraju, ili barem ublažavanju, ruski su tenkovi ušli u Ukrajinu. Pa je sada svijet na korak od trećeg svjetskog rata.
Tako da je sve to prilično zatamnilo ovaj naš ulazak u zonu Schengena. To definitivno nije mala stvar, ali sve drugo previše gura stvari na dolje. Ali ne treba stvari gledati baš tako crno. Europska unija bez obzira na sve ludosti i bizarnosti koje znaju doći iz Bruxellesa je jedna izvanredna ideja koja je itekako vrijedna da je se brani i podržava. I bez obzira na to što se sve jače ljulja, Europska unija će preživjeti i ovu globalnu katastrofu.
Osim toga, iako to izgleda kao isprazna i otrcana fraza, Europska unija ipak je najzaslužnija za održavanje mira na području Europe. Da nema političkog okvira koji Unija nosi sa sobom, tko kaže da se opet ne bi događale neke stvari kakve smo znali vidjeti u ne tako dalekoj prošlosti. Posebno je to važno za male zemlje kao što je Hrvatska koja je okružena zemljama koje bi jako rado mijenjale nekakve davne povijesne nepravde kako ih oni vide. Dakle, nemojmo s visoka, s podsmijehom i cinizmom gledati na ulazak u Schengen. Možda se to u sadašnjim okolnostima čini kao mala stvar. Ali nije.