Derište se sinoć spremalo za ispit iz PIG-a, a to je Politika i gospodarstvo. Pita tko je ljevica u nas. Starci joj sliježu ramenima
Ako po glavi stanovnika
Padaju četiri dobra vidika
Onda i ti iz svoga stana
Nazireš dio Mediterana
Mediteran. Tu se odraslo. I s prozora se uistinu nazirao jedan njegov dio, tu između rubova nebodera. Nije to loše kad se vidi komadić mora s četvrtog kata zgrade izrasle u socijalizmu da se u nju radnici škvera s obiteljima usele, dakako tek kad se na onoj listi za stanove popnu dovoljno visoko usprkos kojekakvim partijskim uhljebima koji su nakon samo par godina radnog staža uzletjeli i više.
Već sam istina da je iza tih nebodera more a ne fatamorgana, bila je dovoljna da se bude sretan.
Nije tu u Ulici braće Santini pogled bio spektakularan. Onaj na padinama rezidencijalnih četvrti, ili onaj u vilama kraj mora, ili onaj u kućama uz plažu, ili onaj iz kuća što na luku i otoke gledaju, bio je je znatno velebniji.
Ali, kako to lijepo pjeva Arsen Dedić, ako po glavi stanovnika idu četiri dobra vidika, komadić otpada i na stančić. I zato je veza onog tko s mora ide u metropolu, recimo na fakultet, nepoderiva! I zato se u Zagreb odlazi samo i uvijek privremeno.
Da ta privremenost zna trajati godinama, jer je i ljubav prema rodnoj grudi u vjekove, zorno dokazuju i SDP-ovi saborski zastupnici, pače, čelnici Arsen Bauk i Peđa Grbin. Bauk je u Zagreb došao na studij, dao se u politiku i tu je privremeno već dvocifren neki broj godine, pri čemu je zasnovao i obitelj da s njim muku dijeli.
Grbin je u nešto lošijoj poziciji. On naime, kako sam reče, pojma nema gdje zapravo živi makar sve ukazivalo na to da u Zagrebu živi a ne u Puli jer tu su mu i supruga, i dijete, tu su im poslovi, tu je vrtić. Vezu s rodnom grudom Grbin nikom ne da da mu je kida.
I naš junak s početaka priče, onaj koji je u metropoli jedno 25 godina privremeno, posve ga razumije. Jedina je razlika što je Grbin na ime odvojena život – valjda je odvojen od rodne grude, kad mu je obitelj tu uz njega – dobivao naknadu praktički do jučer.
Zastupnička odvojenost boli i peče više i jače. Drugog objašnjenja nema. I Baukovu privremenost naš junak razumije. Kud ćeš po stare dane nego tamo gdje je morski zrak. To je itekakav razlog da se u Zagrebu ozbiljno privremeno živi, a doma na škoju ‘boravi’.
Samo i u Bauka su boli jače i rane teže, pa mu ih se blaži, kao i drugim nekim zastupnicima, plaćenim troškovima puta da na domaću spizu može češće i da vicevi o Bračanima i njihovoj šparnosti ne izgube na vjerodostojnosti.
Nego….
Ako po glavi stanovnika
Dolazi pola jelovnika
I ako se sve to pažljivo dijeli
Onda su jučer i gladni jeli
Premijer je učinio sve da to bude njegov dana za pamćenje. Okružio se ministrima i Frkom Petešićem, pozvao novinare na Vladino sijelo-sjednicu, oboružao se brojkama i grafikonima da izgleda važno i da bude blago dosadno jer tako je još važnije.
Mjere za ublažavanje ovog čuda od inflacije, one koje bi nam trebala olakšati plaćanje režija, plina, kupovinu hrane, su tu. I neka su. I nisu najgore na svijetu. I tu mu se nema što prigovoriti. Ali, onda slijedi drugi čin za kojeg se premijer također pomno spremio.
Eto nama Grbina i Bauka na tapetu. »Aha!«, kaže premijer, napadali mu Frku Petašića a oni k’o isti. Nisu doduše ni Grbin ni Bauk u podrum za knjige uveli i WC, nisu im nikakvi potresom načeti stanovi sanirani prije drugih, ali istina jest da postoji ta sličnost u vidu nostalgije za otočjem i rodnom kućom zbog koje je srca i prebivališta na moru, dok su noge tako čvrsto u metropoli.
Inzistira premijer na tom da su svi isti, prijeti se novinarima da će pratiti hoće li se baviti SDP-ovcima onoliko koliko se bave Frkom Petešićem, inzistira na ‘jednakosti’ makar je i ne bilo i pri tom zaboravlja svoje pulene poput Josipa Đakića koji i kad se razvedu po koji put i opet dobivaju naknadu za odvojen život.
Može mu se, dali su mu materijala. Može mu se, makar posve nejasno bilo kojim to metrom premijer misli mjeriti koliko se o kome piše i što ako izmjeri da se o Frki pisalo više, ili manje!? No, sijelo je bilo taman takvo da čovjek shvati kako će Plenković vladati koliko god dugo bude htio.
Opozicija u nas ne postoji, odnosno ima je ali je ili toliko malo mudra ili toliko puno slaba da se ni nemoralnih naknada ne zna odreći. I to je, za reć’ pravo, poprilično tužno i poražavajuće, neobranjivo posve.
Ima, doduše, opozicionara koji su tek zagazili na ovaj teren od politike, onih koji uče na greškama svojim, onih za koje se možemo samo bojati da će prihvatiti igru dok se nadamo da su ipak drugačiji. I to je to, malo, skoro ništa. Plenković će, ako mu se hoće, za vazda vladati.
Pa, kaže…
Ako je takva prosječna plaća
Onda se tebi milion vraća
I ako je moral prosječni pao
Znači i ti si svoj prilog dao
Uzeo sam ono što mi po zakonu pripada, kazao je novinarima otprilike Grbin. Gore rečenice, goreg opravdanja od tog nema. Zakoni su takvi da je zakonito sve, naravno za one koji dižu prosjek u stihu genijalnog pjesnika Arsen Dedića.
Ništa zdrava logika, ništa svijest o dobu u kojem živimo, ništa susramlje, ništa makar kakav pokušaja da se ne bude isti. Ništa mudrosti na koncu, jer ako je HDZ-ov Branko Bačić nakon svih ovih godina shvatio da ne može dovijeka nostalgiju za svojim otokom liječiti putnim troškovima i naknadom za odvojen život pa je kupio stan u Zagrebu, onda su to morali shvatiti i Bauk i Grbin.
Zakoni su takvi kakvi jesu, reći će Đakić, kad budu drugačiji on će im se povinuti. I dvojac SDP-ovski se prijeti da će tražiti da se zakoni mijenjanju. Ok, no nije li zastupnička dužnost baš to da iniciraju promjene i nije li vrijeme da se sve te blagodati zastupničke krešu onako kako vrijeme diktira odavno tu!?
Ovako za nešto privilegija dvojac sasvim solidnih političara dovede sebe u situaciju da im izjave na malim ekranima idu uz one kolege im Đakića. Pa ti shvati ozbiljno Bauka i Grbina kad minut nakon njih Đakić narodu objašnjava kako je i odvojenost od sinova odvojenost od obitelji.
A sinovi redom imaju 24, 26, 35 i 37 godina!?!
No…
Ako po svakoj glavi troše
Znači ni tebi nije loše
I sve u svemu (a tko ti što može)
Tvoje se brige dijele i množe
Zastupnik Bauk, jedan od ono malo zastupnika s dobrim osjećajem za humor, nimalo se ne šali kad je njegova ušteđevina u pitanju. Jutarnji list, tiskovina koja je stavila na naslovnicu SDP-ov dvojac jer ‘sve što im zakon nudi uzimaju’, izračunao je i milijune kune koji su mu u 15 godina dužnosničkih funkcija sjeli na račun, baš kao i to kolika mu je ušteđevina na banci.
Pišu da mu je štednja u eurima tek neznatno veća od iznosa koji je iz proračuna potrošen za Baukovo stanovanje. Može svatko sad iz brojki čitati što hoće, no ključno je pitanje – gdje sam tu ja!?
Gdje je, recimo, onaj naš junak s početka priče, zašto nema naknadu za odvojeni život makar je od matere i oca daleko, zašto nema plaćene terenske troškove, zašto nema kakvu ‘nadnicu za strah’ s obzirom da, u ime privremenosti života u metropoli, svaki dan nosi naokolo glavu u torbi dok govori dijalektom svoje rodne grude usred bijelog Zagreb grada?
Zašto ne znamo štedjeti kao Bauk, voljeti Pulu kao Grbin, biti sretno razvedeni kao Đakić ili se uopće moći razvesti kraj svih kredita koji su nam bračna stečevina!? Zašto i kako to!?
A opet…
Ako toliki žive bez muke
Prosječno imaš skrštene ruke
I kada prosjek toliko krade
Spadaš u one koji ne rade
Dobro, nije baš riječ o krađi, sve je, tu je Grbin u pravu, po propisu i zakonu. Samo, ako ne vidi lider SDP-a problem u tome da zakon omogućava da se odvojeni život tumači kako kome drago i da se prebivalište uredi po vlastitom nahođenju, onda se vraćamo na konstataciju kako će premijer trajati dovijeka.
Taj zbog ‘sitnice’ neće na naslovnice. Zato mu se i može drčno poručiti oporbi da na trepavicama mogu dubiti ma on ne kani poslušati ama ništa što mu sugeriraju ili od njege traže, pogotovo ne mijenjati svoje ministre pa bili oni evidentno loši.
Može mu se, ili to, a nije nemoguće, nema nitko više ambicije za bilo kakve promjene kad u prosjeku svi sjedimo skrštenih ruku, s više ili manje para u novčaniku.
Zato…
Ti nemaš kola, on ima dvoja
Jedna su onda prosječno tvoja
Pusti nek zato još više ima
Poslije po glavi i tako dopadne svima
Na radiju pjeva Arsen. Čini se da neki mudar glazbeni urednik logično i aktualno slaže play listu. Derište se sinoć spremalo za ispit iz PIG-a, a to je Politika i gospodarstvo. Pita tko je ljevica u nas.
Starci joj sliježu ramenima. Možda se sve što im tamo na PIG-u govore ionako da naučiti kroz stihove. Majstor je ove gore napisao daleke, a tako bliske 1971. Statistički gledano nije li nam, zapravo, divno!
Piše Siniša Pavić
Šaka zastupnika po glavi stanovnika
Siniša Pavić
20. veljača 2022 08:00
Foto Novi list
Derište se sinoć spremalo za ispit iz PIG-a, a to je Politika i gospodarstvo. Pita tko je ljevica u nas. Starci joj sliježu ramenima
Ako po glavi stanovnika
Padaju četiri dobra vidika
Onda i ti iz svoga stana
Nazireš dio Mediterana
Mediteran. Tu se odraslo. I s prozora se uistinu nazirao jedan njegov dio, tu između rubova nebodera. Nije to loše kad se vidi komadić mora s četvrtog kata zgrade izrasle u socijalizmu da se u nju radnici škvera s obiteljima usele, dakako tek kad se na onoj listi za stanove popnu dovoljno visoko usprkos kojekakvim partijskim uhljebima koji su nakon samo par godina radnog staža uzletjeli i više.
Već sam istina da je iza tih nebodera more a ne fatamorgana, bila je dovoljna da se bude sretan.
Nije tu u Ulici braće Santini pogled bio spektakularan. Onaj na padinama rezidencijalnih četvrti, ili onaj u vilama kraj mora, ili onaj u kućama uz plažu, ili onaj iz kuća što na luku i otoke gledaju, bio je je znatno velebniji.
Ali, kako to lijepo pjeva Arsen Dedić, ako po glavi stanovnika idu četiri dobra vidika, komadić otpada i na stančić. I zato je veza onog tko s mora ide u metropolu, recimo na fakultet, nepoderiva! I zato se u Zagreb odlazi samo i uvijek privremeno.
Da ta privremenost zna trajati godinama, jer je i ljubav prema rodnoj grudi u vjekove, zorno dokazuju i SDP-ovi saborski zastupnici, pače, čelnici Arsen Bauk i Peđa Grbin. Bauk je u Zagreb došao na studij, dao se u politiku i tu je privremeno već dvocifren neki broj godine, pri čemu je zasnovao i obitelj da s njim muku dijeli.
Grbin je u nešto lošijoj poziciji. On naime, kako sam reče, pojma nema gdje zapravo živi makar sve ukazivalo na to da u Zagrebu živi a ne u Puli jer tu su mu i supruga, i dijete, tu su im poslovi, tu je vrtić. Vezu s rodnom grudom Grbin nikom ne da da mu je kida.
I naš junak s početaka priče, onaj koji je u metropoli jedno 25 godina privremeno, posve ga razumije. Jedina je razlika što je Grbin na ime odvojena život – valjda je odvojen od rodne grude, kad mu je obitelj tu uz njega – dobivao naknadu praktički do jučer.
Zastupnička odvojenost boli i peče više i jače. Drugog objašnjenja nema. I Baukovu privremenost naš junak razumije. Kud ćeš po stare dane nego tamo gdje je morski zrak. To je itekakav razlog da se u Zagrebu ozbiljno privremeno živi, a doma na škoju ‘boravi’.
Samo i u Bauka su boli jače i rane teže, pa mu ih se blaži, kao i drugim nekim zastupnicima, plaćenim troškovima puta da na domaću spizu može češće i da vicevi o Bračanima i njihovoj šparnosti ne izgube na vjerodostojnosti.
Nego….
Ako po glavi stanovnika
Dolazi pola jelovnika
I ako se sve to pažljivo dijeli
Onda su jučer i gladni jeli
Premijer je učinio sve da to bude njegov dana za pamćenje. Okružio se ministrima i Frkom Petešićem, pozvao novinare na Vladino sijelo-sjednicu, oboružao se brojkama i grafikonima da izgleda važno i da bude blago dosadno jer tako je još važnije.
Mjere za ublažavanje ovog čuda od inflacije, one koje bi nam trebala olakšati plaćanje režija, plina, kupovinu hrane, su tu. I neka su. I nisu najgore na svijetu. I tu mu se nema što prigovoriti. Ali, onda slijedi drugi čin za kojeg se premijer također pomno spremio.
Eto nama Grbina i Bauka na tapetu. »Aha!«, kaže premijer, napadali mu Frku Petašića a oni k’o isti. Nisu doduše ni Grbin ni Bauk u podrum za knjige uveli i WC, nisu im nikakvi potresom načeti stanovi sanirani prije drugih, ali istina jest da postoji ta sličnost u vidu nostalgije za otočjem i rodnom kućom zbog koje je srca i prebivališta na moru, dok su noge tako čvrsto u metropoli.
Inzistira premijer na tom da su svi isti, prijeti se novinarima da će pratiti hoće li se baviti SDP-ovcima onoliko koliko se bave Frkom Petešićem, inzistira na ‘jednakosti’ makar je i ne bilo i pri tom zaboravlja svoje pulene poput Josipa Đakića koji i kad se razvedu po koji put i opet dobivaju naknadu za odvojen život.
Može mu se, dali su mu materijala. Može mu se, makar posve nejasno bilo kojim to metrom premijer misli mjeriti koliko se o kome piše i što ako izmjeri da se o Frki pisalo više, ili manje!? No, sijelo je bilo taman takvo da čovjek shvati kako će Plenković vladati koliko god dugo bude htio.
Opozicija u nas ne postoji, odnosno ima je ali je ili toliko malo mudra ili toliko puno slaba da se ni nemoralnih naknada ne zna odreći. I to je, za reć’ pravo, poprilično tužno i poražavajuće, neobranjivo posve.
Ima, doduše, opozicionara koji su tek zagazili na ovaj teren od politike, onih koji uče na greškama svojim, onih za koje se možemo samo bojati da će prihvatiti igru dok se nadamo da su ipak drugačiji. I to je to, malo, skoro ništa. Plenković će, ako mu se hoće, za vazda vladati.
Pa, kaže…
Ako je takva prosječna plaća
Onda se tebi milion vraća
I ako je moral prosječni pao
Znači i ti si svoj prilog dao
Uzeo sam ono što mi po zakonu pripada, kazao je novinarima otprilike Grbin. Gore rečenice, goreg opravdanja od tog nema. Zakoni su takvi da je zakonito sve, naravno za one koji dižu prosjek u stihu genijalnog pjesnika Arsen Dedića.
Ništa zdrava logika, ništa svijest o dobu u kojem živimo, ništa susramlje, ništa makar kakav pokušaja da se ne bude isti. Ništa mudrosti na koncu, jer ako je HDZ-ov Branko Bačić nakon svih ovih godina shvatio da ne može dovijeka nostalgiju za svojim otokom liječiti putnim troškovima i naknadom za odvojen život pa je kupio stan u Zagrebu, onda su to morali shvatiti i Bauk i Grbin.
Zakoni su takvi kakvi jesu, reći će Đakić, kad budu drugačiji on će im se povinuti. I dvojac SDP-ovski se prijeti da će tražiti da se zakoni mijenjanju. Ok, no nije li zastupnička dužnost baš to da iniciraju promjene i nije li vrijeme da se sve te blagodati zastupničke krešu onako kako vrijeme diktira odavno tu!?
Ovako za nešto privilegija dvojac sasvim solidnih političara dovede sebe u situaciju da im izjave na malim ekranima idu uz one kolege im Đakića. Pa ti shvati ozbiljno Bauka i Grbina kad minut nakon njih Đakić narodu objašnjava kako je i odvojenost od sinova odvojenost od obitelji.
A sinovi redom imaju 24, 26, 35 i 37 godina!?!
No…
Ako po svakoj glavi troše
Znači ni tebi nije loše
I sve u svemu (a tko ti što može)
Tvoje se brige dijele i množe
Zastupnik Bauk, jedan od ono malo zastupnika s dobrim osjećajem za humor, nimalo se ne šali kad je njegova ušteđevina u pitanju. Jutarnji list, tiskovina koja je stavila na naslovnicu SDP-ov dvojac jer ‘sve što im zakon nudi uzimaju’, izračunao je i milijune kune koji su mu u 15 godina dužnosničkih funkcija sjeli na račun, baš kao i to kolika mu je ušteđevina na banci.
Pišu da mu je štednja u eurima tek neznatno veća od iznosa koji je iz proračuna potrošen za Baukovo stanovanje. Može svatko sad iz brojki čitati što hoće, no ključno je pitanje – gdje sam tu ja!?
Gdje je, recimo, onaj naš junak s početka priče, zašto nema naknadu za odvojeni život makar je od matere i oca daleko, zašto nema plaćene terenske troškove, zašto nema kakvu ‘nadnicu za strah’ s obzirom da, u ime privremenosti života u metropoli, svaki dan nosi naokolo glavu u torbi dok govori dijalektom svoje rodne grude usred bijelog Zagreb grada?
Zašto ne znamo štedjeti kao Bauk, voljeti Pulu kao Grbin, biti sretno razvedeni kao Đakić ili se uopće moći razvesti kraj svih kredita koji su nam bračna stečevina!? Zašto i kako to!?
A opet…
Ako toliki žive bez muke
Prosječno imaš skrštene ruke
I kada prosjek toliko krade
Spadaš u one koji ne rade
Dobro, nije baš riječ o krađi, sve je, tu je Grbin u pravu, po propisu i zakonu. Samo, ako ne vidi lider SDP-a problem u tome da zakon omogućava da se odvojeni život tumači kako kome drago i da se prebivalište uredi po vlastitom nahođenju, onda se vraćamo na konstataciju kako će premijer trajati dovijeka.
Taj zbog ‘sitnice’ neće na naslovnice. Zato mu se i može drčno poručiti oporbi da na trepavicama mogu dubiti ma on ne kani poslušati ama ništa što mu sugeriraju ili od njege traže, pogotovo ne mijenjati svoje ministre pa bili oni evidentno loši.
Može mu se, ili to, a nije nemoguće, nema nitko više ambicije za bilo kakve promjene kad u prosjeku svi sjedimo skrštenih ruku, s više ili manje para u novčaniku.
Zato…
Ti nemaš kola, on ima dvoja
Jedna su onda prosječno tvoja
Pusti nek zato još više ima
Poslije po glavi i tako dopadne svima
Na radiju pjeva Arsen. Čini se da neki mudar glazbeni urednik logično i aktualno slaže play listu. Derište se sinoć spremalo za ispit iz PIG-a, a to je Politika i gospodarstvo. Pita tko je ljevica u nas.
Starci joj sliježu ramenima. Možda se sve što im tamo na PIG-u govore ionako da naučiti kroz stihove. Majstor je ove gore napisao daleke, a tako bliske 1971. Statistički gledano nije li nam, zapravo, divno!