Radi se o nimalo nemogućoj situaciji u kojoj pripadnici Hrvatske vojske, točnije Počasno zaštitne bojne, zalegnu u borbeni položaj i dalekozorima osmatraju tko to ulazi u kompleks Predsjedničkih dvora na zagrebačkom brdu Pantovčak. U trenutku kada primijete pripadnike Antiterorističke jedinice Lučko kako se penju uzbrdo prema zgradi gdje je smješten Ured predsjednika, prateći dvojicu zbunjenih osoba u bijelim kutama, proglašava se opća uzbuna
Upitan hoće li on i predstojnik njegova Ureda Orsat Miljenić odgovarati jer se njihovim djelatnicima ne provjeravaju COVID-potvrde, Zoran Milanović je utvrdio da neće. I to jer on zapovijeda Hrvatskom vojskom, a pored nje »ne možete ući u Ured predsjednika«. Predsjednik je pojasnio da se u njegov Ured dolazi samo na poziv ili nikako. A po načinu na koji govori, čini se da baš nije sklon u svoj Ured pozivati inspektore koji bi od tamošnjih djelatnika tražili da im na uvid daju svoje COVID-potvrde. S druge strane, premijer Andrej Plenković rekao je da »nije Ured predsjednika veleposlanstvo neke druge zemlje pa da tamo ne ulaze tijela hrvatske države«.
Na kraju, nije nemoguće da budemo svjedoci dosad neviđenog spektakla. Svašta se u ovoj zemlji događalo, ali ovo bi bilo preko svih standarda. A radi se o nimalo nemogućoj situaciji u kojoj pripadnici Hrvatske vojske, točnije Počasno zaštitne bojne, zalegnu u borbeni položaj i dalekozorima osmatraju tko to ulazi u kompleks Predsjedničkih dvora na zagrebačkom brdu Pantovčak. U trenutku kada primijete pripadnike Antiterorističke jedinice Lučko kako se penju uzbrdo prema zgradi gdje je smješten Ured predsjednika, prateći dvojicu zbunjenih osoba u bijelim kutama, proglašava se opća uzbuna. Pa se onda dvije strane gledaju preko nišana, a od jedne do druge trče televizijske ekipe i ostali medijski djelatnici uzimajući izjave.
Potpredsjednik HDZ-a Branko Bačić pokušava u cijelu priču unijeti dašak optimizma, te je jučer izrazio nadu da će biti razuma da se ne dovedemo u poziciju zbog koje bi nam se smijali. On ne može uopće pomisliti da bi moglo doći do trenutka u kojemu bi inspekcija tražila policiju, a predsjednik angažirao vojsku. Hm.
Opet nije jasno zašto to Milanović radi. Pa on bi kao predsjednik Republike morao biti onaj koji poštuje zakone. A kazne za one koji ne žele svoje djelatnike kontrolirati imaju li COVID-potvrde, bit će propisane zakonom koji će u Ustavom propisanoj proceduri donijeti Hrvatski sabor. Druga je stvar jesu li COVID-potvrde baš toliko efikasne u borbi protiv korone kako to želi prikazati birokracija iz Bruxellesa. Ima u Milanovićevim stajalištima razumnih objekcija vezano za njihovu učinkovitost. Posebno nakon što se pokazalo da i dvaput cijepljene osobe mogu biti zaražene i prenositi virus. To je stvar rasprave o epidemiološkim mjerama na koju svatko ima pravo, a posebno predsjednik Republike. Ali ako važeći Zakon nešto zahtijeva, on to naprosto mora poštovati. I točka.
Ista je stvar sa sukobom oko vojske. Naravno da je suludo i bizarno da je netko po Ustavu vrhovni zapovjednik oružanih snaga, ali da njima može zapovijedati samo pod uvjetima određenim Zakonom. Ali ta suluda situacija traje već 20 godina, a zadnji je takav Zakon kojim se dodatno ograničava predsjednika donijela Vlada kojoj je na čelu bio on osobno. A sada ga već godinu dana ne poštuje.
Iako to nigdje izrijekom ne piše, od predsjednika Republike se očekuje da bude nepristran u međustranačkim sukobima. To je, naravno, nemoguće provesti u praksi. Uvijek će šef države biti bliže onoj političkoj opciji koja mu je pomogla pobijediti na izborima. Nitko od Milanovića nije očekivao da će imati jednaka mjerila za HDZ i SDP. Nije se to očekivalo ni od njegovih prethodnika. Ali i tu bi trebala postojati neka mjera. Čak i to na stranu, budući da nema nikakvih formalnih ustavnih ograničenja, Milanovića zaista ništa, nikakva pravna norma ne sprečava da političkom toljagom lupa po HDZ-u. I da to radi svakodnevno. Ali i tu postoji granica. Ako je Sabor glasovima koalicije predvođene HDZ-om donio neki zakonski tekst, on ga naprosto mora poštovati. Ne može ga po svojoj volji proglašavati neustavnim, kao što je bio slučaj sa Zakonom o sudovima, ili s ovim najavljenim koji bi trebao uvesti kazne vezano za COVID-potvrde. Kakva je, takva je, ali Hrvatska je ipak nekakva država.
Naravno, u njenom je ustavnopravnom poretku niz rupa i besmislenih rješenja koja se trebaju dotjerati. Imaju smisla i Milanovićeve zamjerke da je upitan način rada Stožera bez dvotrećinske većine u Saboru. Ali sve to se ne može rješavati revolucionarnim sredstvima.
Uvodnik
Revolucionalnim metodama ništa se ne rješava
Zlatko Crnčec
03. prosinac 2021 12:23
Foto Davor Kovačević
Radi se o nimalo nemogućoj situaciji u kojoj pripadnici Hrvatske vojske, točnije Počasno zaštitne bojne, zalegnu u borbeni položaj i dalekozorima osmatraju tko to ulazi u kompleks Predsjedničkih dvora na zagrebačkom brdu Pantovčak. U trenutku kada primijete pripadnike Antiterorističke jedinice Lučko kako se penju uzbrdo prema zgradi gdje je smješten Ured predsjednika, prateći dvojicu zbunjenih osoba u bijelim kutama, proglašava se opća uzbuna
Upitan hoće li on i predstojnik njegova Ureda Orsat Miljenić odgovarati jer se njihovim djelatnicima ne provjeravaju COVID-potvrde, Zoran Milanović je utvrdio da neće. I to jer on zapovijeda Hrvatskom vojskom, a pored nje »ne možete ući u Ured predsjednika«. Predsjednik je pojasnio da se u njegov Ured dolazi samo na poziv ili nikako. A po načinu na koji govori, čini se da baš nije sklon u svoj Ured pozivati inspektore koji bi od tamošnjih djelatnika tražili da im na uvid daju svoje COVID-potvrde. S druge strane, premijer Andrej Plenković rekao je da »nije Ured predsjednika veleposlanstvo neke druge zemlje pa da tamo ne ulaze tijela hrvatske države«.
Na kraju, nije nemoguće da budemo svjedoci dosad neviđenog spektakla. Svašta se u ovoj zemlji događalo, ali ovo bi bilo preko svih standarda. A radi se o nimalo nemogućoj situaciji u kojoj pripadnici Hrvatske vojske, točnije Počasno zaštitne bojne, zalegnu u borbeni položaj i dalekozorima osmatraju tko to ulazi u kompleks Predsjedničkih dvora na zagrebačkom brdu Pantovčak. U trenutku kada primijete pripadnike Antiterorističke jedinice Lučko kako se penju uzbrdo prema zgradi gdje je smješten Ured predsjednika, prateći dvojicu zbunjenih osoba u bijelim kutama, proglašava se opća uzbuna. Pa se onda dvije strane gledaju preko nišana, a od jedne do druge trče televizijske ekipe i ostali medijski djelatnici uzimajući izjave.
Potpredsjednik HDZ-a Branko Bačić pokušava u cijelu priču unijeti dašak optimizma, te je jučer izrazio nadu da će biti razuma da se ne dovedemo u poziciju zbog koje bi nam se smijali. On ne može uopće pomisliti da bi moglo doći do trenutka u kojemu bi inspekcija tražila policiju, a predsjednik angažirao vojsku. Hm.
Opet nije jasno zašto to Milanović radi. Pa on bi kao predsjednik Republike morao biti onaj koji poštuje zakone. A kazne za one koji ne žele svoje djelatnike kontrolirati imaju li COVID-potvrde, bit će propisane zakonom koji će u Ustavom propisanoj proceduri donijeti Hrvatski sabor. Druga je stvar jesu li COVID-potvrde baš toliko efikasne u borbi protiv korone kako to želi prikazati birokracija iz Bruxellesa. Ima u Milanovićevim stajalištima razumnih objekcija vezano za njihovu učinkovitost. Posebno nakon što se pokazalo da i dvaput cijepljene osobe mogu biti zaražene i prenositi virus. To je stvar rasprave o epidemiološkim mjerama na koju svatko ima pravo, a posebno predsjednik Republike. Ali ako važeći Zakon nešto zahtijeva, on to naprosto mora poštovati. I točka.
Ista je stvar sa sukobom oko vojske. Naravno da je suludo i bizarno da je netko po Ustavu vrhovni zapovjednik oružanih snaga, ali da njima može zapovijedati samo pod uvjetima određenim Zakonom. Ali ta suluda situacija traje već 20 godina, a zadnji je takav Zakon kojim se dodatno ograničava predsjednika donijela Vlada kojoj je na čelu bio on osobno. A sada ga već godinu dana ne poštuje.
Iako to nigdje izrijekom ne piše, od predsjednika Republike se očekuje da bude nepristran u međustranačkim sukobima. To je, naravno, nemoguće provesti u praksi. Uvijek će šef države biti bliže onoj političkoj opciji koja mu je pomogla pobijediti na izborima. Nitko od Milanovića nije očekivao da će imati jednaka mjerila za HDZ i SDP. Nije se to očekivalo ni od njegovih prethodnika. Ali i tu bi trebala postojati neka mjera. Čak i to na stranu, budući da nema nikakvih formalnih ustavnih ograničenja, Milanovića zaista ništa, nikakva pravna norma ne sprečava da političkom toljagom lupa po HDZ-u. I da to radi svakodnevno. Ali i tu postoji granica. Ako je Sabor glasovima koalicije predvođene HDZ-om donio neki zakonski tekst, on ga naprosto mora poštovati. Ne može ga po svojoj volji proglašavati neustavnim, kao što je bio slučaj sa Zakonom o sudovima, ili s ovim najavljenim koji bi trebao uvesti kazne vezano za COVID-potvrde. Kakva je, takva je, ali Hrvatska je ipak nekakva država.
Naravno, u njenom je ustavnopravnom poretku niz rupa i besmislenih rješenja koja se trebaju dotjerati. Imaju smisla i Milanovićeve zamjerke da je upitan način rada Stožera bez dvotrećinske većine u Saboru. Ali sve to se ne može rješavati revolucionarnim sredstvima.