Da, moguće je raspisati referendum o poslovima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave, ali dovršiti taj posao u skladu sa zakonom, gotovo je nemoguća misija
Ima jedan riječki projekt koji ne izaziva nikakve prijepore u javnosti i vjerojatno bi svi građani Rijeke potpisali da se pod hitno obnovi stadion na Kantridi. Ono što izaziva podjele među građanima Rijeke je na koji način će se obnova napraviti. Nogometni stadion na Kantridi u gradskom je vlasništvu i kada je riječ o mogućnosti obnove, ona bi mogla početi sutra kada bi se za to osigurala financijska sredstva. Glavni akteri u toj priči su riječka gradska vlast i privatni vlasnik HNK Rijeke Damir Mišković. Do sada su javnosti predstavljena tri rješenja kada je riječ o obnovi Kantride i gradnji popratnih komercijalnih sadržaja. Prva dva rješenja nisu izazivala velike podjele u riječkoj javnosti, ali prema njima, iako su u jednom trenutku, barem prema onome što je pričao Mišković, za projekt bili zainteresirani kineski investitori, nije se napravilo ništa.
A onda je u Salonu Grada Rijeke početkom prosinca 2023. godine uz veliku pompu predstavljen treći projekt. Projekt kojega je sastavni dio i gradnja tri nebodera. Gradonačelnik Marko Filipović bezrezervno je stao iza te ideje i simulacije budućeg izgleda obnovljenog stadiona i komercijalnih objekata. Potporu cijeloj priči došli su dati i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i HDZ-ov ministar Oleg Butković. Javnost se nakon prezentacije podijelila u dva tabora. U jednom taboru kažu da su za obnovu stadiona na Kantridi, ali su protiv megalomanije koju simboliziraju tri nebodera jer su uvjereni da će se pod krinkom obnove stadiona naštetiti javnom interesu i za sva vremena uništiti taj prostor. U drugom su taboru mišljenja da nijedna cijena nije prevelika ako će sve rezultirati obnovljenim stadionom na Kantridi. Oni koji su skloni takvom razmišljanju dali bi Miškoviću odriješene ruke kada je riječ o gradnji komercijalnog dijela projekta.
Nije trebalo dugo proći da tema dođe do faze koja zahtijeva političku artikulaciju jer će u konačnici sve morati prihvatiti predstavničko tijelo, a to je Gradsko vijeće. Na nesreću projekta i zainteresirane riječke javnosti, to se dogodilo uoči novih lokalnih izbora. Prvi uvjet da bi priča krenula dalje, ma u kom će se smjeru kretati, je prihvaćanje izmjena prostorno-planske dokumentacije, Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana, ali već na prvom koraku priča je pala u vodu. Prvi put krajem prošle godine kada je gradonačelnik Filipović morao povući prijedloge jer nije imao dovoljno glasova za njihovo prihvaćanje, a onda i prošlog tjedna kada se ponovila identična situacija. Materijali su povučeni, a gradonačelnik Filipović najavio je konzultacije s klubovima vijećnika u Gradskom vijeću kako bi ih uvjerio da je neophodno odraditi taj posao. U najgorem mogućem trenutku budući da će se Gradsko vijeće vrlo brzo raspustiti jer se četverogodišnji mandat bliži kraju, a svi politički akteri, ako te točke budu na dnevom redu sljedeće i vjerojatno posljednje sjednice Gradskog vijeća u ovom mandatu, mislima su na lokalnim izborima. Dakle, hladne glave ovako važno pitanje neće se moći raspraviti.
Zato i ne čudi spominjanje mogućnosti referenduma oko ovog projekta. Što je potpuno deplasirano i riječ je o referendumskoj navlakuši. Moguće je da oni političari koji daju bezrezervnu podršku Miškovićevom projektu ne manipuliraju prijedlogom o potrebi održavanja referenduma. Ali činjenica da u Hrvatskoj lokalna samouprava, pa tako i ona riječka, nema tradiciju održavanja ni savjetodavnih, a kamoli obvezujućih referenduma. Tome je razlog djelomična politička kultura, ali i činjenica da su obvezujući referendumi gotovo pa neprovedivi. Zbog zakona koji reguliraju tu problematiku. Da, moguće je raspisati referendum o poslovima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave, ali dovršiti taj posao u skladu sa zakonom, gotovo je nemoguća misija. Zato što se na lokalnom referendumu odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača jedinice lokalne samouprave u kojoj je raspisan referendum. Podsjećanja radi, izlaznost na lokalne izbore u Rijeci u pravilu je manja od 40 posto. Zato su dva i pol mjeseca uoči lokalnih izbora i u trenutku raspuštanja predstavničkog tijela priče o referendumu čista navlakuša jer će ta inicijativa morati sačekati konstituiranje novog saziva predstavničkog tijela. Ili će u tom novom sazivu predstavničkog tijela biti dovoljno političke hrabrosti za postizanje političkog konsenzusa koji bi rezultirao kompromisnim rješenjem kada je riječ o javnom i poslovnom dijelu projekta.
Kanoćal
Referendumska navlakuša
Damir Cupać
06. ožujak 2025 10:45
Vizualizacija HNK Rijeka
Da, moguće je raspisati referendum o poslovima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave, ali dovršiti taj posao u skladu sa zakonom, gotovo je nemoguća misija
Ima jedan riječki projekt koji ne izaziva nikakve prijepore u javnosti i vjerojatno bi svi građani Rijeke potpisali da se pod hitno obnovi stadion na Kantridi. Ono što izaziva podjele među građanima Rijeke je na koji način će se obnova napraviti. Nogometni stadion na Kantridi u gradskom je vlasništvu i kada je riječ o mogućnosti obnove, ona bi mogla početi sutra kada bi se za to osigurala financijska sredstva. Glavni akteri u toj priči su riječka gradska vlast i privatni vlasnik HNK Rijeke Damir Mišković. Do sada su javnosti predstavljena tri rješenja kada je riječ o obnovi Kantride i gradnji popratnih komercijalnih sadržaja. Prva dva rješenja nisu izazivala velike podjele u riječkoj javnosti, ali prema njima, iako su u jednom trenutku, barem prema onome što je pričao Mišković, za projekt bili zainteresirani kineski investitori, nije se napravilo ništa.
A onda je u Salonu Grada Rijeke početkom prosinca 2023. godine uz veliku pompu predstavljen treći projekt. Projekt kojega je sastavni dio i gradnja tri nebodera. Gradonačelnik Marko Filipović bezrezervno je stao iza te ideje i simulacije budućeg izgleda obnovljenog stadiona i komercijalnih objekata. Potporu cijeloj priči došli su dati i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i HDZ-ov ministar Oleg Butković. Javnost se nakon prezentacije podijelila u dva tabora. U jednom taboru kažu da su za obnovu stadiona na Kantridi, ali su protiv megalomanije koju simboliziraju tri nebodera jer su uvjereni da će se pod krinkom obnove stadiona naštetiti javnom interesu i za sva vremena uništiti taj prostor. U drugom su taboru mišljenja da nijedna cijena nije prevelika ako će sve rezultirati obnovljenim stadionom na Kantridi. Oni koji su skloni takvom razmišljanju dali bi Miškoviću odriješene ruke kada je riječ o gradnji komercijalnog dijela projekta.
Nije trebalo dugo proći da tema dođe do faze koja zahtijeva političku artikulaciju jer će u konačnici sve morati prihvatiti predstavničko tijelo, a to je Gradsko vijeće. Na nesreću projekta i zainteresirane riječke javnosti, to se dogodilo uoči novih lokalnih izbora. Prvi uvjet da bi priča krenula dalje, ma u kom će se smjeru kretati, je prihvaćanje izmjena prostorno-planske dokumentacije, Prostornog plana uređenja i Generalnog urbanističkog plana, ali već na prvom koraku priča je pala u vodu. Prvi put krajem prošle godine kada je gradonačelnik Filipović morao povući prijedloge jer nije imao dovoljno glasova za njihovo prihvaćanje, a onda i prošlog tjedna kada se ponovila identična situacija. Materijali su povučeni, a gradonačelnik Filipović najavio je konzultacije s klubovima vijećnika u Gradskom vijeću kako bi ih uvjerio da je neophodno odraditi taj posao. U najgorem mogućem trenutku budući da će se Gradsko vijeće vrlo brzo raspustiti jer se četverogodišnji mandat bliži kraju, a svi politički akteri, ako te točke budu na dnevom redu sljedeće i vjerojatno posljednje sjednice Gradskog vijeća u ovom mandatu, mislima su na lokalnim izborima. Dakle, hladne glave ovako važno pitanje neće se moći raspraviti.
Zato i ne čudi spominjanje mogućnosti referenduma oko ovog projekta. Što je potpuno deplasirano i riječ je o referendumskoj navlakuši. Moguće je da oni političari koji daju bezrezervnu podršku Miškovićevom projektu ne manipuliraju prijedlogom o potrebi održavanja referenduma. Ali činjenica da u Hrvatskoj lokalna samouprava, pa tako i ona riječka, nema tradiciju održavanja ni savjetodavnih, a kamoli obvezujućih referenduma. Tome je razlog djelomična politička kultura, ali i činjenica da su obvezujući referendumi gotovo pa neprovedivi. Zbog zakona koji reguliraju tu problematiku. Da, moguće je raspisati referendum o poslovima iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave, ali dovršiti taj posao u skladu sa zakonom, gotovo je nemoguća misija. Zato što se na lokalnom referendumu odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača jedinice lokalne samouprave u kojoj je raspisan referendum. Podsjećanja radi, izlaznost na lokalne izbore u Rijeci u pravilu je manja od 40 posto. Zato su dva i pol mjeseca uoči lokalnih izbora i u trenutku raspuštanja predstavničkog tijela priče o referendumu čista navlakuša jer će ta inicijativa morati sačekati konstituiranje novog saziva predstavničkog tijela. Ili će u tom novom sazivu predstavničkog tijela biti dovoljno političke hrabrosti za postizanje političkog konsenzusa koji bi rezultirao kompromisnim rješenjem kada je riječ o javnom i poslovnom dijelu projekta.