U slučaju lošeg izbornog rezultata na predsjedničkim i lokalnim izborima bit će jasno da SDP-ova misija nije uspjela
U sjeni bratoubilačkog rata u Domovinskom ratu odvijaju se i unutarstranački izbori u SDP-u. S obzirom na spektakl koji je počeo u režiji Penava-Radić, dvojca koji ne drži vrata stranačkih tajnih soba odškrinutim, već ih širom otvara na opće veselje hrvatske javnosti, ali i HDZ-a, činilo se da će izbori na Iblerovom trgu proteći u miru i ispod radara. Onako kako se to u SDP-u već dosta dugo događa.
Ne može čovjek reći da ih nema i da nisu politički bitni, dignu glavu ponekad, ali brzo dosade i vrate se u svoju prosječnost. Prosječnost koja je i takva san nedosanjani većini političkih stranaka u Hrvatskoj. Zadnji put kada su digli glavu izblamirali su se u potpunosti. To je bilo vrijeme euforije Peđe Grbina i njegovih političkih savjetnika koji su se dosjetili da bi bilo mudro u izbornu utakmicu uključiti predsjednika Zorana Milanovića. Na način da Milanović poput austrougarskog generala sjedi na Pantovčaku dok SDP-ovci ginu na političkom polju, a kako bi onda, u slučaju izborne pobjede, sišao sa svog brda nakon što sam sebi dodijeli mandat za sastavljanje nove vlade.
Na zadnjim parlamentarnim izborima SDP čak nije loše ni prošao čime se još jednom pokazalo da ta stranka ima duboke korijene i da neće unatoč promašenim strategijama nestati s političke scene. Zato što je ono što se nudi kao alternativa na lijevom centru još u slabijoj poziciji. Lijevi centar i politike lijevog centra neće nestati i netko ih mora zastupati u predstavničkoj demokraciji. Koliko god se činio nejak, to je posao SDP-a i zato je izuzetno bitno vidjeti kako će se priča oko izbora novog predsjednika raspetljati. Budući da je zbog osrednjeg rezultata SDP-a na izborima nečija glava trebala pasti, pala je onoga tko je najodgovorniji. To je Peđa Grbin koji je postizbornu priču odradio prilično dostojanstveno. Odlučio je povući se iz izborne utrke i posvetiti se poslu saborskog zastupnika, a utrku za Ibler i za nekog novog lidera prepustiti novim ljudima koji bi trebali prozračiti SDP-ove prostorije i tako pripremiti stranku najprije za predsjedničke izbore do kraja ove godine.
Za sada će SDP opet odraditi terenski posao za Zorana Milanovića kako bi on dobio još jedan mandat hrvatskog predsjednika. Što je šteta. Budući da je to bila prilika za isticanje svoga kandidata kako bi se podigla prašina, a SDP vratio uz fanfare u političku arenu. Što bi bio izvrstan uvod u lokalne izbore koji će se održati krajem svibnja 2025. godine.
Za sada je prilika propuštena, a što će i kako biti s budućnosti SDP-a, za sada bi trebalo odlučivati pet kandidata koji su odlučili ući u utrku za predsjednika SDP-a. Hoće li ih biti pet ili će se na kraju pojaviti neki drugi broj, bit će jasno nakon što se kandidacijski postupak okonča krajem ovog mjeseca. Moguće je da će se u javnosti pojaviti još neko ime osim Ranka Ostojića, Siniše Hajdaša Dončića, Sanje Major, Mladena Kešera i Miranda Mrsića. Tko god od njih pobijedi, a procjenjuje se da je najizglednija pobjeda Siniše Hajdaša Dončića, ne izgleda kao lider koji će vratiti SDP-u politički elan koji iz izborog ciklusa u izborni ciklus slabi. Ipak, teško je znati tko ima kakve sposobnosti dok ne dobije priliku za provođenje svojih zamisli. Možda se pokaže da se među njima krije rijedak talent koji će probuditi uspavanu stranku. U ovom trenutku to ne izgleda tako, budući da je riječ o ljudima koji nisu nepoznati javnosti i među kojima je u ovom trenutku teško prepoznati liderski potencijal. Kada sada čovjek vidi imena koja su u igri, dalo bi se zaključiti da je šteta što je od ideje za preuzimanje stranke odustala Mirela Ahmetović koja je, ako ništa, pokazala da ima energiju koja je stranci potrebna. Dobro, energija sama po sebi ne rješava ništa. Ipak, bolje bi bilo da kandidat ima barem energetski potencijal bez liderske aure nego da nema ništa.
Kako god kandidacijski postupak završio i tko god preuzme SDP, imat će zahtjevan posao zadržavanja stranačkog rejtinga na postojećoj razini. A onda će morati ubaciti u višu brzinu kako bi se SDP-ova mašina zagrijala za predsjedničke izbore pa došla na idelnu radnu temperaturu za lokalne izbore. Ne uspije li novi prvi čovjek SDP-a izboriti dobar rezultat na lokalnim izborima s razlogom će zazvoniti zvono na uzbunu. Jer u slučaju lošeg izbornog rezultata na predsjedničkim i lokalnim izborima bit će jasno da SDP-ova misija nije uspjela.
Kanoćal
Prozračivanje Iblerovog trga 9
Damir Cupać
24. kolovoz 2024 09:20
Zeljko Lukunic/PIXSELL
U slučaju lošeg izbornog rezultata na predsjedničkim i lokalnim izborima bit će jasno da SDP-ova misija nije uspjela
U sjeni bratoubilačkog rata u Domovinskom ratu odvijaju se i unutarstranački izbori u SDP-u. S obzirom na spektakl koji je počeo u režiji Penava-Radić, dvojca koji ne drži vrata stranačkih tajnih soba odškrinutim, već ih širom otvara na opće veselje hrvatske javnosti, ali i HDZ-a, činilo se da će izbori na Iblerovom trgu proteći u miru i ispod radara. Onako kako se to u SDP-u već dosta dugo događa.
Ne može čovjek reći da ih nema i da nisu politički bitni, dignu glavu ponekad, ali brzo dosade i vrate se u svoju prosječnost. Prosječnost koja je i takva san nedosanjani većini političkih stranaka u Hrvatskoj. Zadnji put kada su digli glavu izblamirali su se u potpunosti. To je bilo vrijeme euforije Peđe Grbina i njegovih političkih savjetnika koji su se dosjetili da bi bilo mudro u izbornu utakmicu uključiti predsjednika Zorana Milanovića. Na način da Milanović poput austrougarskog generala sjedi na Pantovčaku dok SDP-ovci ginu na političkom polju, a kako bi onda, u slučaju izborne pobjede, sišao sa svog brda nakon što sam sebi dodijeli mandat za sastavljanje nove vlade.
Na zadnjim parlamentarnim izborima SDP čak nije loše ni prošao čime se još jednom pokazalo da ta stranka ima duboke korijene i da neće unatoč promašenim strategijama nestati s političke scene. Zato što je ono što se nudi kao alternativa na lijevom centru još u slabijoj poziciji. Lijevi centar i politike lijevog centra neće nestati i netko ih mora zastupati u predstavničkoj demokraciji. Koliko god se činio nejak, to je posao SDP-a i zato je izuzetno bitno vidjeti kako će se priča oko izbora novog predsjednika raspetljati. Budući da je zbog osrednjeg rezultata SDP-a na izborima nečija glava trebala pasti, pala je onoga tko je najodgovorniji. To je Peđa Grbin koji je postizbornu priču odradio prilično dostojanstveno. Odlučio je povući se iz izborne utrke i posvetiti se poslu saborskog zastupnika, a utrku za Ibler i za nekog novog lidera prepustiti novim ljudima koji bi trebali prozračiti SDP-ove prostorije i tako pripremiti stranku najprije za predsjedničke izbore do kraja ove godine.
Za sada će SDP opet odraditi terenski posao za Zorana Milanovića kako bi on dobio još jedan mandat hrvatskog predsjednika. Što je šteta. Budući da je to bila prilika za isticanje svoga kandidata kako bi se podigla prašina, a SDP vratio uz fanfare u političku arenu. Što bi bio izvrstan uvod u lokalne izbore koji će se održati krajem svibnja 2025. godine.
Za sada je prilika propuštena, a što će i kako biti s budućnosti SDP-a, za sada bi trebalo odlučivati pet kandidata koji su odlučili ući u utrku za predsjednika SDP-a. Hoće li ih biti pet ili će se na kraju pojaviti neki drugi broj, bit će jasno nakon što se kandidacijski postupak okonča krajem ovog mjeseca. Moguće je da će se u javnosti pojaviti još neko ime osim Ranka Ostojića, Siniše Hajdaša Dončića, Sanje Major, Mladena Kešera i Miranda Mrsića. Tko god od njih pobijedi, a procjenjuje se da je najizglednija pobjeda Siniše Hajdaša Dončića, ne izgleda kao lider koji će vratiti SDP-u politički elan koji iz izborog ciklusa u izborni ciklus slabi. Ipak, teško je znati tko ima kakve sposobnosti dok ne dobije priliku za provođenje svojih zamisli. Možda se pokaže da se među njima krije rijedak talent koji će probuditi uspavanu stranku. U ovom trenutku to ne izgleda tako, budući da je riječ o ljudima koji nisu nepoznati javnosti i među kojima je u ovom trenutku teško prepoznati liderski potencijal. Kada sada čovjek vidi imena koja su u igri, dalo bi se zaključiti da je šteta što je od ideje za preuzimanje stranke odustala Mirela Ahmetović koja je, ako ništa, pokazala da ima energiju koja je stranci potrebna. Dobro, energija sama po sebi ne rješava ništa. Ipak, bolje bi bilo da kandidat ima barem energetski potencijal bez liderske aure nego da nema ništa.
Kako god kandidacijski postupak završio i tko god preuzme SDP, imat će zahtjevan posao zadržavanja stranačkog rejtinga na postojećoj razini. A onda će morati ubaciti u višu brzinu kako bi se SDP-ova mašina zagrijala za predsjedničke izbore pa došla na idelnu radnu temperaturu za lokalne izbore. Ne uspije li novi prvi čovjek SDP-a izboriti dobar rezultat na lokalnim izborima s razlogom će zazvoniti zvono na uzbunu. Jer u slučaju lošeg izbornog rezultata na predsjedničkim i lokalnim izborima bit će jasno da SDP-ova misija nije uspjela.