Vrijeme u kojem živimo kao da je postalo apokaliptično. Oko nas su izolacija, bolest, smrt… A sad se na sve nadovezuju i prosvjedi. U dijelu država Europe već nedostaje najmanja iskra da protesti prerastu u izravne sukobe, ponegdje već ima i pucnjave, suzavca. U Hrvatskoj još ne, srećom.

Ali podjele su duboke. Više nije pitanje nijansi – tko je za cijepljenje, a tko za PCR test; tko je za COVID-potvrde, a tko za maske. Postoje samo dvije strane – vakser i antivakser. Prijateljstva na društvenim mrežama se javno prekidaju ako se ti stavovi razlikuju. Stavovi su čvrsti poput religijskih – ne pitaj me, ne pitam te. Rasprave više nema. Postoje oni koji vjeruju u znanost, vakcinaciju i mjere. I postoje oni koji su protiv. I točka. Po cijenu vlastitog života. Kamoli tuđeg. Empatije više nema.

Nažalost, iza mase aktivaksera i onih koji se debelo protive COVID-potvrdama krije se duboka politička motivacija, u najvećoj mjeri desnih političkih krugova, da na ovoj temi pokušaju ostvariti dva dnevnopolitička cilja: prvo, razbiti HDZ kao vladajuću stranku koja stoji iza donošenja mjera, i drugo, općenito destabilizirati sustav i institucije. Njihova je politika što gore – to bolje.

Naravno, prosvjed koji je prije nekoliko dana održan treba gledati slojevito – jer, jedni prosvjeduju protiv cijepljenja, drugi protiv činjenice da su zbog korone ostali bez svog malog biznisa, treći protiv COVID-potvrda, četvrti protiv nošenja maski, peti naprosto protiv Vlade, Stožera i HDZ-a. I to je sve legitimno, dok nema nasilja. Ali tvrdnja da je ovako velik skup održan bez vidljivog organizatora, spontano ili stihijski, nikako ne može stajati. Vrlo je čvrsta mreža hrvatskog desničarnog političkog backgrounda iza tog skupa – od dijela vjerničkih udruga, preko organizacija navijača, do naprosto Bujančevog političkog podzemlja. Oni mudro mašu HOS-ovim zastavama s prvim bijelim poljem, jer HOS-ove insignije (još) nisu zabranjene, pa ih policija ne može goniti zbog govora mržnje. No, jasno je tko čini ekipu koja unosi nemir u društvo. Protivnici manipulacija, izmanipulirani su. Što tu radi predsjednik Republike Zoran Milanović koji dovodi u pitanje COVID-potvrde i mjere Stožera? Nažalost, ništa konstruktivno. Sa svoje eksplicite lijeve političke pozicije ima isti cilj kao i krajnja desnica – pokazati da HDZ nije sposoban upravljati državom, upravljati krizom. I to je također legitimno političko djelovanje. No, je li uloga predsjednika države da unosi dodatni nemir, zbunjuje građane porukama »da rade što ih je volja«, a sam najavljuje da neće tražiti COVID-potvrde na Pantovčaku, po cijenu da vojska spriječi ulazak inspekcije. Vrlo eksplicitno: ne. Ustavna uloga predsjednika u miru jest u prvom redu da radi na tome da »institucije usklađeno funkcioniraju«, što implicira da, za početak, te institucije i sam poštuje. On ipak ima dio ovlasti u svojim rukama. Ako nije zadovoljan kako radi Stožer, on ima ustavnu i zakonsku ovlast da saziva sjednice Vlade, ili možda čak po nekim tumačenjima i samog Stožera kao svojevrsne ekstenzije te Vlade. Tu može sam predložiti druge, nove, bolje mjere za ovu situaciju.
No, umjesto toga, predsjednik Milanović dao je sebi poziciju »proglašivača kaosa«. Je li to baš najkorisnije u ovakva apokaliptična vremena, pitanje je. Pritom se služi rječnikom cinizma koji međutim mnogima naprosto nije razumljiv. U vremenima s prefiksom »ili mi, ili oni«, ili vakseri ili antivakseri, nema puno sluha za stilske figure i njegovu inteligentnu ironiju. Ljudi čuju što žele čuti, a okupljeni antivakseri i desničari rado se hrane Milanovićevim porukama. Izvrću ih kako im treba, a predsjednik se ne buni. U oba slučaja nedostaje empatije, i odgovornosti za trenutak. Na kraju, to de facto zaista svrstava predsjednika Hrvatske u red malobrojnih, i već polako proskribiranih čelnika država članica EU-a koji se protive ideji COVID-potvrda i mjera. No, oni su za njega samo »briselski tupoglavci«. A aplaudira mu Velimir Bujanec.
Tužan amalgam.