Od prve sekunde kad se počelo razgovarati o predsjedničkim izborima koji su na rasporedu krajem ove godine, ime dr. Dragana Primorca bilo je eteru. Naravno, javnost je smatrala da će HDZ iz šešira izvući nekog svog jakog čovjeka koji će igrati na sigurnu pobjedu protiv Zorana Milanovića, ali na kraju se pokazalo da neki vlastiti stranački kandidati baš i ne odgovaraju Andreju Plenkoviću (uz objašnjenje da su Ivan Anušić i Oleg Butković potrebni u svojim resorima), da je javnost loše reagirala na ideju o piscu Miri Gavranu koji nije zoon politicon, a da u anketi nema negativne percepcije Dragana Primorca.

Tako je karta pala na njega da se pokuša izboriti s prgavim Zoranom Milanovićem, a glavni razlog zašto je Primorac dobio tu šansu na kraju je u njemu samome – on je to toliko žarko želio, izravno lobirao i mjesecima radio na tome, što i jest jedan od glavnih motiva za pobjedu. Svi ostali koji su se mogli naći umjesto njega na mjestu kandidata, možda ne bi bili toliko motivirani. Tako na megdan Milanoviću ide čovjek otprilike iste generacije, visokog obrazovanja, svjetskog iskustva, jakih međunarodnih lobija iza sebe, i čini se osoba dovoljno snažne energije da se u tu neizvjesnu, a i neugodnu utrku uopće upusti.

Zanimljiva je pritom pozicija šefa HDZ-a Andreja Plenkovića koji je pristao da Primorac bude njegov kandidat, ali da istovremeno i ne bude njegov kandidat. Kako je to moguće? Pa jasno je sve iz izjave da Primorca »HDZ podupire« – točno je da će mu dati svoju tehničku, financijsku i logističku pomoć, i disciplinirano dignuti cijelu HDZ-ovu stranačku vojsku na same izbore, na kojima će se vjerojatno brojati svaki glas između Primorca i Milanovića. Ne treba uopće sumnjati da će HDZ učiniti baš sve da Primorac pobijedi »kršitelja Ustava«, jer bi Plenkoviću taj score od 3:0 bio životna pobjeda nad Milanovićem.

Ali, opet, ako Primorac ne potuče Milanovića, HDZ neće za to biti sasvim kriv ili odgovoran. Činjenica da je kandidat nadstranački, da će imati svoj stožer i svoje suradnike, a da HDZ samo »podupire«, velika je odstupnica za Plenkovića ukoliko Primorac na kraju izgubi. Nitko neće moći reći da je to poraz Plenkovića ili HDZ-a, već ipak lika i djela samog Dragana Primorca u vrlo personaliziranoj kampanji.

Zato će se kampanja voditi na način da će Primorac biti dobar dečko, štreber, koji želi vratiti pristojnost i dobrotu na scenu, koji živi disciplinirano, trči, vježba i živi fizički i moralno zdrav život. Dok će s druge strane HDZ voditi onaj dio prljave kampanje i nazivati Milanovića »kršiteljem Ustava«. A to formalno neće imati izravne veze s Primorčevom kampanjom i istupima koji će biti umiveni. Cilj je da se postigne efekt sušte suprotnosti Milanoviću, te će se isticati volja Dragana Primorca da, ako pobijedi, nestane tvrda kohabitacija između Vlade i Pantovčaka, da institucije profunkcioniraju, da se napokon imenuju veleposlanici, riješe svi sporovi. Da se ne ponavljaju situacije kao baš ova jučerašnja kad su vojni brodovi već krenuli na vojnu vježbu pored Dubrovnika, a da Pantovčak doslovno zove Glavni stožer i zaustavlja brodove s objašnjenjem da smetaju turistima.

I točno je, ako Primorac pobijedi, to se sigurno neće događati. On doista funkciju predsjednika gleda mnogo više ceremonijalno, a s obzirom na svoje veze s moćnim ljudima Amerike i Izraela, vjerojatno bi bio toplo dočekan »u zapadnom krugu«.

No – korak po korak. Prvo Primorac mora dobiti podršku većeg broja stranaka i partnera, a svakako i Domovinskog pokreta koji proživljava pravu unutarnju dramu. Cijela ideja nadstranačkog kandidata jest upravo to – da okupi sve od krajnje desnice do centra, pa skoro do ljevice. Jer bez toga nema pobjede. Potom mora kao takav solidno proći u prvom krugu, da bi u drugi krug ušao kao ozbiljan suparnik, ako već ne i favorit. A uza sve to, mora preživjeti i sučeljavanja s Milanovićem, koji će mu žuč izvaditi naživo, vjerojatno uz dosta prljave kampanje po medijima.

Kaže Andrej Plenković: »Ima velike izglede«. Vidjet ćemo je li to i dovoljno.