Nije ovo prvi put da se predsjednik stavlja u funkciju interesa oporbe
Upravo kako se i očekivalo, lijeva oporba i Most podnijet će Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama, koji upravo danas sa sjednice Vlade ide u ponovljenu proceduru jer ga vladajuća većina nije na vrijeme izglasala, ili ga predsjednik Republike nije na vrijeme potpisao. Svejedno je kako se to tumači, riječ je o licu i naličju te interpretacije, ali činjenica je da zakon neće biti u primjeni od 1. listopada kako je Ustavni sud ranije preporučio, pa se stoga sada mogu očekivati zahtjevi za ocjenom njegove ustavnosti.
Tema je to oko koje se premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović prepucavaju već danima. Zakon je izglasan 28. rujna i predsjednik je imao rok od osam dana da ga potpiše. Da je HDZ-ova većina koji dan ranije organizirala glasanje u Saboru, problema ne bi bilo. Da je predsjednik potpisao zakon odmah, a ne koristeći svih osam dana, problema isto ne bi bilo. Ali dogodilo se i jedno i drugo – vladajuća većina je bona fide krenula u to da će predsjednik potpisati. Predsjednik je jednostavno koristio rok koji po Ustavu ima, a između svega još se ispriječio i vikend. Rezultat – Zakon o izbornim jedinicama opet ide i na Vladu, i u saborsku proceduru, a očito i na Ustavni sud.
Jedan zahtjev Ustavnom sudu stiže od tzv. progresivne opozicije, pa je tako Sandra Benčić iz Možemo! već prikupila potpise više od petine zastupnika potrebne za zahtjev ocjene ustavnosti. Drugi bi pak zahtjev mogao stići od Mosta, koji tek kreće s prikupljanjem potpisa, očito među desnim strankama, s obzirom na to da su one od centra na lijevo već potpisale inicijativu Možemo!.
Pritom se obje oporbene inicijative koriste istim, starim argumentima za ocjenu ustavnosti jer će u svojim zahtjevima navesti kako u donošenje ovog važnog zakona nije bila uključena opozicija, da nije bilo radne skupine za njegovu izradu i da se do danas zapravo i ne zna tko ga je doista pisao. A isto je tako kompletna oporba suglasna da je Vlada trebala odustati od kriterija broja registriranih birača pri krojenju novih jedinica.
Naravno, tu je i primjedba da zakonodavac nije na vrijeme uspio donijeti zakon, odnosno da stari Zakon o izbornim jedinicama od 1. listopada više ne vrijedi, a da novi nije stupio na snagu umeđuvremenu, što i samo može biti tema za Ustavni sud. U svakom slučaju, da Vlada iz nekog razloga noćas padne, Hrvatska ne bi imala validni zakon po kojemu može provesti nove izbore. Stoga je vrlo važno da zdravlje premijera Plenkovića ostane održivo.
Šalu na stranu, u pozadini svega je naravno činjenica da je predsjednik Milanović nepotpisivanjem zakona odmah čim mu je poslan iz Sabora, a to je bilo u četvrtak 28. rujna kasno popodne, uz to što je iz Vlade odmah i upozoren da bi bilo dobro zakon odmah potpisati da bi mogao stupiti na snagu s nedjeljom 1. listopada, zapravo stvorio teren za to da lijeva oporba i Most sada opet krenu na Ustavni sud i ispočetka krenu osporavati validnost zakona.
Pritom predsjednik Milanović apsolutno nije prekšio niti Ustav, niti zakon – on ima rok od 8 dana da potpiše zakon, i u tom roku to je i učinjeno, ali prekasno da bi zakon počeo vrijediti od 1. listopada.
No, samo mala djeca mogu pomisliti da predsjednik Republike ne prati što se u Saboru događa, posebno kad je ovako važan zakon u pitanju. Uostalom, izglasani zakon bio mu je na stolu. Nije trebao gledati televiziju niti čitati novine. Za to postoje ovlaštene službe, preko stotinu zaposlenika Ureda Predsjednika koji za to primaju plaću. To nije neka proizvoljna radnja, nego nečije radno mjesto.
Nije ovo prvi put da se predsjednik stavlja u funkciju interesa oporbe. I kad je bila riječ o aferi plin za cent, podržao je sazivanje izvanredne sjednice Sabora, baš kako je oporba tražila. To je možda i legitimno na nekoj razini, mada propisi i lijepa praksa nalažu da šef države bude predsjednik svih građana, pa je tako i Milanović iskaznicu SDP-a stavio izvan snage. No, ipak, i dalje se ponekad ponaša kao da je član te stranke. Opravdano je stoga pitanje što očekivati u trenutku nakon izbora, kad predsjednik daje mandat za sastavljanje. Hoće li i tada predsjednik Republike biti nepristran, ili će se i tada tražiti neki pravni manevri.
Politika na trapezu
Predsjednik u utakmici za oporbu
Tihana Tomičić
12. listopad 2023 07:59
Foto Davor Kovačević
Nije ovo prvi put da se predsjednik stavlja u funkciju interesa oporbe
Upravo kako se i očekivalo, lijeva oporba i Most podnijet će Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o izbornim jedinicama, koji upravo danas sa sjednice Vlade ide u ponovljenu proceduru jer ga vladajuća većina nije na vrijeme izglasala, ili ga predsjednik Republike nije na vrijeme potpisao. Svejedno je kako se to tumači, riječ je o licu i naličju te interpretacije, ali činjenica je da zakon neće biti u primjeni od 1. listopada kako je Ustavni sud ranije preporučio, pa se stoga sada mogu očekivati zahtjevi za ocjenom njegove ustavnosti.
Tema je to oko koje se premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović prepucavaju već danima. Zakon je izglasan 28. rujna i predsjednik je imao rok od osam dana da ga potpiše. Da je HDZ-ova većina koji dan ranije organizirala glasanje u Saboru, problema ne bi bilo. Da je predsjednik potpisao zakon odmah, a ne koristeći svih osam dana, problema isto ne bi bilo. Ali dogodilo se i jedno i drugo – vladajuća većina je bona fide krenula u to da će predsjednik potpisati. Predsjednik je jednostavno koristio rok koji po Ustavu ima, a između svega još se ispriječio i vikend. Rezultat – Zakon o izbornim jedinicama opet ide i na Vladu, i u saborsku proceduru, a očito i na Ustavni sud.
Jedan zahtjev Ustavnom sudu stiže od tzv. progresivne opozicije, pa je tako Sandra Benčić iz Možemo! već prikupila potpise više od petine zastupnika potrebne za zahtjev ocjene ustavnosti. Drugi bi pak zahtjev mogao stići od Mosta, koji tek kreće s prikupljanjem potpisa, očito među desnim strankama, s obzirom na to da su one od centra na lijevo već potpisale inicijativu Možemo!.
Pritom se obje oporbene inicijative koriste istim, starim argumentima za ocjenu ustavnosti jer će u svojim zahtjevima navesti kako u donošenje ovog važnog zakona nije bila uključena opozicija, da nije bilo radne skupine za njegovu izradu i da se do danas zapravo i ne zna tko ga je doista pisao. A isto je tako kompletna oporba suglasna da je Vlada trebala odustati od kriterija broja registriranih birača pri krojenju novih jedinica.
Naravno, tu je i primjedba da zakonodavac nije na vrijeme uspio donijeti zakon, odnosno da stari Zakon o izbornim jedinicama od 1. listopada više ne vrijedi, a da novi nije stupio na snagu umeđuvremenu, što i samo može biti tema za Ustavni sud. U svakom slučaju, da Vlada iz nekog razloga noćas padne, Hrvatska ne bi imala validni zakon po kojemu može provesti nove izbore. Stoga je vrlo važno da zdravlje premijera Plenkovića ostane održivo.
Šalu na stranu, u pozadini svega je naravno činjenica da je predsjednik Milanović nepotpisivanjem zakona odmah čim mu je poslan iz Sabora, a to je bilo u četvrtak 28. rujna kasno popodne, uz to što je iz Vlade odmah i upozoren da bi bilo dobro zakon odmah potpisati da bi mogao stupiti na snagu s nedjeljom 1. listopada, zapravo stvorio teren za to da lijeva oporba i Most sada opet krenu na Ustavni sud i ispočetka krenu osporavati validnost zakona.
Pritom predsjednik Milanović apsolutno nije prekšio niti Ustav, niti zakon – on ima rok od 8 dana da potpiše zakon, i u tom roku to je i učinjeno, ali prekasno da bi zakon počeo vrijediti od 1. listopada.
No, samo mala djeca mogu pomisliti da predsjednik Republike ne prati što se u Saboru događa, posebno kad je ovako važan zakon u pitanju. Uostalom, izglasani zakon bio mu je na stolu. Nije trebao gledati televiziju niti čitati novine. Za to postoje ovlaštene službe, preko stotinu zaposlenika Ureda Predsjednika koji za to primaju plaću. To nije neka proizvoljna radnja, nego nečije radno mjesto.
Nije ovo prvi put da se predsjednik stavlja u funkciju interesa oporbe. I kad je bila riječ o aferi plin za cent, podržao je sazivanje izvanredne sjednice Sabora, baš kako je oporba tražila. To je možda i legitimno na nekoj razini, mada propisi i lijepa praksa nalažu da šef države bude predsjednik svih građana, pa je tako i Milanović iskaznicu SDP-a stavio izvan snage. No, ipak, i dalje se ponekad ponaša kao da je član te stranke. Opravdano je stoga pitanje što očekivati u trenutku nakon izbora, kad predsjednik daje mandat za sastavljanje. Hoće li i tada predsjednik Republike biti nepristran, ili će se i tada tražiti neki pravni manevri.