Stvar je ovdje u tome da bi Hrvatska trebala analizirati treba li joj ovakva predsjednička funkcija
Predsjednički izbori koji će se održati krajem godine nešto su čega se Hrvatska već odavno trebala riješiti. Ali kako za to nikad nije bilo političke volje, a nema je ni sada, niti će je očito biti ubuduće, tamo negdje u prosincu izaći ćemo na birališta kako bismo izabrali čovjeka koji onda sljedećih pet godina neće raditi gotovo pa apsolutno ništa. I to ne zato jer bi ta osoba, tko god on ili ona na kraju bio, bila lijena, neodgovorna ili indiferentna prema velikoj odgovornosti koju joj je narod povjerio. Već naprosto zbog toga jer ni ne može napraviti gotovo ništa.
Iako mu je Ustav formalno i ostavio neke ovlasti, predsjedniku Republike ipak je toliko zavezao i ruke i noge da ne može utjecati na donošenje ni jedne bitne državne odluke. Ostavio mu je tek samo »jezičinu« kako se svojevremeno slikovito izrazio aktualni formalni šef države. Čak ni Zoran Milanović, predsjednik koji se dosad od svih stanovnika Pantovčaka najobimnije koristio tim jedinim preostalim predsjedničkim oruđem, nije uspio postići previše.
Vlada ga nije mogla ignorirati jedino tamo gdje se zahtijevao njegov supotpis. U svim ostalim područjima bio je ignoriran. Naravno, da je sastav Ustavnog suda nešto drukčiji nego što jest, možda bi se neke stvari i drukčije odvijale. Ali za sastav tog tijela podjednako su odgovorni i HDZ i SDP. I to ne samo zato što HDZ vodi devet-dva u pobjedama na parlamentarnim izborima pa je u dogovaranjima oko izbora ustavnih sudaca mogao predložiti i imenovati više svojih kandidata nego SDP. Ali to je već jedna druga tužna priča.
Zasad su kandidaturu osim Milanovića najavili i neovisna Marija Selak Raspudić, kandidat desnice Tomislav Jonjić, a prije desetak dana HDZ je objavio da će podržati svog nekadašnjeg člana Dragana Primorca. U ovom je trenutku prerano analizirati izglede i situaciju svakog od njih. Iz ove ljetne perspektive nemoguće je reći koliko bi Milanoviću mogao naštetiti poraz SDP-a na parlamentarnim izborima u travnju ove godine čiji je premijerski kandidat postao na spektakularan način. Ili hoće li se birači skloni HDZ-u prisjetiti Primorčevih akrobacija koje su 2009. dovele do toga da tadašnji službeni predsjednički kandidat HDZ-a nije uspio ući ni u drugi krug.
Ili koji je točno rejting Selak Raspudić nakon što su se na čudan način ona i njen suprug rastali s Mostom baš u trenutku kada su se slagale liste za Europski parlament. Jonjiću je problem što nije poznat u široj javnosti, a osim toga, veliko je pitanje tko će ga podržati na posvađanoj i razmrvljenoj desnici. Osim ovo četvero, sigurno će se javiti još netko na natječaj za posao koji jamči za hrvatske prilike visoku plaću, krajnje fleksibilno radno vrijeme, mogućnost putovanja u egzotične destinacije i, hajde, nešto malo posla.
Stvar je ovdje u tome da bi Hrvatska trebala analizirati treba li joj ovakva predsjednička funkcija. Jedna bi mogućnost bila da se i preostale ovlasti prebace na Vladu. Ona si ionako po sadašnjem sustavu može priuštiti da gotovo pa ignorira predsjednika. Ne bi se tu dogodio nekakav veliki prijenos vlasti u Banske dvore. A s druge bi se strane izbjegle mučne situacije da se ne zna tko zapovijeda vojskom, da se ne mogu imenovati veleposlanici i da o važnim vanjskopolitičkim stajalištima Hrvatska ima dva službena stajališta. Druga je opcija povratak na polupredsjednički sustav, potpuno pogrešno ocijenjen kao odgovoran za neke demokratske nedostatke iz vremena kada je bio na snazi. Pa neka predsjednik Republike zaista bude zapovjednik vojske, osoba koja imenuje šefove sigurnosnih službi i koja vodi vanjsku politiku. U obje ove varijante velike bi se ovlasti skupile u jednoj točki sustava, ali bi se barem znalo tko je za što zadužen. I na kraju krajeva tko je odgovoran ako nešto krene u lošem smjeru.
Dakle, iskoristite preostale ljetne dane za odmor i uživanje. Oni koje politika baš zanima pratit će zajedno s nama sve što će se događati na terenu budućih predsjedničkih izbora. Oni će biti zanimljivi iako nemaju neku preveliku težinu niti će utjecati na smjer kojim će zemlja dalje ići. Ovo četvero koji su ušli u utrku bit će sve prisutniji u medijima. Javit će se sigurno još neki. Ali sve to skupa se moglo i izbjeći.
UVODNIK
Predsjednički izbori su bespotrebni
Zlatko Crnčec
16. kolovoz 2024 11:18
Foto D. KOVAČEVIĆ
Stvar je ovdje u tome da bi Hrvatska trebala analizirati treba li joj ovakva predsjednička funkcija
Predsjednički izbori koji će se održati krajem godine nešto su čega se Hrvatska već odavno trebala riješiti. Ali kako za to nikad nije bilo političke volje, a nema je ni sada, niti će je očito biti ubuduće, tamo negdje u prosincu izaći ćemo na birališta kako bismo izabrali čovjeka koji onda sljedećih pet godina neće raditi gotovo pa apsolutno ništa. I to ne zato jer bi ta osoba, tko god on ili ona na kraju bio, bila lijena, neodgovorna ili indiferentna prema velikoj odgovornosti koju joj je narod povjerio. Već naprosto zbog toga jer ni ne može napraviti gotovo ništa.
Iako mu je Ustav formalno i ostavio neke ovlasti, predsjedniku Republike ipak je toliko zavezao i ruke i noge da ne može utjecati na donošenje ni jedne bitne državne odluke. Ostavio mu je tek samo »jezičinu« kako se svojevremeno slikovito izrazio aktualni formalni šef države. Čak ni Zoran Milanović, predsjednik koji se dosad od svih stanovnika Pantovčaka najobimnije koristio tim jedinim preostalim predsjedničkim oruđem, nije uspio postići previše.
Vlada ga nije mogla ignorirati jedino tamo gdje se zahtijevao njegov supotpis. U svim ostalim područjima bio je ignoriran. Naravno, da je sastav Ustavnog suda nešto drukčiji nego što jest, možda bi se neke stvari i drukčije odvijale. Ali za sastav tog tijela podjednako su odgovorni i HDZ i SDP. I to ne samo zato što HDZ vodi devet-dva u pobjedama na parlamentarnim izborima pa je u dogovaranjima oko izbora ustavnih sudaca mogao predložiti i imenovati više svojih kandidata nego SDP. Ali to je već jedna druga tužna priča.
Zasad su kandidaturu osim Milanovića najavili i neovisna Marija Selak Raspudić, kandidat desnice Tomislav Jonjić, a prije desetak dana HDZ je objavio da će podržati svog nekadašnjeg člana Dragana Primorca. U ovom je trenutku prerano analizirati izglede i situaciju svakog od njih. Iz ove ljetne perspektive nemoguće je reći koliko bi Milanoviću mogao naštetiti poraz SDP-a na parlamentarnim izborima u travnju ove godine čiji je premijerski kandidat postao na spektakularan način. Ili hoće li se birači skloni HDZ-u prisjetiti Primorčevih akrobacija koje su 2009. dovele do toga da tadašnji službeni predsjednički kandidat HDZ-a nije uspio ući ni u drugi krug.
Ili koji je točno rejting Selak Raspudić nakon što su se na čudan način ona i njen suprug rastali s Mostom baš u trenutku kada su se slagale liste za Europski parlament. Jonjiću je problem što nije poznat u široj javnosti, a osim toga, veliko je pitanje tko će ga podržati na posvađanoj i razmrvljenoj desnici. Osim ovo četvero, sigurno će se javiti još netko na natječaj za posao koji jamči za hrvatske prilike visoku plaću, krajnje fleksibilno radno vrijeme, mogućnost putovanja u egzotične destinacije i, hajde, nešto malo posla.
Stvar je ovdje u tome da bi Hrvatska trebala analizirati treba li joj ovakva predsjednička funkcija. Jedna bi mogućnost bila da se i preostale ovlasti prebace na Vladu. Ona si ionako po sadašnjem sustavu može priuštiti da gotovo pa ignorira predsjednika. Ne bi se tu dogodio nekakav veliki prijenos vlasti u Banske dvore. A s druge bi se strane izbjegle mučne situacije da se ne zna tko zapovijeda vojskom, da se ne mogu imenovati veleposlanici i da o važnim vanjskopolitičkim stajalištima Hrvatska ima dva službena stajališta. Druga je opcija povratak na polupredsjednički sustav, potpuno pogrešno ocijenjen kao odgovoran za neke demokratske nedostatke iz vremena kada je bio na snazi. Pa neka predsjednik Republike zaista bude zapovjednik vojske, osoba koja imenuje šefove sigurnosnih službi i koja vodi vanjsku politiku. U obje ove varijante velike bi se ovlasti skupile u jednoj točki sustava, ali bi se barem znalo tko je za što zadužen. I na kraju krajeva tko je odgovoran ako nešto krene u lošem smjeru.
Dakle, iskoristite preostale ljetne dane za odmor i uživanje. Oni koje politika baš zanima pratit će zajedno s nama sve što će se događati na terenu budućih predsjedničkih izbora. Oni će biti zanimljivi iako nemaju neku preveliku težinu niti će utjecati na smjer kojim će zemlja dalje ići. Ovo četvero koji su ušli u utrku bit će sve prisutniji u medijima. Javit će se sigurno još neki. Ali sve to skupa se moglo i izbjeći.