Uvodnik

Pred nama je duga hladna koronazima

Zlatko Crnčec

Foto Marko Lukunic/PIXSELL

Foto Marko Lukunic/PIXSELL

Jedino što bi nas moglo možda malo utješiti da se valjda ipak radi o zadnjoj zimi s restrikcijama. Ili barem s ovakvom njihovim razinom. Valjda će znanost i vrijeme učiniti svoje

placeholder


Hrvatska je jučer oborila vlastiti rekord. Dosad je najveći broj zaraženih bio 10. prosinca prošle godine, kada ih je bilo 4.620. Na jučerašnji dan bilo ih je 6.310. Cijelog ovog tjedna brojka zaraženih opasno je plesala oko dosadašnjeg rekorda, da bi ga jučer obilato prebacila. I što je još najgore, sve upućuje na to da ćemo u sljedećim danima biti svjedoci daljnjih prebacivanja jučerašnjih rekordnih brojki. Kao da je virus postao nekakav vrhunski atletičar koji je, kada dođe u top formu, spreman gotovo na svakom sljedećem natjecanju pomicati granice. Izvjestan je problem što se u slučaju korone ona događaju svakog dana.



Valjda će se i taj virus konačno nekako iscrpiti. Ali pitanje je kakve će štete dotad napraviti. U broju ljudskih života, ali i kada je u pitanju narušeno zdravlje onih koji su ga uspjeli preboljeti. Naravno, to je najveća šteta. Ljudski život je jedan i neponovljiv. Kao što je primijetio onaj srpski epidemiolog – da stopa mortaliteta zbog korone u općoj populaciji jest u jednoznamenkastim postocima, ali da je onom koji premine ona na 100 posto. Gospodarstvo koje trpi ogromne štete u epidemiji ipak se može oporaviti. Onaj koji podlegne koroni ne može. Mada će i pad gospodarskih aktivnosti na posredan način, zbog štednje koja će nakon epidemije pogoditi zdravstveni sektor, sigurno pridonijeti dodatnim ljudskim gubicima.


Ali što sada napraviti, danas, sutra, u sljedećim danima. Stožer će gotovo sigurno danas izaći s novim mjerama. Najavljuje se neslužbeno pooštravanje uporabe zaštitnih maski, te širenje mjesta na kojima će se moći ući samo uz predočenje COVID-potvrda. Ove bi mjere već same po sebi trebale pridonijeti da se, ako već ne preokrene trend zaraze, a ono barem uspori. Da brojke prestanu divljati. Da se barem malo uspori njihov rast. A onda uslijedi njihov pad.





Moguće je i da će se, ako ne danas, a onda vrlo skoro ići na neke mjere zabrane korištenja nekih zatvorenih prostora. Zasad iz Stožera otklanjaju takvu mogućnost jer su svjesni da bi to naštetilo gospodarstvu. Naravno, osim samih mjera, tu su i građani koji bi svojim ponašanjem ipak mogli utjecati na smanjenje broja novozaraženih. Distanca, higijena, maske. Ovdje svakako treba reći da bi u cijeloj ovoj strci oko gašenja požara korone posebnu pozornost trebalo posvetiti temeljnim ljudskim pravima. Da kada epidemija konačno prođe, ako se to ikada dogodi, da neke od sada uvedenih njihovih narušavanja ne ostanu na snazi po inerciji. Sada su ona nužna, ali treba jako paziti da ne ostanu kada se situacija jednog dana normalizira.



I, naravno, tu je i cijepljenje. Strah od njega nije samo posljedica djelovanja raznih šamana i antivaksera, nego tu postoji i djelić racionalnog. Naime, cjepiva su proizvedena u rekordnom roku i normalno je da se netko upita je li se stiglo provjeriti baš sve njegove učinke. Ali opet, neizmjerno je veća šteta zaraziti se, i to bez cijepljenja, nego iščekivati neke negativne efekte. Koji su danas, nakon stotina milijuna cijepljenih, ipak u statističkom smislu potpuno beznačajni. I brojke u Hrvatskoj pokazuju da teški oblik bolesti u više od 90 posto slučajeva pogađa one koji se nisu cijepili. Pozitivan učinak ovih događanja, jedan jedini, je da se stanoviti broj ljudi ipak odlučio cijepiti. Država bi trebala iskoristiti taj zamah i osigurati sve logističke mogućnosti kako bi se cijepili svi koji to sada žele. Dok se ne predomisle.



Dakle, nema sumnje da će sljedeći tjedni i mjeseci biti, i to jako blago rečeno, prilično komplicirani. Za nadati se da će kombinacija novih strožih mjera, discipliniranijeg ponašanja građana i većeg broja cijepljenih dovesti do toga da se epidemija stavi pod kakvu-takvu kontrolu. I da proljeće dočekamo u dobrom stanju, a da onda boravak na otvorenim prostorima napravi svoje. Dotad ćemo se izgleda morati prilično pomučiti. Pred nama je repriza onoga što se događalo otprije godinu dana. Čak je, čini se, na djelu teža verzija prošlogodišnjih događaja. Jedino što bi nas moglo možda malo utješiti da se valjda ipak radi o zadnjoj zimi s restrikcijama. Ili barem s ovakvom njihovim razinom. Valjda će znanost i vrijeme učiniti svoje. A dotad, kako je tako je. I hajde, dajte, ipak se cijepite.