Tako su plaće u javnom sektoru uhvatile korak s onima u realnom, koje inače korigira tržište, dok se za plaće u javnome mora pobrinuti država, jer ne možemo i ne smijemo očekivati da učitelju, kirurgu ili policajcu plaću određuje i korigira tržište
Zaposleni u javnim i državnoj službi, njih 244 tisuće, nakon niza godina ovih su dana dobili plaću kakvu zaslužuju, a nakon što im godinama plaća uopće nije rasla. Povijesno povećanje plaća u državnom sektoru rezultat je povijesne reforme, odnosno znatnog povećanja koeficijenata za sva radna mjesta, uključujući i pripadnike Hrvatse vojske kojima plaća ne da nije rasla, nego se u mandatima nekih drugih vlada čak i smanjivala, a sada je prosječno povećana za 38 posto. Vlada je time uskladila rast plaća u javnom sektoru s rastom plaća u privatnom i opet nakon niza godina radno mjesto u javnim službama postalo je poželjeno i atraktivno, posebno mladima s visokom stručnom spremom jer prema novim koeficijentima početnik s diplomom fakulteta neće imati plaću ispod 1.200 eura, a najniža plaća za radno mjesto administrativnih radnika iznosit će 1.000 eura. U povijesnom povećanju plaća najbolje su prošli liječnici, primjerice plaća specijalista s dežurstvima i prekovremenima može narasti do tri i pol tisuće eura, magistri sestrinstva je istodobno plaća po novim koeficijentima porasla za 116 posto! Zadovoljni su i u Sindikatu policije jer je i policajac konačno dobio dostojnu plaću od 1.241 euro neto. Uvećana je i božićnica s 232 na 300 eura, a ugovoreno je i novo pravo – uskrsnica od 100 eura.
Da je zaista riječ o povijesnom povećanju plaća u javnom sektoru, u vladi potkrepljuju podatkom da je od 2009. do 2016. rast osnovice iznosio 0 posto, a od tada do danas čak 40 posto. S novim koeficijentima, prosječan rast plaće u državnoj službi za SSS 47 posto, za VŠS 48 posto i za VSS 28 posto. Cilj reforme bio je ostvariti otprilike jednaku plaću za jednak rad, neovisno o tome u kojem resoru, odnosno službi je netko zaposlen, ali i osigurati primjerenu plaću za sve državne službenike i namještenike, pripadnike Hrvatske vojske i sve zaposlene u javnim službama. S druge strane, išlo se za tim da deficitarna zanimanja dobiju veće povećanje kao i ona radna mjesta s nižim plaćama, ali plaće su porasle svima.
Naravno da povećanje plaća u javnom sektoru povlači i pitanje povećanja plaća u realnom, no tamo plaće stalno rastu zbog nedostatka radne snage, a dodatni pritisak na rast plaća, kako to vole reći ekonomski analitičari, bit će sve veći kako se približavamo turističkoj sezoni. No, nemojmo zaboraviti da je i država dijelom omogućila rast plaća i kod privatnika i to još početkom godine kada je izmjenom Zakona o porezu na dohodak osobni odbitak povećan s 530,90 eura na 560 eura; ili kada su izmjenama Pravilnika na dohodak poslodavcima omogućene isplate većih iznosa neoporezivih primitaka radnicima, također od prvog siječnja ove godine od kada više ne plaćamo prirez, a mnogi gradovi i općine pri tom se ipak nisu odlučili ukidanje prireza nadomjestiti povećanjem poreza na dohodak. Tako da prosječno povećanje plaće, ovisno o odlukama jedinica lokalne samouprave, iznosi oko 40 eura. Pri tom valja podsjetiti da je minimalna plaća od 2016. do danas porasla za 103 posto, odnosno s 414 na 840 eura; da je prosječna plaća porasla sa 749 na 1.191 eura, odnosno za 59 posto, a prosječna mirovina s 357 na 551 euro, odnosno za 54 posto, dok je kroz pakete pomoći građanima i gospodarstvu plasirano ukupno 7,2 milijarde eura.
Ni rast plaća u relnom sektoru kao i novi koeficijenti u javnome nisu se mogli ostvariti da se nismo izborili za značajna europska sredstva, napominju u vladi, i da nam BDP nije porastao s 47 milijardi eura, koliko je iznosio 2016., na 75 milijardi eura na kraju prošle godine, odnosno s 11.500 eura po stanovniku na 20.000 eura.
Tako su plaće u javnom sektoru uhvatile korak s onima u realnom, koje inače korigira tržište, dok se za plaće u javnome mora pobrinuti država, jer ne možemo i ne smijemo očekivati da učitelju, kirurgu ili policajcu plaću određuje i korigira tržište. Radi se o službama nužnima za normalno funkcioniranje društva i države, a ne o gospodarskim djelatnostima od kojih se očekuje ostvarivanje profita. Iako se »na prvu« plaće u javnom sektoru nekima čine visoke, nedostatak radnika u privatnome sektoru uskoro će dostići, ako ne i prestići, neke plaće u javnim službama.
Uvodnik
Pravedna plaća za javni sektor
Dražen Katalinić
15. travanj 2024 15:47
Ilustracija / Foto: Marko Gracin
Tako su plaće u javnom sektoru uhvatile korak s onima u realnom, koje inače korigira tržište, dok se za plaće u javnome mora pobrinuti država, jer ne možemo i ne smijemo očekivati da učitelju, kirurgu ili policajcu plaću određuje i korigira tržište
Zaposleni u javnim i državnoj službi, njih 244 tisuće, nakon niza godina ovih su dana dobili plaću kakvu zaslužuju, a nakon što im godinama plaća uopće nije rasla. Povijesno povećanje plaća u državnom sektoru rezultat je povijesne reforme, odnosno znatnog povećanja koeficijenata za sva radna mjesta, uključujući i pripadnike Hrvatse vojske kojima plaća ne da nije rasla, nego se u mandatima nekih drugih vlada čak i smanjivala, a sada je prosječno povećana za 38 posto. Vlada je time uskladila rast plaća u javnom sektoru s rastom plaća u privatnom i opet nakon niza godina radno mjesto u javnim službama postalo je poželjeno i atraktivno, posebno mladima s visokom stručnom spremom jer prema novim koeficijentima početnik s diplomom fakulteta neće imati plaću ispod 1.200 eura, a najniža plaća za radno mjesto administrativnih radnika iznosit će 1.000 eura. U povijesnom povećanju plaća najbolje su prošli liječnici, primjerice plaća specijalista s dežurstvima i prekovremenima može narasti do tri i pol tisuće eura, magistri sestrinstva je istodobno plaća po novim koeficijentima porasla za 116 posto! Zadovoljni su i u Sindikatu policije jer je i policajac konačno dobio dostojnu plaću od 1.241 euro neto. Uvećana je i božićnica s 232 na 300 eura, a ugovoreno je i novo pravo – uskrsnica od 100 eura.
Da je zaista riječ o povijesnom povećanju plaća u javnom sektoru, u vladi potkrepljuju podatkom da je od 2009. do 2016. rast osnovice iznosio 0 posto, a od tada do danas čak 40 posto. S novim koeficijentima, prosječan rast plaće u državnoj službi za SSS 47 posto, za VŠS 48 posto i za VSS 28 posto. Cilj reforme bio je ostvariti otprilike jednaku plaću za jednak rad, neovisno o tome u kojem resoru, odnosno službi je netko zaposlen, ali i osigurati primjerenu plaću za sve državne službenike i namještenike, pripadnike Hrvatske vojske i sve zaposlene u javnim službama. S druge strane, išlo se za tim da deficitarna zanimanja dobiju veće povećanje kao i ona radna mjesta s nižim plaćama, ali plaće su porasle svima.
Naravno da povećanje plaća u javnom sektoru povlači i pitanje povećanja plaća u realnom, no tamo plaće stalno rastu zbog nedostatka radne snage, a dodatni pritisak na rast plaća, kako to vole reći ekonomski analitičari, bit će sve veći kako se približavamo turističkoj sezoni. No, nemojmo zaboraviti da je i država dijelom omogućila rast plaća i kod privatnika i to još početkom godine kada je izmjenom Zakona o porezu na dohodak osobni odbitak povećan s 530,90 eura na 560 eura; ili kada su izmjenama Pravilnika na dohodak poslodavcima omogućene isplate većih iznosa neoporezivih primitaka radnicima, također od prvog siječnja ove godine od kada više ne plaćamo prirez, a mnogi gradovi i općine pri tom se ipak nisu odlučili ukidanje prireza nadomjestiti povećanjem poreza na dohodak. Tako da prosječno povećanje plaće, ovisno o odlukama jedinica lokalne samouprave, iznosi oko 40 eura. Pri tom valja podsjetiti da je minimalna plaća od 2016. do danas porasla za 103 posto, odnosno s 414 na 840 eura; da je prosječna plaća porasla sa 749 na 1.191 eura, odnosno za 59 posto, a prosječna mirovina s 357 na 551 euro, odnosno za 54 posto, dok je kroz pakete pomoći građanima i gospodarstvu plasirano ukupno 7,2 milijarde eura.
Ni rast plaća u relnom sektoru kao i novi koeficijenti u javnome nisu se mogli ostvariti da se nismo izborili za značajna europska sredstva, napominju u vladi, i da nam BDP nije porastao s 47 milijardi eura, koliko je iznosio 2016., na 75 milijardi eura na kraju prošle godine, odnosno s 11.500 eura po stanovniku na 20.000 eura.
Tako su plaće u javnom sektoru uhvatile korak s onima u realnom, koje inače korigira tržište, dok se za plaće u javnome mora pobrinuti država, jer ne možemo i ne smijemo očekivati da učitelju, kirurgu ili policajcu plaću određuje i korigira tržište. Radi se o službama nužnima za normalno funkcioniranje društva i države, a ne o gospodarskim djelatnostima od kojih se očekuje ostvarivanje profita. Iako se »na prvu« plaće u javnom sektoru nekima čine visoke, nedostatak radnika u privatnome sektoru uskoro će dostići, ako ne i prestići, neke plaće u javnim službama.