Liječnik, ginekolog, zaposlen u bolnici u Osijeku silovao je pacijenticu dok ju je pregledavao. Ona ga je prijavila. Suđeno mu je, proglašen je krivim. Zasad u prvom stupnju, dakle nepravomoćno. Do pravomoćne presude on i dalje radi. Odnosno i dalje pregledava pacijentice. Iako postoje relevantne informacije da je imao običaj prilikom pregleda zaključavati ordinaciju i slati sestru da ide popiti kavu. Dakle, i toga ima.

Sve relevantne institucije peru ruke od ovog slučaja. I Ministarstvo zdravstva i Hrvatska liječnička komora i sama bolnica u kojoj se ovaj slučaj dogodio.

Uglavnom se pozivaju na presumpciju nevinosti. A ona kaže da netko nije kriv za počinjene kaznenog djela dok to nije utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom. A liječnik o kojemu se radi pravomoćnu presudu još uvijek čeka. Kad će ona doći, teško je reći s obzirom na stanje u domaćem pravosuđu.

U Hrvatskoj je pravda, kao što znamo, spora, ali i često nedostižna. Neki sporovi i postupci zaista traju godinama. Što prevedeno znači da će do pravomoćne sudske presude ispod mosta na Dravi proći još jako puno vode. A dotle će Osječanke i ostale žene iz Slavonije na ove delikatne preglede ići kod čovjeka koji ima sudsku presudu, istina, u ovom trenutku nepravomoćnu, da je prilikom jednog takvog pregleda silovao pacijenticu.

Jedina kakva-takva utjeha za buduće pacijentice bit će to da se sporni liječnik valjda ipak više neće usuđivati zaključavati ordinaciju i slati dežurnu medicinsku sestru na kraću šetnju kao što je to dosad znao raditi.

Naravno, zbog delikatnosti slučaja mediji nisu objavili imena i prezimena. Žrtvu se i na taj način treba štititi. A to što nigdje nije objavljeno ime liječnika, ne znači baš ništa. Osijek nije New York. Relativno je to malen grad u kojem svatko zna svakoga. Pa vjerojatno i svi znaju ime i prezime optuženog, odnosno osuđenog liječnika.

Stvarno se ovdje radi o cirkusu. Samo što ovdje klaunovi ne izazivaju smijeh nego izvjesnu jezu. Većina ostalih državnih institucija u ovakvim slučajevima suspendira osobu koja je optužena za ovakvo ili slično kazneno djelo. Tako radi i policija i socijalna skrb i svaka druga državna institucija. I to je mudra odluka. Ne mora, a uostalom i ne završava svaka optužba za silovanje osuđujućom presudom. Naravno da ima slučajeva u kojima ispadne da je optuženi nevin i da na kraju bude oslobođen. Čak ni to što je bio nepravomoćno osuđen u prvom stupnju ne mora značiti da je zaista kriv. Možda je i ovaj liječnik nevin. On tome je li ili nije odlučit će nadležni drugostupanjski sud.

Ali ako već nema odgovarajućeg propisa koji bi detaljno regulirao utjecaj ovakvog slučaja na radni status osuđenika, a nema ni volje da se u sustavu zdravstva poštuje praksa drugih državnih institucija, onda bi barem privremeni premještaj na drugo radno mjesto bila nekakva elementarna pristojnost. Nije ova osuđena osoba zaposlena na nekom javnom mjestu.

Nije čak ni nekakav profesor koji nepravomoćno osuđen za silovanje nastavlja predavati. Jer ta su predavanja na javnom mjestu gdje ima puno ljudi. S druge strane osuđeni liječnik obavlja krajnje delikatne preglede, izoliran s pacijenticom, eventualno je prisutna medicinska sestra, u zatvorenom prostoru. Vodstvo bolnice nije bilo sposobno pokazati ni elementarnu ljudskost, elementarno razumijevanje za svoje pacijentice, da ga do kraja suđenja ako već ne suspendiraju, onda barem premjeste na neko drugo radno mjesto. Ništa se od toga nije dogodilo.

Još je gore ponašanje i Ministarstva zdravstva i Hrvatske liječničke komore. Takvo pranje ruku u ovako delikatnom slučaju zaista im ne služi na čast.

Površno skrivanje iz presumpcije nevinosti zaista je ispod razine. Kad već nema krovnog propisa, moglo bi se barem obećati da bi ga u nekoj skoroj budućnosti moglo biti. Pa među ostalim i tome služi Ministarstvo.

Delikatne su ovo stvari i nitko, naravno, nije kriv do pravomoćne presude, ali opet ne može se nitko praviti da se baš ništa nije dogodilo. Da ne postoji kazneni postupak za silovanje. I da ne postoji nepravomoćna presuda za to kazneno djelo. Oni postoje ma koliko se neki pravili da ih nema. Ne može se negirati njihov pravni, a što je još važnije – ljudski učinak.