Uvodnik

Potreban elementarni konsenzus oko mjera

Zlatko Crnčec

Ilustracija Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Ilustracija Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Ova kriza koja je pred nama, ako se zaista ostvari u svojoj najgoroj inačici, mogla bi biti dramatična kao u vrijeme Domovinskog rata

placeholder


Hrvatska je u iščekivanju četvrtka, kada će Vlada predstaviti paket mjera za ublažavanje rasta cijena energenata. Ako ništa drugo, taj bi dokument mogao skrenuti društvenu raspravu u smjeru konkretnih stvari oko kojih bi se na posvađanoj hrvatskoj političkoj sceni čak možda mogao postići nekakav, kakav-takav, ali opet konsenzus. U najboljem slučaju vladajući i oporba mogli bi se možda složiti i oko nekakvog šireg sporazuma, pisanog ili nepisanog, koji bi znatno olakšao plovidbu kroz oluju koju je proizvela ruska agresija na Ukrajinu. Jer svijet u ovakvoj situaciji nije bio još od 1939., u predvečerje Drugog svjetskog rata.


Konačan izgled mjera bit će dakle predstavljen u četvrtak. Tada će se konačno znati tko će i kakvu pomoć dobiti od države. Za očekivati je da će ona i ovog puta posegnuti duboko u džep kako bi olakšala život svima kojima će on biti otežan zbog rasta cijena energenata. Takve se mjere uostalom i očekuju od svake vlade u trenucima krize ovakvih razmjera. Vlada će dakle sanirati postojeću situaciju.


Ali opet ostaje pitanje što ako rat u Ukrajini potraje godinama. Točnije, ako zapad i Rusija još dugo, još jako dugo, ne uspiju pronaći ni najmanji prostor za bilo kakav, makar i najmanji dogovor koji bi onda normalizirao situaciju i samim tim i cijene energenata. U tom slučaju zaista ne postoji odgovarajući odgovor na takav ishod događaja. Pa neće moći država, Hrvatska ili bilo koja druga, svake godine posezati duboko u proračun kako bi krpala postojeće i novonastale rupe u gospodarstvu. Ako se sve raspadne u svjetskim gospodarskim tokovima, trebat će nešto jače od toga. Mediji su jučer javili da je zbog toga što je Sjeverni tok 1 prestao raditi, cijena plina na svjetskim tržištima porasla za 30 posto.




A ljudi prate te i takve vijesti. Pa je tako otprilike 70.000 ljudi prosvjedovalo u Pragu protiv češke vlade, EU-a, NATO saveza, tražeći od vladajuće koalicije da obuzda rast cijena energenata, makar i pod cijenu davanja ustupaka Vladimiru Putinu. Organizatori ovih prosvjeda pripadaju krajnje desnim, ali i krajnje lijevim rubnim političkim opcijama poput Komunističke stranke. Oni smatraju da bi Češka trebala ostati vojno neutralna i osigurati izravne ugovore s opskrbljivačima plinom, uključujući Rusiju. U suprotnom, organizatori upozoravaju da će zbog drastičnog poskupljenja energije doći do urušavanja češkog gospodarstva.


Slični prosvjedi već su se dogodili i u nekim drugim europskim državama. Naravno, njih organiziraju rubne i ekstremističke političke opcije koje kao i bezbroj puta dosad nude jednostavne odgovore na krajnje komplicirana pitanja. Međutim, u situacijama kao što je ova, gdje su ljudi uplašeni i nisu sigurni hoće li sutra imati dovoljno hrane, te populističke fraze znaju biti jako prijemčive. Pokazalo se to puno puta u povijesti, nekad i s vrlo tragičnim posljedicama.


Stoga svi uključeni u domaću politiku trebaju obratiti pažnju na to što se događa u svijetu. Naime, cjelokupna oporba sastat će se danas kako bi usuglasila taktiku koju će koristiti protiv HDZ-a. Predstavnici svih 11 oporbenih zastupničkih klubova okupit će se u Saboru na javnom sastanku na kojem će svaki od njih govoriti o pljački u Ini. Ovaj će skup biti svojevrsna zamjena za izvanrednu sjednicu Sabora o ovoj temi koju je oporba zatražila, ali nije dobila. Sve je to legitiman oblik političke borbe u trenutku u kojem oporba osjeća da je vladajuća garnitura doživjela udarac nakon izbijanja afere s kriminalom u Ini gdje je ukradeno ili se pokušalo ukrasti više od milijardu kuna. Međutim, situacija nije redovna. Daleko od toga. Nitko ne može predvidjeti što će donijeti sljedeći tjedni i mjeseci.


Naime, ako bi se zaista ostvario najgori scenarij vezano za energetiku na svjetskoj razini, ovih milijardu kuna maznutih u Ini izgledat će potpuno nevažno prema onom što bi nas moglo snaći sljedećih godina. Ova kriza koja je pred nama, ako se zaista ostvari u svojoj najgoroj inačici, mogla bi biti dramatična kao u vrijeme Domovinskog rata. Na sreću, ovoga puta neće padati granate, ali bi ovo što se događa moglo nanijeti iste materijalne štete. Ljudi, na sreću, neće ginuti, barem ne izravno, ali da će biti teško, bit će.