Saznali smo konačno i datum, Sabor će biti raspušten već u ponedjeljak, 18. svibnja, te ćemo, po svemu sudeći, 12. srpnja na parlamentarne izbore ako predsjednik Zoran Milanović ne odluči drugačije.

Primjetna žurba kod vladajućih razumljiva je jer se njihov najveći kapital, nošenje s korona krizom, naglo i za njih prebrzo počeo topiti. Krizni stožer odigrao je svoju ulogu, svako njegovo daljnje upravljanje državom umjesto Vlade bilo bi kontraproduktivno za HDZ i Andreja Plenkovića.

Premijer je uvod u svoju predizbornu kampanju već počeo, na 98. godišnjicu rođenja Franje Tuđmana još je jednom dao zakletvu kako će slijediti njegov put pridržavajući si pravo da bude njegov jedini legitimni nasljednik i autohtoni nastavljač tuđmanizma na hrvatskoj političkoj sceni.

HDZ će najprije probati zaorati što je moguće širu brazdu na desnoj strani političke njive jer tu im je prvi i najozbiljniji takmac Domovinski pokret Miroslava Škore, koji je svoj nastup na predsjedničkim izborima odlučio kapitalizirati okupljajući sve one nezadovoljne »soft« politikom Andreja Plenkovića, od otpadnika HDZ-a do ultraša.

Plenkovićeva uvjerljiva pobjeda na unutarstranačkim izborima nije u potpunosti zaustavila previranja u HDZ-u pa se sve češće govori o tome kako bi se pripadnik poražene struje, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, mogao naći na Škorinoj listi što bi značilo i njegov oproštaj od stranke uoči samih izbora.

To ne mora biti fatalno za Plenkovića, ali svakako će predstavljati udarac za HDZ koji bi u Slavoniji mogao izgubiti nekoliko dragocjenih zastupnika.

Budući da sve ukazuje na još jedan neizvjesni sraz između HDZ-a i SDP-a, svaki zastupnik bi u konačnici mogao biti prevaga za prednost u postizbornom koaliranju. Stoga će ovi parlamentarni izbori biti personalizirani poput predsjedničkih, umjesto dileme »mi ili oni« forsirat će se »ja ili on«, što odgovara Andeju Plenkoviću koji će se biračima pokušati predstaviti kao neusporedivo bolje rješenje za premijera od Davora Bernardića.

Uistinu, predsjednik SDP-a najslabija je karika Restart koalicije i bit će pravo čudo ako i ubuduće ne bude dolazilo do »nesuglasica« između njega i znatno agilnijeg Kreše Beljaka.

Njegove liderske ambicije nisu dolazile u prvi plan samo onda kada je nastupao uz nekog tko je po vokaciji veći fajter od njega, poput Zorana Milanovića koji se na Pantovčak popeo upravo zato što je birače uspio uvjeriti da će biti bolji i sposobniji predsjednik od Kolinde Grabar-Kitarović.

Sada će istu taktiku primijeniti i Andrej Plenković i probati odigrati »jedan na jedan« protiv Davora Bernardića jer je u svim aspektima ovog političkog »hakla« nadmoćniji.

Predsjednik SDP-a nema bog zna kakav rejting popularnosti kod publike i teško da može dobiti ijednu rundu u izravnom dvoboju s aktualnim premijerom. Zato s Iblera već sada najavljuju kako će u utakmicu protiv HDZ-a ući sa svojim idejama, štogod to u konačnici značilo, te s listama koje će biti »miks starih, provjerenih i poznatih imena i mlađih, novih lica, naravno sve po izboru predsjednika stranke«. Prilično originalno!?

A to može značiti samo jedno, SDP će pustiti Bernardiću svu odgovornost za vođenje ovih izbora, a ako na kraju ne izađe kao pobjednik, sva odgovornost će na sljedećoj izbornoj konvenciji biti na njemu.

Ovih 60 dana mogli bi biti njegov labuđi pijev, nakon čega bi SDP opet preuzeo netko od »milanovićevaca«. Ovi će izbori za mnoge biti oproštaj od političke scene, prije svih za HNS kao stranku koja je napravila salto mortale, zatim i za prošloizborno najveće iznenađenje Živi zid koji se urušio, uz malu pomoć »prijatelja«, iznutra.

Nema više ni Mislava Kolakušića koji je ostvario svoje političke ambicije preselivši se u Bruxelles. Ostaje da se vidi što će biti s Mostom, hoće li ga umiroviti novi projekt nekadašnjeg im gurua Ivice Relkovića, Stranka Imena i Prezimena.

Srpanj bi mnogima mogao biti mjesec za posljednji politički ples.