Sve onako razmaknuti u Saboru zbog opasnosti od koronavirusa, saborski zastupnici jučer su pokazali da, uz poneki izuzetak, Hrvatska može biti kao jedan. Svojim obraćanjem javnosti, i predsjednik Republike Zoran Milanović sinoć je potvrdio to isto – da u borbi za ljude ne može biti ni razlika, ni sukoba.

Jedini koji neprestano izlijeće sa svojim ispadima na granici dobrog ukusa, još je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Ali što drugo od njega očekivati, on je čovjek-incident, i iako je jednom davno bio i socijaldemokrat, pa bi to trebalo značiti i humanist, čini se da čim on sam nije u glavnoj ulozi, ne može izdržati bez da neumjereno kritizira sve oko sebe. Ljudskost je zaboravio. A kritizirati Nacionalni stožer Civilne zaštite koji ovih dana radi junački posao, držeći epidemiju još uvijek više-manje pod kontrolom i uz poznate kontakte oboljelih, u današnje je vrijeme doslovno van pameti. Kako bi ostao glavna zvijezda, barem za samoga sebe, Bandić je odlučio i da se danas ipak održi sjednica Gradske skupštine, mada je bilo mnogo i onih koji to smatraju besmislenim, tim više što Bandić na dnevnoj bazi sada drži presice i može svakoga dana govoriti o svojim mjerama.

Zato je, za promjenu, jučer bilo lijepo vidjeti da svi mogu disati isto, barem sada kad je situacija stani-pani. Svaki prijedlog koji je jučer u Saboru dala opozicija bio je suvisao i dobronamjeran. Iako su neke od tih predloženih oporbenih mjera i teško ostvarive, jer bi jednostavno bile preskupe za sustav državnog proračuna, ni one sigurno nisu izrečene niti zlurado, niti nepotrebno.

Tako SDP predlaže participiranje države u plaći u iduća tri mjeseca, i to do 75 posto visine neto plaće, a najviše do 5 tisuća kuna, a da razliku isplati poslodavac uz obvezu da će sačuvati radno mjesto barem još 3 mjeseca. Oni predlažu i povećanje naknade u slučaju karantene na iznos prosječne plaće, kao i plaćeni dopust za roditelje koji ostaju kod kuće s djecom. To je u današnje vrijeme potpuno opravdan zahtjev, s obzirom na troškove života i krizu u kojoj će se obitelji naći, no sigurno je i nedovoljno realan za mogućnosti koje hrvatski proračun ima. Lijepo je vidjeti da i u ovom kriznom trenutku, možda i gorem po Hrvatsku nego je bilo razdoblje rata, još ima optimista, no u svakom slučaju dobar je osjećaj vidjeti da i opozicija potpuno realno hvali dosadašnje Vladine mjere, a pogotovo nastojanja nadležnih službi da zauzda širenje epidemije.

Još kad se vidi da se iznad politizacije izdigao i predsjednik Republike Milanović, osjećaj je dobar, unatoč svemu. Politizacija bi u ovom trenutku potpuno iziritirala ionako već nervozne i dešperatne građane, stoga se sinoćnje Milanovićevo obraćanje doista može ocijeniti državničkim. Rečenica o tome da nismo dosad podlegli niskim i teškim osjećajima doista daje nadu kad dolazi iz usta prvog čovjeka države, a ovo su vremena dubokih emocija, strahova, neizvjesnosti, kod nekih čak i panike, i zato to nisu tek fraze.

Dobro je i da je Milanović podsjetio na to da živimo u demokraciji, gdje se odluke donose možda mrvu sporije, jer to je bilo jasno njegovo očitovanje na Bandićeve nebuloze o tome da bi Nacionalni stožer morao donositi odluke, a ne preporuke. Na koncu, činjenica da Milanović, bez da se ugrize za jezik, može hvaliti poteze Vlade koju vodi Andrej Plenković, također je higijenska i zdrava za trenutačnu situaciju u hrvatskom društvu.

Živimo u vremenu velike krize, gdje ne može biti igranja riječima, prepucavanjima ili jeftinim politizacijama. U ovakvom trenutku riječ povjerenje može biti presudna da se spriječi kaos, a u ovom trenutku zacijelo nema onih koji misle da ovaj Nacionalni stožer, i ova izvršna vlast, kao i predsjednik, nemaju povjerenje većine građana za način kako se nose s krizom.