O kako su bili poletni, puni energije i optimizma na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća ovoga saziva koji je izabran na lokalnim izborima u svibnju 2021. godine. Da ste tada prišli, kako vijećnicima SDP-ove koalicije, vijećnicima kasnije konstituirajuće većine koja se u međuvremenu konvertirala, ili vijećnicima oporbe pa im rekli kako im neće dugo trajati politički optimizam, vjerojatno bi takvog defetista blijedo pogledali i poslali ga kvragu. Velik broj vijećnika izabran je u lokalni parlament prvi put, a zajedno s njima prvi put je za gradonačelnika izabran Marko Filipović, dugogodišnji zamjenik Vojka Obersnela. Vrijeme je trebalo pokazati kako će to funkcionirati. I pokazalo je. Unatoč raznoraznim pretumbacijama i unatoč gubitku većine u gradskom parlamentu, a kako se bliže lokalni izbori, gradska izvršna vlast je sve jača u odnosu na gradski parlament. Jer je predstavničko tijelo građana zapalo u rezignaciju i političku depresiju koja je rezultat gubitka vjere da se išta može promijeniti. Na njihove oporbene oči sve propada, a ruke su im vezane. Najgore je to što im ruke nije vezao gradonačelnik Marko Filipović, već su čvor zavezali sami sebi. Možda je nešto optimizma i nade u promjene bilo do prosinca prošle godine.

Kada je nezavisni kandidat Davor Štimac u sprintu pretrčao na Filipovićevu stranu kako bi podržao proračun i za to dobio tri amandmana jedva spomena vrijedna u financijskom smislu. Uoči te sjednice činilo se da gradski parlament preuzima štafetu nad izvršnom vlašću jer su dotadašnji oporbeni vijećnici Akcije mladih i Unije Kvarnera, Vedran Vivoda i Robert Salečić, javno najavili izlazak iz konstituirajuće većine i prelazak u oporbene redove. Da ozbiljno misle, pokazalo se kada su osnovali novi vijećnički klub s vijećnicama nezavisne liste Ivom Rinčić i Mašom Magzan koje se cijeli mandat svetom vodom polijevaju čim netko izgovori ime riječkoga gradonačelnika. Da po Filipovića stvari ne krenu nizbrdo pobrinula se sila koja se neočekivano pojavila i spasila stvar, a riječ je o Davoru Štimcu. Čovjeku koji je u izbornoj kampanji bio najžešći kritičar gradske vlasti, čovjeka koji je s megafonom na Korzu poručivao da neće ni sa SDP-om ni s HDZ-om. Njegov oporbeni potencijal naglo je otupio nakon što je izabran za prvog čovjeka privatne riječke bolničke ustanove. Izglasan je treći Filipovićev proračun, u siječnju ove godine bila je stanka, sjednica u veljači pokazala je znatan pad energije u Gradskom vijeću, a na sjednici u ožujku izmjereno je da je energetski oporbeni potencijal ravan nuli. Gradski vijećnici pali su u stanje rezignacije. S jedne strane je to dobro, budući da bi politički bilo glupo godinu dana pred lokalne izbore provocirati bilo kakve prijevremene izbore kada je jasno da je gradonačelnik Marko Filipović uspio prevladati sve izazove i odradit će mandat do kraja. S druge strane, politička rezignacija može izazvati i prolazak katastrofalnih odluka, kao što je odluka o prodaji gradskog poslovnog prostora na Korzu koja je prošla na sjednici u veljači ove godine. A prošla je samo zahvaljujući tome što osmorica vijećnika koji da su bili na sjednici ne bi podržali taj očajan prijedlog Marka Filipovića, iako su ga neshvatljivo podržali vijećnici PGS-a. Oni koji su ostali u vijećnici, a bili su protiv odluke, nisu se sjetili da bi bilo dobro da napuste vijećnicu i tako sruše kvorum. Što je potpuno legitiman politički manevar koji je u prošlom mandatu u nekoliko navrata uspješno primijenila tadašnja oporba.

Stanje rezigniranosti i nemoći moglo se osjetiti u zraku na prošloj sjednici kada se raspravljalo o poslovanju Komunalnog društva Čistoća. To je komunalno društvo postalo paradigma nefunkcioniranja komunalnog sustava. Protiv nekadašnje direktorice vodi se istražni postupak, na čelu ove gradske tvrtke je nekadašnji direktor koji je razriješen dužnosti Bojan Jurdana, a tvrtka nije čak u stanju ni ispuniti gradske kriterije za upravljanje jednim od najgorih riječkih projekata, a to je sortirnica u Mihačevoj dragi koja je izvan funkcije dvije godine, nakon što je pogon izgrađen i dobio uporabnu dozvolu. Nekada su točke o poslovanju Čistoće bile i te kako inspirativne za riječku oporbu, ali i za vijećnike konstituirajuće većine. S razlogom su se i na gradsku vlast i na upravu Čistoće nabacivali drvljem i kamenjem jer je usluga ovog poduzeća obrnuto proporcionalna cijeni koju plaćaju građani – što je cijena veća, to je usluga nekvalitetnija. Od održavanja javnih i zelenih površina do odvoza otpada. A ovaj put rasprava se svela na nemoćno slijeganje ramenima i na konstataciju Vedrana Vivode da se u ovom slučaju radi po onoj – pojeo vuk magare. I u pravu je. Sada valja odraditi još godinu dana i sačekati što o svemu imaju reći birači.