Nadamo se da su vladajući svjesni što su rekli o ruskom financiranju Zorana Milanovića, jer ako nisu, odnosno ako izvješće SOA-e to demantira, onda su u gadnom problem. Ako se pokaže da su optužbe vladajućih na račun predsjednika točne, onda je cijela Hrvatska u još gadnijem problemu, zajedno s vladajućima. A ako su vladajući uvjereni u Milanovićev krimen, zašto u Saboru ne zatraže njegov opoziv? Ili u najmanju ruku, zašto oni nisu sazvali sjednicu Odbora za nacionalnu sigurnost, a ne oporba, i to lijeva, SDP i Možemo!? Jer optužbe ne mogu biti teže nego što jesu i spadaju u kategoriju veleizdaje. Davor Božinović kaže da se i »ljudi pitaju«, iako on kao prvi čovjek policije »nema indicija« da Rusi financiraju Milanovića, ali da mu je to što se ljudi pitaju »dovoljno« (ljudi se pitaju i tko je pokrao pare u privatizaciji pa nikome ništa, al’ dobro). I kad se činilo da samo gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković ima dokaze koje ni ministar unutarnjih poslova nema, oglasio se HDZ-ov kandidat za predsjednika Dragan Primorac i rekao da se »dokazi skupljaju i da treba vremena za to«.

Puno se pitanja postavljalo ovoga vikenda na temu Rusa i Milanovića upravo iz razloga što nikome nije jasno što se događa, a sve je počelo nakon što su Markov trg i Pantovčak u javnost pustili potpuno oprečne izjave o tome idu li naši vojnici na obuku u Njemačku ili u rat u Ukrajinu. I potpuno zbunili javnost koju je dodatno zbunio bivši predsjednik Ivo Josipović kazavši da je protuustavno da Sabor odlučuje o slanju naših vojnika na obuku. Pa se postavlja pitanje znamo li mi uopće koje tijelo državne vlasti šalje hrvatskog vojnika izvan granica Republike Hrvatske. A zastupnici će morati odlučivati o stvarima o kojima im dva brda šalju različite informacije.

Opet, s druge strane, činjenica je da Milanović nije demantirao optužbe da ga Rusi financiraju, nego je kao odgovor objavio video iz 2020. u kojemu Goran Grlić Radman opisuje kako je Sergeju Lavrovu tepao čitajući mu njegovu poeziju. Ako je to najjači Milanovićev argument protiv optužbi da ga financira ruski kapital, i dalje smo u problemu jer snimak ne dokazuje ništa, osim da je riječ o protokolu dvojice ministara snimljenom prije ruske agresije na Ukrajinu. Isto tako je činjenica da Milanović od početka rata u Ukrajini otvoreno naginje ruskoj strani, a odnedavna optužuje NATO da se sprema za intervenciju u Ukrajini. No, ništa od toga nije i ne mora biti dokaz da nam Rusi financiraju predsjednika, može biti samo njegovo mišljenje na koje ima pravo, iako bi kao predsjednk mogao malo odvagati prije nego što izusti. Negirao je genocid u Srebrenici i rekao da je »Kosovo oteto Srbiji« pa to ne znači da ga financira »srpski svet«. Ili možda financira? I Orban i Vučić naginju Putinu, ali su to i naplatili jeftinim ruskim plinom i naftom, pa ako Milanović već igra za Moskvu, neka i mi imamo neke koristi od toga. Možemo! je po tom pitanju zauzelo barem jasan stav, na sjednici Odbora za nacionalnu sigurnost postavit će jednostavno pitanje: Postoje li u Hrvatskoj političari koje financira ruski kapital? Predsjednik odbora SDP-ov Ranko Ostojić pitat će, pak, tko i po čijem nalogu već dvije godine skuplja dokaze protiv Milanovića, kako tvrdi Primorac. Da se stvar konačno raščisti i skine ugroza s nacionalne sigurnosti, ako je uopće ima.

No, izgleda da su ove preozbiljne optužbe HDZ-a možda samo početak predizborne kampanje za predsjednika Republike, odnosno da je riječ o negativnom PR-u usmjerenom prema protukandidatu. Onako, kampanjski i paušalno, kako to stranke inače rade. Nadamo se da je tako jer smo u suprotnome, ponovimo, u velikim problemima.

Nisu u sazivanju sjednice Odbora za nacionalnu sigurnost SDP i Možemo! promijenili politiku prema Milanoviću, nego će saborski odbor iskoristiti za napad na vladajuće, što je oporbi u opisu posla, a ova, nadamo se nemušta izjava o Rusima i Milanoviću, im je došla k’o naručena. Valja primijetiti da će ovo biti jedno od rijetkih prepucavanja između Milanovića i Plenkovića u kojemu njih dvojica neće biti jedini protagonisti, nego će u tome sudjelovati i čitav saborski odbor, pa čak i dvije trećine zastupnika.