Mladi čovjek u Hrvatskoj do stana može doći jedino ako ga naslijedi
Divljanju cijena najma stanova država je odlučila konačno stati na kraj, i to mrkvom i batinom. Najprije se krenulo s batinom, odnosno uvođenjem poreza na prazne stanove kako bi se vlasnike natjeralo da ih daju u najam, a sada stiže i mrkva: vlasnike praznih stanova država poziva da ih iznajme upravo državi, a ona će im zauzvrat isplatiti najamninu! Takvi stanovi će se potom davati u priuštivi najam koji će biti daleko povoljniji, odnosno jeftiniji od trenutnih cijena najma kojima najmodavci podstanarima gule kožu. Država time na sebe preuzima dvostruku odgovornost – s jedne strane odgovornost da upravlja stanom koji je u privatnom vlasništvu, a s druge strane preuzima na sebe brigu s podstanarom koji bi mogao biti neuredan ili koji možda neće plaćati svoje obveze.
Ova novina, karakteristična za zemlje visoke socijalne osjetljivosti, poput skandinavskih, jedna je od najvažnijih mjera tek predstavljenog Nacionalnog plana stambene politike do 2030. koji je izradilo Ministarstvo graditeljstva i državne imovine. Da je zaista bilo krajnje vrijeme da se cijene najma, ali i nekretnina, konačno obuzdaju, najbolje govori poražavajući podatak prema kojemu čak 40 posto stanova u Hrvatskoj ne služi za stanovanje, dok ih se istodobno 231 tisuća iznajmljuje kratkoročno turistima. A podstanari jedva spajaju kraj s krajem. E, tako više ne može.
Država vlasnicima stanova prvi put nudi javno-privatno partnerstvo na način da će ona upravljati tim stanovima, a vlasnici ne samo da mogu biti mirni jer im u stan neće useliti bilo tko, nego će odmah »u komadu« dobiti polovicu stanarine koju bi inače ubirali godinama. Podstanari će pak dobiti cijenu najma zbog koje se neće osjećati kao građani drugog reda, kako se već godinama osjećaju u Hrvatskoj. U konačnici bi sve trebalo rezultirati većim brojem praznih stanova za najam i pravnom sigurnošću za vlasnike tih stanova.
Za sve dosadašnje strategije svih hrvatskih vlada – poljoprivredne, obrambene, zdravstvene… – posprdno se znalo govoriti da su samo »popis lijepih želja« jer su bile nerealne i neizvedive, no jučer predstavljena strategija stambene politike je nešto na što Hrvati dosad nisu navikli jer je konkretna, izvediva i provediva, s jasnim ciljevima i u korist običnog građanina, kojom se Hrvatska može svrstati uz bok uređenih zemalja. Štoviše, mjeru donekle možemo nazvati i demografskom, pa čak i antidiskriminacijskom. Naime, u budućim POS-ovim zgradama dio stanova će morati biti za građane koji koriste mjeru priuštivog stanovanja, isto će se tražiti i od privatnih investitora, a sve kako ne bi došlo do segregacije ili getoizacije građana u priuštivom najmu.
Ministarstvo Branka Bačića nacionalnim stambenim programom želi doskočiti još jednom problemu. Naime, hrvatska kućanstva su među najnapučenijima u Europskoj uniji s prosječnih 2,67 članova, dok je prosjek EU-a 2,3 člana. Također, na jednog stanovnika u Hrvatskoj statistički otpadaju 1,2 sobe, a u EU-u 1,6 soba po stanovniku; napučenija kućanstva od Hrvata imaju još samo Latvijci, Rumunji, Bugari i Poljaci. I to je bio jedan od razloga zašto se prionulo izradi stambene strategije, a posebno podatak da je prosječna dob u kojoj mladi Hrvati napuštaju dom 33,4 godine, a na razini Europske unije mladi se odlučuju na samostalan život već sa 26 i pol godina. Tako su prenapučenost kućanstava i dob u kojoj se napuštaju roditelji postale demografske prepreke priuštivom stanovanju, koje bi se mjerama iz Nacionalnog plana trebale premostiti, a Ministarstvo graditeljstva također planira povećati i kapacitete za smještaj studenata kako bi se oslobodili stanovi za priuštivi najam.
Dosadašnji nedostatak jasne stambene politike otvarao je mnoga pitanja i dvojbe, ali i stare rane hrvatskih građana kojima je kupnja stana, a pojedincima čak i najam, nedostižan san. Prema podacima ministarstva, s prosječnom godišnjom plaćom u Dubrovniku se mogu kupiti 3,2 četvorna metra stana, u Splitu 3,8, u Zagrebu 6,7, a u Vukovaru 22 »kvadrata« stana. Drugim riječima, mladi čovjek u Hrvatskoj do stana može doći jedino ako ga naslijedi. Nacionalnom stambenom strategijom, odnosno priuštivim stanovanjem, zadržalo bi se mlade obitelji od preseljenja u Njemačku ili Irsku.
Dražen Katalinić
Podstanari konačno došli na red
Dražen Katalinić
19. listopad 2024 08:52
Ivo Cagalj/PIXSELL
Mladi čovjek u Hrvatskoj do stana može doći jedino ako ga naslijedi
Divljanju cijena najma stanova država je odlučila konačno stati na kraj, i to mrkvom i batinom. Najprije se krenulo s batinom, odnosno uvođenjem poreza na prazne stanove kako bi se vlasnike natjeralo da ih daju u najam, a sada stiže i mrkva: vlasnike praznih stanova država poziva da ih iznajme upravo državi, a ona će im zauzvrat isplatiti najamninu! Takvi stanovi će se potom davati u priuštivi najam koji će biti daleko povoljniji, odnosno jeftiniji od trenutnih cijena najma kojima najmodavci podstanarima gule kožu. Država time na sebe preuzima dvostruku odgovornost – s jedne strane odgovornost da upravlja stanom koji je u privatnom vlasništvu, a s druge strane preuzima na sebe brigu s podstanarom koji bi mogao biti neuredan ili koji možda neće plaćati svoje obveze.
Ova novina, karakteristična za zemlje visoke socijalne osjetljivosti, poput skandinavskih, jedna je od najvažnijih mjera tek predstavljenog Nacionalnog plana stambene politike do 2030. koji je izradilo Ministarstvo graditeljstva i državne imovine. Da je zaista bilo krajnje vrijeme da se cijene najma, ali i nekretnina, konačno obuzdaju, najbolje govori poražavajući podatak prema kojemu čak 40 posto stanova u Hrvatskoj ne služi za stanovanje, dok ih se istodobno 231 tisuća iznajmljuje kratkoročno turistima. A podstanari jedva spajaju kraj s krajem. E, tako više ne može.
Država vlasnicima stanova prvi put nudi javno-privatno partnerstvo na način da će ona upravljati tim stanovima, a vlasnici ne samo da mogu biti mirni jer im u stan neće useliti bilo tko, nego će odmah »u komadu« dobiti polovicu stanarine koju bi inače ubirali godinama. Podstanari će pak dobiti cijenu najma zbog koje se neće osjećati kao građani drugog reda, kako se već godinama osjećaju u Hrvatskoj. U konačnici bi sve trebalo rezultirati većim brojem praznih stanova za najam i pravnom sigurnošću za vlasnike tih stanova.
Za sve dosadašnje strategije svih hrvatskih vlada – poljoprivredne, obrambene, zdravstvene… – posprdno se znalo govoriti da su samo »popis lijepih želja« jer su bile nerealne i neizvedive, no jučer predstavljena strategija stambene politike je nešto na što Hrvati dosad nisu navikli jer je konkretna, izvediva i provediva, s jasnim ciljevima i u korist običnog građanina, kojom se Hrvatska može svrstati uz bok uređenih zemalja. Štoviše, mjeru donekle možemo nazvati i demografskom, pa čak i antidiskriminacijskom. Naime, u budućim POS-ovim zgradama dio stanova će morati biti za građane koji koriste mjeru priuštivog stanovanja, isto će se tražiti i od privatnih investitora, a sve kako ne bi došlo do segregacije ili getoizacije građana u priuštivom najmu.
Ministarstvo Branka Bačića nacionalnim stambenim programom želi doskočiti još jednom problemu. Naime, hrvatska kućanstva su među najnapučenijima u Europskoj uniji s prosječnih 2,67 članova, dok je prosjek EU-a 2,3 člana. Također, na jednog stanovnika u Hrvatskoj statistički otpadaju 1,2 sobe, a u EU-u 1,6 soba po stanovniku; napučenija kućanstva od Hrvata imaju još samo Latvijci, Rumunji, Bugari i Poljaci. I to je bio jedan od razloga zašto se prionulo izradi stambene strategije, a posebno podatak da je prosječna dob u kojoj mladi Hrvati napuštaju dom 33,4 godine, a na razini Europske unije mladi se odlučuju na samostalan život već sa 26 i pol godina. Tako su prenapučenost kućanstava i dob u kojoj se napuštaju roditelji postale demografske prepreke priuštivom stanovanju, koje bi se mjerama iz Nacionalnog plana trebale premostiti, a Ministarstvo graditeljstva također planira povećati i kapacitete za smještaj studenata kako bi se oslobodili stanovi za priuštivi najam.
Dosadašnji nedostatak jasne stambene politike otvarao je mnoga pitanja i dvojbe, ali i stare rane hrvatskih građana kojima je kupnja stana, a pojedincima čak i najam, nedostižan san. Prema podacima ministarstva, s prosječnom godišnjom plaćom u Dubrovniku se mogu kupiti 3,2 četvorna metra stana, u Splitu 3,8, u Zagrebu 6,7, a u Vukovaru 22 »kvadrata« stana. Drugim riječima, mladi čovjek u Hrvatskoj do stana može doći jedino ako ga naslijedi. Nacionalnom stambenom strategijom, odnosno priuštivim stanovanjem, zadržalo bi se mlade obitelji od preseljenja u Njemačku ili Irsku.