Do daljnjeg će ova tvrtka biti nositelj hrvatskog gospodarstva. Što će biti u bližoj i daljoj budućnosti, vidjet ćemo
Pomidor, grašak, cikla, u većoj mjeri paprika i krastavci. Povrće je to koje Podravka ne uvozi, već ga u potpunosti nabavlja u Hrvatskoj i koristi ga kao sirovinu za brojne proizvode koje onda prodaje u Hrvatskoj, ali ih izvozi i širom svijeta. Jedino se još mora uvoziti sušeno voće i povrće jer na području Hrvatske ne postoji adekvatna sušara. S ovim prvo navedenim proizvodom, rajčicom, Podravka je postala samodostatna nakon što je jučer otvoren njen novi pogon za preradu u sklopu Tvornice voća i povrća u Varaždinu. Taj će pogon biti višestruko veći od onog koji je Podravka odlučila zatvoriti u Umagu.
Kako se još prije godinu dana moglo čuti iz Podravke, radnici iz Umaga bi mogli nastaviti raditi u Mirni iz Rovinja, a Podravka će i dalje otkupljivati rajčicu od istarskih proizvođača. Otkad je u Hrvatskoj uvedena demokracija i hrvatska verzija tržišnog gospodarstva, propalo je i jako puno tvrtki koje su bile uspješne prije 1990. Podravka je u bivšoj državi bila jedna od perjanica hrvatskog gospodarstva. Bila je jedna on najjačih prehrambenih tvrtki bivše Jugoslavije. I nekim čudom nije postala žrtva hrvatske pretvorbeno-privatizacijske priče. Ali je za to platila i priličnu cijenu. Mada, kada se sve to malo bolje pogleda u nekakvoj perspektivi, bolje je da je dobar dio zadnjih triju desetljeća bila pod utjecajem politike, i lokalne i državne, nego da je početkom devedesetih puštena u divlju privatizaciju i postala dio većinom u međuvremenu propalih carstava posrnulih tajkuna. Od toga je za nju čak i bolje bilo to što je zbog tih političkih utjecaja ponekad bila loše vođena i što su se u njoj znali uhljebljivati politički kadrovi. Ali ispalo je da je bolje i to jer je ipak opstala, nego da je nestala u nekoj mutnoj privatizaciji. Veliki otpor privatizaciji pružao je lokalni HSS u vrijeme dok je još bio snažna i respektabilna stranka. Podravka je bila upala i u veliku aferu oko takozvane afere Spice zbog koje su na sudu završili neki njeni direktori, od kojih su neki nakon desetogodišnjeg suđenja bili oslobođeni, a manji broj njih bio osuđen. Ali iz svega toga tvrtka se na kraju uspjela izvući bez velikih šteta za njeno poslovanje i ugled.
Krajem prošlog tjedna objavljeno je i da je Podravka izabrana kao tvrtka koja će od Fortenove, nekadašnjeg Agrokora, kupiti Belje, Vupik, i još nekoliko tvrtki u transakciji teškoj preko 300 milijuna eura. Iako nas često uče da je potpuno svejedno tko je vlasnik, a da je važno kako vodi tvrtku, to baš, kako nas je iskustvo naučilo, nekako i nije do kraja točno. Tako da su te važne tvrtke na kraju ipak, barem do daljnjeg, završile u hrvatskom vlasništvu. Što definitivno nije loše.
Mada opet, kako svijet danas funkcionira, neće biti nimalo čudno ako u nekom skorijem vremenu neki multinacionalni mastodont kupi Podravku. A s njim i sve ovo što je ona u ovih zadnjih nekoliko mjeseci i kupila i izgradila. To bi naravno bila svojevrsna viša sila. I ako se tako nešto i dogodi, to ni na koji način ne bi umanjilo ove nedavne uspjehe koje je Podravka postigla. Ekonomski trendovi su neumoljivi. Ni veće i moćnije tvrtke ne mogu se oduprijeti velikim financijskim sustavima koji već dugo dominiraju svjetskim gospodarstvom i koji su na najboljem putu da tu dominaciju dignu na još višu razinu. Naravno, ni krajnja privatizacija ne mora biti nikakva tragedija ako bi se njome očuvala radna mjesta, a novac od prodaje ostao u domaćem gospodarskom sustavu. A dotad, ako se to ikada i dogodi, Podravka ostaje važan i uspješan poslovni igrač.
Možda bi se stvari oko kupovine Fortenovine poljoprivredne proizvodnje mogle iskomplicirati ako nekadašnji vlasnik Agrokora Ivica Todorić uspije u arbitraži i još nekoliko sudskih postupaka koje je od Washingtona, preko Nizozemske do London pokrenuo protiv države Hrvatske i nekih visokih dužnosnika. Ali sve su te njegove inicijative na jako dugom štapu i izgledi za njegov uspjeh i nisu baš tako izvjesni.
U svakom slučaju, Podravka se čini kao jedna jako uspješna priča. Barem zasad. I barem prema ovome što je prezentirano javnosti. Do daljnjeg će ova tvrtka biti nositelj hrvatskog gospodarstva. Što će biti u bližoj i daljoj budućnosti, vidjet ćemo.
Putevi i stranputice
Podravka postaje važan gospodarski igrač
Zlatko Crnčec
17. srpanj 2024 08:02
Do daljnjeg će ova tvrtka biti nositelj hrvatskog gospodarstva. Što će biti u bližoj i daljoj budućnosti, vidjet ćemo
Pomidor, grašak, cikla, u većoj mjeri paprika i krastavci. Povrće je to koje Podravka ne uvozi, već ga u potpunosti nabavlja u Hrvatskoj i koristi ga kao sirovinu za brojne proizvode koje onda prodaje u Hrvatskoj, ali ih izvozi i širom svijeta. Jedino se još mora uvoziti sušeno voće i povrće jer na području Hrvatske ne postoji adekvatna sušara. S ovim prvo navedenim proizvodom, rajčicom, Podravka je postala samodostatna nakon što je jučer otvoren njen novi pogon za preradu u sklopu Tvornice voća i povrća u Varaždinu. Taj će pogon biti višestruko veći od onog koji je Podravka odlučila zatvoriti u Umagu.
Kako se još prije godinu dana moglo čuti iz Podravke, radnici iz Umaga bi mogli nastaviti raditi u Mirni iz Rovinja, a Podravka će i dalje otkupljivati rajčicu od istarskih proizvođača. Otkad je u Hrvatskoj uvedena demokracija i hrvatska verzija tržišnog gospodarstva, propalo je i jako puno tvrtki koje su bile uspješne prije 1990. Podravka je u bivšoj državi bila jedna od perjanica hrvatskog gospodarstva. Bila je jedna on najjačih prehrambenih tvrtki bivše Jugoslavije. I nekim čudom nije postala žrtva hrvatske pretvorbeno-privatizacijske priče. Ali je za to platila i priličnu cijenu. Mada, kada se sve to malo bolje pogleda u nekakvoj perspektivi, bolje je da je dobar dio zadnjih triju desetljeća bila pod utjecajem politike, i lokalne i državne, nego da je početkom devedesetih puštena u divlju privatizaciju i postala dio većinom u međuvremenu propalih carstava posrnulih tajkuna. Od toga je za nju čak i bolje bilo to što je zbog tih političkih utjecaja ponekad bila loše vođena i što su se u njoj znali uhljebljivati politički kadrovi. Ali ispalo je da je bolje i to jer je ipak opstala, nego da je nestala u nekoj mutnoj privatizaciji. Veliki otpor privatizaciji pružao je lokalni HSS u vrijeme dok je još bio snažna i respektabilna stranka. Podravka je bila upala i u veliku aferu oko takozvane afere Spice zbog koje su na sudu završili neki njeni direktori, od kojih su neki nakon desetogodišnjeg suđenja bili oslobođeni, a manji broj njih bio osuđen. Ali iz svega toga tvrtka se na kraju uspjela izvući bez velikih šteta za njeno poslovanje i ugled.
Krajem prošlog tjedna objavljeno je i da je Podravka izabrana kao tvrtka koja će od Fortenove, nekadašnjeg Agrokora, kupiti Belje, Vupik, i još nekoliko tvrtki u transakciji teškoj preko 300 milijuna eura. Iako nas često uče da je potpuno svejedno tko je vlasnik, a da je važno kako vodi tvrtku, to baš, kako nas je iskustvo naučilo, nekako i nije do kraja točno. Tako da su te važne tvrtke na kraju ipak, barem do daljnjeg, završile u hrvatskom vlasništvu. Što definitivno nije loše.
Mada opet, kako svijet danas funkcionira, neće biti nimalo čudno ako u nekom skorijem vremenu neki multinacionalni mastodont kupi Podravku. A s njim i sve ovo što je ona u ovih zadnjih nekoliko mjeseci i kupila i izgradila. To bi naravno bila svojevrsna viša sila. I ako se tako nešto i dogodi, to ni na koji način ne bi umanjilo ove nedavne uspjehe koje je Podravka postigla. Ekonomski trendovi su neumoljivi. Ni veće i moćnije tvrtke ne mogu se oduprijeti velikim financijskim sustavima koji već dugo dominiraju svjetskim gospodarstvom i koji su na najboljem putu da tu dominaciju dignu na još višu razinu. Naravno, ni krajnja privatizacija ne mora biti nikakva tragedija ako bi se njome očuvala radna mjesta, a novac od prodaje ostao u domaćem gospodarskom sustavu. A dotad, ako se to ikada i dogodi, Podravka ostaje važan i uspješan poslovni igrač.
Možda bi se stvari oko kupovine Fortenovine poljoprivredne proizvodnje mogle iskomplicirati ako nekadašnji vlasnik Agrokora Ivica Todorić uspije u arbitraži i još nekoliko sudskih postupaka koje je od Washingtona, preko Nizozemske do London pokrenuo protiv države Hrvatske i nekih visokih dužnosnika. Ali sve su te njegove inicijative na jako dugom štapu i izgledi za njegov uspjeh i nisu baš tako izvjesni.
U svakom slučaju, Podravka se čini kao jedna jako uspješna priča. Barem zasad. I barem prema ovome što je prezentirano javnosti. Do daljnjeg će ova tvrtka biti nositelj hrvatskog gospodarstva. Što će biti u bližoj i daljoj budućnosti, vidjet ćemo.