Prva jesenska sjednica Sabora bila je vrlo neatraktivna i pasivna, barem kad je odnosu opozicije prema premijeru u Vladi riječ. Na dnevnom redu saborski aktualac, i to nakon odluke Vlade o povećanju cijena energenata, novih poreza i raspada DP-a kao koalicijskog partnera HDZ-a te nakon nekoliko mjeseci ljetne pauze, a premijer Andrej Plenković svejedno mora zabavljati sam sebe i javnost da mu u parlamentu ne bude dosadno.

Istina, sve se održava u kontekstu unutarstranačkih izbora u glavnoj oporbenoj stranci SDP-u, koja je u interregnumu između dva kruga izbora za novog predsjednika, pa tako stari predsjednik Peđa Grbin nema ambiciju dalje se boriti s Plenkovićem, dok je aktualni favorit Siniša Hajdaš Dončić odlučio dan posvetiti svojoj unutarstranačkoj kampanji pa u Sabor nije ni došao, nego je otišao u Osijek. Drugi kandidat, Zoran Paunović, nije ni zastupnik, pa ni njega toga dana u javnosti nema. Obojica se pripremaju za unutarstranačko sučeljavanje. No, malo je reći da je pogrešna odluka Hajdaša Dončića da ne bude u parlamentu na prvi dan jesenskog zasjedanja, i ne pošalje poruku da sebe vidi kao šefa oporbe nasuprot Plenkoviću. Koliko je Peđa Grbin kao predsjednik SDP-a zapostavljao stranački teren, toliko Hajdaš nije iskoristio prvu priliku da kao potencijalni šef oporbe jučer bude u Saboru. Da se pojavio i Plenkovića odbacio do užadi boks ringa, možda bi i njegov rezultat na izborima u subotu bio bolji. Stranački teren trenutno jest prioritet SDP-a, ali ne kad je na programu boks meč s premijerom iz HDZ-a.

Tako je premijer, uz polunezainteresiranu oporbu, doslovno morao zabavljati sam sebe. Tko o čemu, on o Zoranu Milanoviću. Ne može se reći da aktualac nije iskoristio za jedinu političku temu koja je sada na tapetu, a to su predsjednički izbori. Aktualni predsjednik Milanović dosad je uglavnom nametao ritam pretkampanje – kandidat HDZ-a Dragan Primorac prisutan je u javnosti onoliko koliko obilazi razne evente, te nešto na društvenim mrežama, ali dosad nije službeno predstavljena kampanja, ni program. Zasad znamo da je kontra Milanovića kao njegova suprotnost. Koji program ima, kako će se odnositi prema temama vanjske politike, Ukrajini, Palestini, Izraelu, SAD-u, Trumpu, kako prema Hrvatskoj vojsci, vojnom roku, nemamo pojma. Ne znamo ni tko mu vodi stožer, niti tko je u njemu. No, unatoč tome, opozicija ne otvara ta pitanja, već sasvim obrnuto – ritam saborske rasprave na aktualcu, zamišljene da oporba buši premijera, na kraju nameće sam premijer Andrej Plenković.

On kao platformu koristi temu Milanovića, čak osmišljava za njega novi nadimak, »Helikopter«, zbog korištenja vojnih resursa za prijevoz. Rezultat? Nitko ništa. Niti Milanovića tko brani, niti Plenkovića tko rešeta. Kao da predsjedničkih izbora ni nema na vidiku, pa na kraju premijer sam »maši i otpiva«, kako bi se reklo. U nedostatku adekvatnog suparnika, drži monolog o tome kako se o rastu kreditnog rejtinga nije dovoljno pisalo, pa polemizira s novinarima. No, za to postoji samo jedan razlog – Plenković jednostavno nema opoziciju, pa neprijatelje traži i ondje gdje ih ni nema. »Slatki ste, radoznali ste. Svi skupa oko poreza. Nemojte mi govoriti što ima, a što nema potrebe govoriti, imam svoj mandat da govorim kako je«, rekao je novinarima. Kazao je i da se novinari opterećuju temama koje su nebitne, a one bitne ignoriraju.

No, da u saborskim klupama ima zainteresirane zastupnike iz oporbe, koji će mu istinski parirati argumentima oko uvođenja novih poreza, ili pak dodatnim rasterećenjima najviših plaća, pa i njegove, vjerojatno ne bi imao potrebu raspravljati s novinarima. Ovako, čini se da će morati pričekati da SDP izabere svoje novo vodstvo, da to novo vodstvo konsolidira stranačku bazu i teren, da svoje saborske zastupnike, od kojih su mnogi novi, pripremi i brifira za malo konkretniju raspravu o fiskalnoj politici, i da oporba doista postane oporba. A za to će trebati još dosta vremena, bar godina-dvije, tko god postao predsjednikom SDP-a. Dotad, premijer Plenković će nastaviti razgovarati sam sa sobom, čini se. I u Saboru će još neko vrijeme na dnevnom redu biti njegov monolog ili recitacija. Svejedno što od toga dvoje.