Lijeva oporba organizira velike prosvjede s porukom »Dosta je!« i zahtjevom da se odmah raspišu novi izbori, nakon slučaja Turudić i novih afera vezanih uz trošenje EU novca za obnovu. Prosvjedi su najavljeni u svim velikim gradovim za 23. ožujka.

No, ova sjednica Sabora sazvana je do datuma 22. ožujka. Nije izvjesno hoće li vladajući HDZ toga dana raspustiti Sabor i raspisati nove izbore, koji se onda moraju održati u roku od 60 dana, dakle do kraja svibnja. Šef stranke Andrej Plenković još važe što mu se isplati više – svibanjski ili rujanski izbori. Može to ovisiti o cijelom nizu stvari: u negativnom smislu o novim aferama, ako ih bude, ili u pozitivnom smislu o prosudbi o turističkoj sezoni, pa ako bude dobra, bolje bi im odgovarao rujan. Jasno da će se rukovoditi sobom, a ne oporbom, to je valjda i vrapcima na grani jasno i to je prilično legitimno. Dakle, s obzirom na to da je sjednica Sabora sazvana svakako do 22. ožujka, upravo tog dana Plenković može donijeti svoju odluku o datumu izbora. Upravo toga dana može reći – fajrunt, idemo na birališta. Protiv koga će onda oporba prosvjedovati 23. ožujka sa zahtjevom izbori odmah!?

Ideja o prosvjedima na baš taj datum nije, dakle, osobito politički mudra jer Plenković to može osujetiti potezom pera. U tom slučaju, za očekivati je, opozicija će ipak prosvjedovati, ali tada će to biti predizborni skup, a ne opći prosvjed.

Uz to, uz SDP i Možemo! na taj prosvjed nisu pozvani drugi iz oporbe, ni lijevi Socijaldemokrati, a ni desni Most ili DP. To je dokaz više da je zapravo riječ o predizbornim skupovima ove dvije stranke. A SDP i Možemo! čak i ne idu zajedno na izbore, sa zajedničkom listom. Riječ je dakle o PR triku koji stvara dojam njihove koalicije, ali koalicija ne postoji. To je stara teza, koja se spominje već nekoliko mjeseci u političkim krugovima, o tome da Možemo! nikako ne želi SDP uz sebe, ali želi njihovo članstvo, infrastrukturu i vidljivost. To je zaista i slijepcu vidljivo, osim možda vodstvu SDP-a. No, s druge strane, i oni su pragmatični pa znaju da je Možemo! trenutno mnogo popularnija stranka u javnosti, u smislu zainteresiranosti za njihove nove ljude i nove progresivne politike, nego je to »stari« SDP, pa isto koriste njihovu vidljivost da bi povećali svoju. To je svojevrsna simbioza, koja je opravdana. Ali birač ljevice, koji se sada mora odlučiti za koju od te dvije opcije glasati, možda je ipak zbunjen – zašto je simbioza dobra, a koalicija nije?! Odgovor oporbe je poznat, oni tvrde da im je glavni cilj što veća izlaznost birača, kojih je skoro 20 posto neodlučno u anketama, mada je malo kontradiktorno što onda i sami nastavljaju zbunjivati te neodlučne birače. Jesu li SDP i Možemo! zajedno ili nisu? Na prosvjedu jesu, na listiću nisu. Okej.

U svakom slučaju, ideja prosvjeda za opoziciju može biti dobra. Mediji će ih pratiti, Plenković će se (možda) nervirati. Ali je li ideja dobra i za društvo? Koncept demonstracija sazdan je na ideji jačanja podjela. Institucionalni načini da se pošalju političke poruke, dakle, nisu dovoljni. Sabor, medijski istupi, sve je to premalo da se pošalje poruka i shvati poanta, smatraju u oporbi. Bolje mjesto je ulica, očito smatraju.

No, to je na neki način poraz politike. Zašto bi uopće išli na izbore, kao institucionalni oblik biranja vlasti, ako možemo sve riješiti na ulici. Uz to, u vrijeme velikih kriza, poput ove ratne u kojoj neizravno jesmo, upitno je i koliko je pametno dodatno jačati društvene podjele intervencijom na ulici. Stvara se dojam nestabilnosti. Mnogo je važnih tema na stolu, primjerice, novi vojni rok, potencijalno veći angažman vojske unutar NATO-a i slično, i to su istinske duboke podjele na one koji misle da Hrvatska mora ostati uz Ukrajinu i participirati, i onih koji smatraju da Rusija ima pravo na zaključenje mira pod svojim uvjetima. Nije potrebno takve debate baš produbljivati na ulici. Političke razlike poznate su nam, birači nisu bedasti da ne bi znali zašto žele glasati za HDZ ili SDP ili Možemo! ili bilo koga drugoga. Ne treba im alarm i red flag u obliku prosvjeda da bi to znali.

Ali u redu, i to je folklor na koji oporba ima pravo. Pod uvjetom da ih Plenković ne opstruira ranijim raspisivanjem izbora.