HDZ je tijekom zadnjih 12 mjeseci trebao napraviti bolji posao u profiliranju novih ministara koji su to postali prilikom rekonstrukcije Vlade.
Andrej Plenković je napravio dobru stvar za stranku time što je na liste postavio neke od svojih unutarstranačkih protivnika i disidenata. Najveće je iznenađenje, naravno, pojavljivanje Mire Kovača. Činilo se, naime, da je Kovačeva karijera u stranci na ledu. Posebno nakon sučeljavanja na samom početku koronakrize, dan ili dva prije nego su članovi HDZ-a izašli na birališta, u kojem je Kovač prilično tvrdo napao Plenkovića. Međutim, politička je pragma, i naravno razboritost, pobijedila. Kovač se, istina, nalazi na zadnjem mjestu i Sabor može ponovo vidjeti samo ako uspije skupiti dovoljan broj preferencijalnih glasova. Što i nije nemoguće.
Uostalom, to mu je uspjelo prije tri i pol godine. Kovač nije nepopularan među biračima HDZ-a, a članovi, čak i oni koji su glasali za Plenkovića, znali su reći da je Miro hrabro politički poginuo. S njim na listi HDZ bi sigurno mogao dobiti nešto više glasova nego da ga na njoj nema.
Ista je stvar sa Stevom Culejom. I on je prije tri i pol godine skupio dovoljan broj preferencijalnih glasova za ulazak u Sabor, što znači da on sa sobom donosi glasove kojih bez njega ne bi bilo. Posebno je to važno jer će se on kandidirati u Slavoniji gdje je HDZ-u svaki glas važan s obzirom na činjenicu da je tamo baza Miroslava Škore. Bitka na slavonskim ravnicama odlučit će tko će pobijediti na parlamentarnim izborima. Da se s Culejom malo više radilo i komuniciralo proteklih godina, stranka bi od njega imala više koristi, a moguće da bi izostale one kontroverzne strane njegovog političkog djelovanja.
Što se tiče Davora Ive Stiera, možda bi pun pogodak bila odluka da se njega postavi na prvo mjesto u nekoj od izbornih jedinica, ali i ovako će njegov angažman na listi biti od koristi HDZ-u. Ali u svakom slučaju, ovakvim odlukama Plenković je zatvorio neke pukotine u stranci i poboljšao njene izglede na izborima. Ni Stier, ni Culej, ni Kovač nisu glasali za Istanbulsku konvenciju, a Stier je čak dao i ostavku zbog koalicije s HNS-om. A to su dvije najveće zamjerke koje desno krilo HDZ-a ima na račun Plenkovića i njegovih najbližih suradnika. Da ne spominjemo birače, posebno one u Slavoniji i Dalmaciji.
Neka druga rješenja čine se nešto riskantnijima. Ponajviše ono da na prvo mjesto u splitskoj jedinici postavi ministra zdravstva Vilija Beroša. I to ne zbog njegove recentne izjave o posvajanju i gej parovima. Ona će čak biti od pomoći HDZ-u da u južnoj Dalmaciji odbije Škorine napade na konzervativnije dijelove HDZ-ovog biračkog tijela. Međutim, veliko je pitanje kako će, u politici potpuno neiskusan Beroš, odraditi kampanju u toj tvrdoj jedinici. Posebno u svjetlu činjenice da je korona sve manje politička tema. Bilo je za tu jedinicu puno boljih kadrovskih rješenja za prvo mjesto.
HDZ je tijekom zadnjih 12 mjeseci trebao napraviti bolji posao u profiliranju novih ministara koji su to postali prilikom rekonstrukcije Vlade. Ivan Malenica, Mario Banožić, Marija Vučković i Josip Aladrović nisu strana tijela u HDZ-u. Svi su oni na listi, Malenica je čak i prvi u drugoj dalmatinskoj jedinici, ali bi njihov doprinos bio puno veći da su se zadnjih godinu dana profilirali i kao političari, a ne samo kao šefovi svojih resora u Vladi.
Ovi su izbori veliki eksperiment za HDZ. Prvi put se opcija desnija od HDZ-a kako-tako ujedinila i prijeti mu otkinuti veliki dio njegovog biračkog tijela. Odluka da se stranački disidenti stave na listu mogla bi dovesti do toga da dio birača koji je već mislio glasati za Škoru sada ipak zaokruži HDZ. Sada još treba pokrenuti pomalo usnulu stranačku infrastrukturu. HDZ je na vlasti već skoro pet godina i u tom je razdoblju vodstvo, baveći se u prvom redu državom, donekle u drugi plan stavilo stanje u samoj stranci. Vidjelo se to na izborima za Europski parlament u svibnju prošle godine.
Ali koncepcija liste je sada puno drugačija nego onda i to bi se moglo osjetiti i kod stranačke vojske. Vodstvo stranke u sljedeća bi tri tjedna trebalo staviti naglasak na popravljanju raspoloženja u stranačkom članstvu. Ako se u tome uspije, spriječit će se dodatni uspon Domovinskog pokreta, a time i poboljšati šanse da Plenković ponovo bude mandatar za sastavljanje Vlade. Kadrovska rješenja na listi dobar su korak u tom smjeru.
Putevi i stranputice
Plenković disidentima protiv Škore
Zlatko Crnčec
17. lipanj 2020 22:18
snimio Davor Kovačević
HDZ je tijekom zadnjih 12 mjeseci trebao napraviti bolji posao u profiliranju novih ministara koji su to postali prilikom rekonstrukcije Vlade.
Andrej Plenković je napravio dobru stvar za stranku time što je na liste postavio neke od svojih unutarstranačkih protivnika i disidenata. Najveće je iznenađenje, naravno, pojavljivanje Mire Kovača. Činilo se, naime, da je Kovačeva karijera u stranci na ledu. Posebno nakon sučeljavanja na samom početku koronakrize, dan ili dva prije nego su članovi HDZ-a izašli na birališta, u kojem je Kovač prilično tvrdo napao Plenkovića. Međutim, politička je pragma, i naravno razboritost, pobijedila. Kovač se, istina, nalazi na zadnjem mjestu i Sabor može ponovo vidjeti samo ako uspije skupiti dovoljan broj preferencijalnih glasova. Što i nije nemoguće.
Uostalom, to mu je uspjelo prije tri i pol godine. Kovač nije nepopularan među biračima HDZ-a, a članovi, čak i oni koji su glasali za Plenkovića, znali su reći da je Miro hrabro politički poginuo. S njim na listi HDZ bi sigurno mogao dobiti nešto više glasova nego da ga na njoj nema.
Ista je stvar sa Stevom Culejom. I on je prije tri i pol godine skupio dovoljan broj preferencijalnih glasova za ulazak u Sabor, što znači da on sa sobom donosi glasove kojih bez njega ne bi bilo. Posebno je to važno jer će se on kandidirati u Slavoniji gdje je HDZ-u svaki glas važan s obzirom na činjenicu da je tamo baza Miroslava Škore. Bitka na slavonskim ravnicama odlučit će tko će pobijediti na parlamentarnim izborima. Da se s Culejom malo više radilo i komuniciralo proteklih godina, stranka bi od njega imala više koristi, a moguće da bi izostale one kontroverzne strane njegovog političkog djelovanja.
Što se tiče Davora Ive Stiera, možda bi pun pogodak bila odluka da se njega postavi na prvo mjesto u nekoj od izbornih jedinica, ali i ovako će njegov angažman na listi biti od koristi HDZ-u. Ali u svakom slučaju, ovakvim odlukama Plenković je zatvorio neke pukotine u stranci i poboljšao njene izglede na izborima. Ni Stier, ni Culej, ni Kovač nisu glasali za Istanbulsku konvenciju, a Stier je čak dao i ostavku zbog koalicije s HNS-om. A to su dvije najveće zamjerke koje desno krilo HDZ-a ima na račun Plenkovića i njegovih najbližih suradnika. Da ne spominjemo birače, posebno one u Slavoniji i Dalmaciji.
Neka druga rješenja čine se nešto riskantnijima. Ponajviše ono da na prvo mjesto u splitskoj jedinici postavi ministra zdravstva Vilija Beroša. I to ne zbog njegove recentne izjave o posvajanju i gej parovima. Ona će čak biti od pomoći HDZ-u da u južnoj Dalmaciji odbije Škorine napade na konzervativnije dijelove HDZ-ovog biračkog tijela. Međutim, veliko je pitanje kako će, u politici potpuno neiskusan Beroš, odraditi kampanju u toj tvrdoj jedinici. Posebno u svjetlu činjenice da je korona sve manje politička tema. Bilo je za tu jedinicu puno boljih kadrovskih rješenja za prvo mjesto.
HDZ je tijekom zadnjih 12 mjeseci trebao napraviti bolji posao u profiliranju novih ministara koji su to postali prilikom rekonstrukcije Vlade. Ivan Malenica, Mario Banožić, Marija Vučković i Josip Aladrović nisu strana tijela u HDZ-u. Svi su oni na listi, Malenica je čak i prvi u drugoj dalmatinskoj jedinici, ali bi njihov doprinos bio puno veći da su se zadnjih godinu dana profilirali i kao političari, a ne samo kao šefovi svojih resora u Vladi.
Ovi su izbori veliki eksperiment za HDZ. Prvi put se opcija desnija od HDZ-a kako-tako ujedinila i prijeti mu otkinuti veliki dio njegovog biračkog tijela. Odluka da se stranački disidenti stave na listu mogla bi dovesti do toga da dio birača koji je već mislio glasati za Škoru sada ipak zaokruži HDZ. Sada još treba pokrenuti pomalo usnulu stranačku infrastrukturu. HDZ je na vlasti već skoro pet godina i u tom je razdoblju vodstvo, baveći se u prvom redu državom, donekle u drugi plan stavilo stanje u samoj stranci. Vidjelo se to na izborima za Europski parlament u svibnju prošle godine.
Ali koncepcija liste je sada puno drugačija nego onda i to bi se moglo osjetiti i kod stranačke vojske. Vodstvo stranke u sljedeća bi tri tjedna trebalo staviti naglasak na popravljanju raspoloženja u stranačkom članstvu. Ako se u tome uspije, spriječit će se dodatni uspon Domovinskog pokreta, a time i poboljšati šanse da Plenković ponovo bude mandatar za sastavljanje Vlade. Kadrovska rješenja na listi dobar su korak u tom smjeru.