Tko mi to smješta, zašto mi to rade, morao bi se već sada zapitati Andrej Plenković, a da predizborna kampanja službeno nije ni počela. Gotovo da nema dana u kojem predsjednik HDZ-a ne mora upomoć pozvati sve raspoložive snage ne bi li, nakon gafova njegovih najbližih suradnika, pristupili onom jedinom preostalom sredstvu koje zovemo saniranje štete. Nije se još slegao vagon pepela kojim se morao posuti ministar Tomislav Ćorić nakon što je na javnoj sceni bespotrebno ušao u sukob s jednim od najboljih hrvatskih novinara Hrvojem Krešićem, a već se tim tradicionalnim dezinficijensom iz rodne kuće Milana Bandića morao poslužiti Dražen Bošnjaković.

Uhvaćen novinarskom kamerom u razgovoru s nekadašnjim stranačkim kolegom i već duže vrijeme USKOK-ovim optuženikom Ratkom Mačekom, ministar pravosuđa nije se ni snašao, ni reagirao kako treba pa je drugi dan zamuckivao kako se radi o slučajnom susretu. »Što sam trebao, reći – ne prilazi, bježi!«, dodatno se uvaljao u katran i perje Bošnjaković. No, kolateralna žrtva njegove »nespretnosti« je Andrej Plenković koji je još jednom ostao nebranjena meta za oporbene snajperiste koji takvu priliku nisu željeli propustiti.

Doduše, bliski susreti treće vrste između pravosuđa i osumnjičenika nisu nikakava znanstvena fantastika u Hrvatskoj. Primjerice, sudac Ivan Turudić često se družio sa Zdravkom Mamićem, što nije bilo neugodno ni njegovoj nekadašnjoj zamjenici, a potom uskočkoj sutkinji Jasni Smiljanić koja je sipala komplimente na šarm trenutnog bjegunca od hrvatskog pravosuđa. Nikakvih konzekvenci ni oni, ni ostali pravosudni djelatnici uhvaćeni in flagranti s osobama koje imaju problema sa zakonom, nisu snosili, pa neće ni Bošnjaković.

No, mjesec je dana do izbora i svaka ovakva crna mrlja ide na račun Andreja Plenkovića čija će Ahilova peta u ovoj kampanji biti upravo korupcija i klijentelizam u koje je HDZ ogrezao na svim razinama vlasti. Kada je javnost već zaboravila na još jednu aferu bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Krstičevića oko nekretnina u Zagrebu i kada je jedna od uzdanica HDZ-a na ovim izborima Tomislav Ćorić morao kleknuti i uputiti javnu ispriku zbog neprimjerenog ponašanja prema novinarima, na lijepak se uhvatio i Dražen Bošnjaković.

Dodamo li tome i Gordana Jandrokovića koji je, rekli bi Primorci, poput glavoča zagrizao udicu bračnog para Raspudić koji upravo na njemu gradi svoju političku platformu za ulazak u Sabor u dresu Mosta, mogli bismo reći da Andrej Plenković ima ozbiljnih problema sa svojim najbližim suradnicima. Ili su se svi oni, uključujući i Plenkovića, ispucali i ispraznili na unutarstranačkim izborima početkom godine, ili su toliko samouvjereni i misle kako će 5. srpnja s lakoćom pobijediti pa ni ne haju za početničke greške koje bi svakog ozbiljnog političara u kampanji zabrinule.

Bilo kako bilo, HDZ se sve češće nalazi u zaleđu, a na biračima ostaje hoće li zbog svih tih opstrukcija ekipi pokazati žuti ili crveni karton. Plenković za sada još uvijek vodi kampanju s pozicije vlasti, hvaleći se kao predsjednik Vlade svim svojim uspjesima i dostignućima, od Pelješkog mosta do europskog novca za sanaciju korona krize. No svaki put kada se premijer pojavi pred kamerama, umjesto hvalospjeva stižu ga neugodna pitanja na koja više ne može odmahivati rukom i izbjegavati jasne odgovore, jer je bonus za gledanje kroz prste već odavno ispunio. Smrknuta lica koja ga okružuju i očigledna nervoza zbog početničkih grešaka koje mu serviraju njegovi najbliži suradnici nisu najbolja motivacija za izbornu utrku.

Umjesto da krene u napad i počne zabijati, Plenković je stao na gol, posljednju crtu obrane, gdje ga više buše njegovi suigrači od suparnika! A tako se ni jedna, pa ni izborna utakmica, ne dobiva. Nije ovo nogomet, već politika, ali jedino što Plenkoviću u ovom trenutku preostaje je poslušati Biću Mladinića i okrenuti pilu naopako.