Prije godinu dana činilo se da će svijet koji poznajemo u potpunosti nestati. Prije svega zapadni svijet, koji je navikao na standard koji je nezamisliv većini svjetskog stanovništva. Tek što smo se počeli oporavljati od ekonomskih poremećaja izazvanih pandemijom koronavirusa, krajem veljače 2022. godine počeo je rat u Ukrajini. Odgovor na rusku agresiju bio je žestok i od tada do danas paketi sankcija Rusiji postali su dvocifreni. Budući da je Europa energetski zavisna od ruskih energenata, krenuo je negativan povratni efekt. Koji je itekako utjecao na europsko gospodarstvo. U jednom trenutku činilo se da će energetska kriza biti takva da će uslijediti ekonomski armagedon. Situacija nije uopće bila bezazlena, ali najcrnje prognoze nisu se ostvarile. Zahvaljujući intervencionističkim politikama država članica Europske unije, ali i Europske komisije. Ekonomsko dno nije dotaknuto, ljudi su prebrodili zimu, ali takve politike imaju svoju cijenu – živimo u vremenu nezamislivih stopa inflacije koje su takve da ih plaće, unatoč povećanjima, ne mogu stići. Socijalna bomba nije deaktivirana, već je samo usporen mehanizam, a ekonomski ambis je još uvijek opcija.

Već je četvrta godina da se intervencionističkim politikama krpa što se zakrpati dade i pitanje je koliko dugo se još tako mogu voditi javne politike. Nitko ne zna koliko će još trajati rat u Ukrajini koji je generator ekonomskih nestabilnosti i u svijetu i u Europi. U ovom trenutku nitko nije zainteresiran za iniciranje bilo kakvih mirovnih pregovora. Nema rata koji nije završio za diplomatskim stolom, završit će i ovaj, ali kada, to nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti.

Zbog toga ne treba čuditi da su ekonomski stručnjaci postali poput meteorologa. Previše je nestabilnih varijabli koje onemogućuju kvalitetne prognoze. Stvari se mijenjanju ne iz mjeseca u mjesec, nego iz dana u dan. Taman kada ekonomski autoriteti izađu s nekom ekonomskom prognozom kada je riječ o rastu BDP-a i monetarnim politikama, uslijedi neka nova prognoza. Lani se išlo iz crnog u crnje, a ove godine, nasreću, ide se iz roza u rozije. Optimizam raste kada je riječ o ekonomskim perspektivama za ovu i sljedeću godinu. Podignuta je opet procjena gospodarskog rasta za Europsku uniju i Hrvatsku. Riječ je o sitnim korekcijama i o brojci koja ne jamči ništa spektakularno, ali i 1,6 posto je iznad očekivanja od samo prije pola godine. No, nitko razuman u ovom trenutku ne može biti optimist jer su procjene da će inflacija u Hrvatskoj biti na oko sedam posto. Gospodarski rast je dobra vijest, ali građani kratkoročno od toga nemaju ništa. No, inflaciju od sedam posto itekako će osjetiti. Zbog toga što inflacija utječe na rast cijena, a što je rast cijena veći to će kućni budžeti biti opterećeniji. Već sada je situacija alarmantna. Većina građana sve teže živi. Neki su imali sreću pa su dobili veće plaće, ali sa svim povećanjima nemoguće je ne osjetiti da je novca u novčaniku sve manje. A kako je onima koji nisu dobili povećanje plaća ili onim najugroženijima, a to su umirovljenici i nezaposleni, teško je i zamisliti. Koliko god premijer Andrej Plenković isticao da su zaustavljene moguće socijalne frakcije uspješnim Vladinim politikama, pobuna je i dalje opcija. Ljudi su s pravom nezadovoljni jer im je narušena kvaliteta života. Za sada Plenković uspješno krpa rupe. U državnoj blagajni ima dovoljno novca da se zadovolje apetiti sve većeg broja sindikata koji prijete štrajkom. Pitanje je do kada će to biti moguće, ali za sada funkcionira. Vlada najavljuje i poreznu reformu koja bi trebala rezultirati rastom plaća. Plenković najavljuje da će vrlo brzo sve predočiti javnosti i obećava da lokalna samouprava neće biti oštećena. Vidjet ćemo.

Građanima ne trebaju nikakvi statistički pokazatelji kako bi utvrdili kakav im je životni standard. Njima je najbolji indikator vrećica za kupovinu. Oni točno znaju s koliko su vrećica izlazili iz prodavaonica za recimo 750 kuna nekada, a danas za sto eura. Nekada su se borše nosile po džepovima i jedva ih je dostajalo. Danas je i jedna borša previše. Čini se da će dosta vremena proteći dok se crna boja ne prelije u roza. Dugo ćemo još živjeti u pedeset nijansi crne.