Sada kada se Biden izravno obratio EU-u, ozračje postaje tmurno. Posebice se to odnosi na Angelu Merkel koja je pozdravila povratak Washingtona za stol multilateralizma, no pritom nije očekivala da će joj to ugroziti otvorene kanale prema Rusiji
Iako je teško zamisliti radikalnu prekretnicu u njemačko-ruskim gospodarskim odnosima, s obzirom na to da su u igri veliki energetski interesi i Njemačke i Rusije, u zraku se osjeća nešto što je u diplomaciji znak da se možda ipak naziru neke promjene
Bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, najkarizmatičnijeg i najpopularnijeg njemačkog socijaldemokratskog političara, sve do danas veže čvrsto prijateljstvo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. »Rusija je za Njemačku važna, ali ne samo zbog opskrbe plinom«, prenosi »Die Welt« Schröderove riječi. Nekoliko mjeseci nakon završetka njegovog političkog mandata, prihvaća imenovanje za šefa konzorcija Sjeverni tok/Nord Stream AG, zaduženog za izgradnju plinovoda, koji će rusku obalu u regiji Viborg povezati s njemačkom obalom u regiji Greifswald, prolazeći kroz podmorje Baltičkog mora.
Nakon njega, njemačka kancelarka Angela Merkel, postavlja nove temelje suradnje s Rusijom. »Važno je zapamtiti da je Rusija najvažniji dobavljač energije u Njemačkoj, ali s druge strane, ruskom gospodarstvu je potrebna modernizacija. Njemačke tvrtke nude Rusiji mogućnosti zajedničkog rada. Postoje međuovisnosti, želimo izgraditi pouzdane uvjete, koje svi mogu iskoristiti, od dobavljača, kupaca do tranzitnih zemalja. Uhićenje i suđenje Navaljniju neće utjecati na projekt plinovoda. Plinovod je isključivo ekonomski projekt, odvojen od geopolitičkih interesa«, naglašava Angela Merkel (»Deutschlandfunk«)«.
Tijekom proteklih dvadesetak godina Berlin se dva puta na odlučan način distancirao od zapadne solidarnosti. Prvi put se to dogodilo 2002./2003. godine kada je kancelar Gerhard Schröder ustao protiv Bushove vojne invazije na Irak. Drugi put se dogodilo 2011. godine, kada je kancelarka Angela Merkel bila suzdržana u glasanju na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a tijekom rasprave o vojnoj intervenciji na Libiju. Kada su ruski predsjednik Vladimir Putin i njemačka kancelarka Angela Merkel 11. siječnja ove godine u Moskvi razgovarali s novinarima, jedna od glavnih tema bila je budućnost njemačko-ruskog plinovoda Sjeverni tok 2. Unatoč velikom pritisku SAD-a koji se uvijek protivio izgradnji plinovoda, Angela Merkel je odbila prekinuti izgradnju cjevovoda jer bi, prema njezinu mišljenju, takav potez »oštetio mnoge njemačke i europske tvrtke«. Osim toga, kancelarka Merkel je razgovarala o suradnji između Njemačke i Rusije oko zajedničke proizvodnje cjepiva, prenosi Spiegel. Postavlja se pitanje: gdje je tada bio »zločesti« Putin protiv kojeg EU želi ponovo uvesti sankcije? Očigledno sve dok su bili u pitanju njemački nacionalni interesi, Putin je dobar i pouzdan partner. No čim druge članice Unije pokušaju uspostaviti slične odnose s Rusijom, odmah stiže upozorenje – »ne može«, jer Rusija »krši ljudska prava«, »uhićuje oporbene političare«, »ne poštuje suverenitet Ukrajine« i slično. Znači li to da druge članice Unije, za razliku od Njemačke, nisu u stanju (ili ne smiju?) samostalno procijeniti što je njihov nacionalni interes?
Razlozi za jačanje političke napetosti povezane sa Sjevernim tokom 2, prilično su jasni. Plinovod, za one koji ne vole Rusiju, bitno jača gospodarske odnose između Njemačke i Rusije, a ruska tvrtka Gazprom pritom postaje jedna od najmoćnijih tvrtki u europskoj ekonomiji. Istodobno, zemlje koje profitiraju od transporta ruskog plina, poput Ukrajine, izgubile bi dio velikih prihoda, a time i pregovaračku moć s Moskvom, što se SAD-u nimalo ne sviđa. Osim toga, SAD bi imao veću konkurenciju za izvoz vlastitog ukapljenog plina. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas u svom nedavnom intervjuu, između ostalog je rekao: »Plinovod na Baltiku bit će dovršen, unatoč američkom protivljenju. Mi Europljani svoje odluke o energetskoj politici donosimo samostalno. Nikada nismo kritizirali SAD zbog udvostručenja uvoza ruske nafte u posljednjih godinu dana. SAD može slobodno voditi svoju energetsku politiku, a tako ćemo i mi postupiti«. Poljska i Litva neprestano se protive projektu izgradnje plinovoda, i stalno zahtijevaju američku intervenciju. Prema mišljenju njemačkog političara Jürgena Trittina (Zeleni), projekt Sjeverni tok 2 treba zaustaviti.
Novoizabrani tajnik CDU-a Armin Laschet, jedan od kandidata za budućeg njemačkog kancelara, zalaže se za nastavak projekta. Istovremeno, njegovi protukandidati na unutarstranačkim izborima, Norbert Röttgen i Friedrich Merz, izjasnili su se protiv. Ministar SPD-a, Michael Roth (europski poslovi) izrazio je sumnju u projekt. Predsjednici (guverneri) istočnih država zbog dosadašnjih uspješnih gospodarskih odnosa s Rusijom, brane projekt. Herbert Diess, izvršni direktor njemačkog koncerna Volkswagen, kritizirao je sankcije protiv Rusije. Laschet je bio prvi istaknuti dužnosnik CDU-a, koji je izrazio sumnju u britansko stajalište da su ruski agenti otrovali Sergeja Skripala. Njemački ministar vanjskih poslova Maas u posljednje vrijeme jasan je kada je riječ o ponovnom uvođenju sankcija Rusiji: »Sankcije protiv Rusije moraju ciljati na prave ljude – odgovorne za represiju, a ne na zaposlenike gotovo 150 europskih tvrtki, većinom iz Njemačke«. Dok je Röttgen tražio zaustavljanje izgradnje njemačko-ruskog plinovoda Sjeverni tok 2, a Merz dvogodišnji moratorij zbog trovanja Putinovog oporbenog političara Alekseja Navaljnog, Laschet vodi kampanju za dovršetak projekta. »Demonizacija Putina nije politika, već alibi zbog njezinog nedostatka«, izjavio je Laschet za list Frankfurter Allgemeine Zeitung.
EU-administracija ne misli tako, ona ponovo traži uvođenje sankcija Rusiji. Sve to pokazuje da nije svejedno tko će krajem godine biti izabran za novog njemačkog kancelara. S obzirom na to da se na aktualne njemačko-ruske odnose stalno reflektira i stanje u Ukrajini, dobro je čuti što je o Majdanu rekao Alexander Rahr, direktor Njemačko-ruskog foruma. On je za njemačku ZDF TV, govoreći o odnosu Zapada prema »Majdanskom pokretu«, između ostalog rekao: »Zapad je, vjerujući da se radi o demokratskoj revoluciji, jednostrano stao na stranu oporbe. Ali, ta revolucija je značila i vjetar u leđa nedemokratskim snagama.« S njime je suglasan i bivši povjerenik Europske komisije Günther Verheugen, koji smatra da je »po prvi put u ovom stoljeću učinjena fatalna greška, kada su u jednu vladu pušteni nacionalistički i fašistički ideolozi. Tu stranku karakterizira mržnja prema Židovima, Poljacima i Rusima.« Austrijski kancelar Sebastian Kurz podržao je njemačku odluku, opisujući Sjeverni tok 2 kao europski projekt. »Griješi onaj tko vjeruje da bi novi plinovod bio samo u interesu Rusije«, rekao je Kurz za Welt am Sonntag. »Činjenica da njemačke tvrtke nastavljaju aktivno ulagati u Rusiju, unatoč mjerama za borbu protiv širenja zaraze koronavirusom, pokazuje da je rusko tržište i dalje atraktivno, bez obzira na ozbiljne političke napetosti«, izjavio je Matthias Schepp, predsjednik odbora Njemačko-ruske gospodarske komore za Russia insider. No, glavni je problem u tome što istovremeno jača geopolitički sukob s Moskvom. Čak ako Gazprom sâm dovrši cjevovod za Sjeverni tok 2, američke sankcije su i dalje moguće. Sergej Kapitonov, analitičar u Energetskom centru Moskovske škole menadžmenta Skolkovo, kaže: »Mislim da ćemo pronaći pravni izlaz. Osobno pretpostavljam da će njemački industrijski lobi u ovom slučaju podržati Gazprom.«
Premda je u ovome trenutku teško zamisliti radikalnu prekretnicu u njemačko-ruskim gospodarskim odnosima, s obzirom na to da su u igri veliki energetski interesi i Njemačke i Rusije, u zraku se ipak osjeća nešto što je u diplomaciji znak da se možda ipak naziru neke promjene. Neki ruski stručnjaci koji surađuju s njemačkim zakladama koje bitno utječu na rad njemačke središnje Vlade, prilično su zabrinuti jer se boje moguće eskalacije novih sukoba. Naravno, nije problem samo slučaj Navaljni koji je sada u rukama ruskog pravosuđa, već su u igri daleko ozbiljnija otvorena pitanja poput Sirije, Kine, Nagorno Karabaha, Ukrajine, turskih ambicija u Libiji… Sve to može posredno, ili neposredno, utjecati na pogoršanje njemačko-ruskih odnosa. Istodobno, zemlje koje profitiraju od transporta ruskog plina, poput Ukrajine, izgubile bi veliki dio novca i pregovaračku moć, što se nimalo ne sviđa SAD-u u kontekstu njezine nove politike prema Rusiji. Prema njemačkom zakonu, gradnja plinovoda mogla bi se zaustaviti jedino pozivanjem na »najviše nacionalne interese«. No, takva se odluka teško može opravdati slučajem Navaljni. Osim toga, zaustavljanje radova moglo bi nanijeti veliku štetu u odnosima sa susjedima – Danskom, Finskom i Švedskom. Nadalje, Sjeverni tok 2 bitan je za ostvarivanje njemačke energetske strategije do 2025. godine, nakon napuštanja nuklearne energije do 2022. i ugljena do 2038. godine. Posljedično to znači da će u Njemačkoj prirodni plin uskoro postati osnovni energetski izvor za proizvodnju električne energije.
Američki predsjednik Joe Biden ne misli tako, niti ga to zanima. Za njega je jedino bitno da NATO mora biti sposoban suočiti se s ruskom prijetnjom. »Želimo da svaka zemlja bude oslobođena vanjskih utjecaja. A da bismo to učinili, moramo izbjegavati različite strategije i paralelne programe s Rusijom i Kinom«, ističe američki predsjednik. Tijekom izborne kampanje i nakon Bidenove pobjede, Europljani su ushićeno pljeskali i čestitali pobjedu novom američkom predsjedniku. Sada kada se Biden izravno obratio EU-u, ozračje postaje tmurno. Posebice se to odnosi na Angelu Merkel koja je pozdravila povratak Washingtona za stol multilateralizma, no pritom nije očekivala da će joj to ugroziti otvorene kanale prema Rusiji.
Iz druge perspektive
Partnerstvo Njemačke i Rusije na velikoj kušnji
Drago Kraljević
07. ožujak 2021 07:08
Reuters
Sada kada se Biden izravno obratio EU-u, ozračje postaje tmurno. Posebice se to odnosi na Angelu Merkel koja je pozdravila povratak Washingtona za stol multilateralizma, no pritom nije očekivala da će joj to ugroziti otvorene kanale prema Rusiji
Iako je teško zamisliti radikalnu prekretnicu u njemačko-ruskim gospodarskim odnosima, s obzirom na to da su u igri veliki energetski interesi i Njemačke i Rusije, u zraku se osjeća nešto što je u diplomaciji znak da se možda ipak naziru neke promjene
Bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, najkarizmatičnijeg i najpopularnijeg njemačkog socijaldemokratskog političara, sve do danas veže čvrsto prijateljstvo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. »Rusija je za Njemačku važna, ali ne samo zbog opskrbe plinom«, prenosi »Die Welt« Schröderove riječi. Nekoliko mjeseci nakon završetka njegovog političkog mandata, prihvaća imenovanje za šefa konzorcija Sjeverni tok/Nord Stream AG, zaduženog za izgradnju plinovoda, koji će rusku obalu u regiji Viborg povezati s njemačkom obalom u regiji Greifswald, prolazeći kroz podmorje Baltičkog mora.
Nakon njega, njemačka kancelarka Angela Merkel, postavlja nove temelje suradnje s Rusijom. »Važno je zapamtiti da je Rusija najvažniji dobavljač energije u Njemačkoj, ali s druge strane, ruskom gospodarstvu je potrebna modernizacija. Njemačke tvrtke nude Rusiji mogućnosti zajedničkog rada. Postoje međuovisnosti, želimo izgraditi pouzdane uvjete, koje svi mogu iskoristiti, od dobavljača, kupaca do tranzitnih zemalja. Uhićenje i suđenje Navaljniju neće utjecati na projekt plinovoda. Plinovod je isključivo ekonomski projekt, odvojen od geopolitičkih interesa«, naglašava Angela Merkel (»Deutschlandfunk«)«.
Tijekom proteklih dvadesetak godina Berlin se dva puta na odlučan način distancirao od zapadne solidarnosti. Prvi put se to dogodilo 2002./2003. godine kada je kancelar Gerhard Schröder ustao protiv Bushove vojne invazije na Irak. Drugi put se dogodilo 2011. godine, kada je kancelarka Angela Merkel bila suzdržana u glasanju na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a tijekom rasprave o vojnoj intervenciji na Libiju. Kada su ruski predsjednik Vladimir Putin i njemačka kancelarka Angela Merkel 11. siječnja ove godine u Moskvi razgovarali s novinarima, jedna od glavnih tema bila je budućnost njemačko-ruskog plinovoda Sjeverni tok 2. Unatoč velikom pritisku SAD-a koji se uvijek protivio izgradnji plinovoda, Angela Merkel je odbila prekinuti izgradnju cjevovoda jer bi, prema njezinu mišljenju, takav potez »oštetio mnoge njemačke i europske tvrtke«. Osim toga, kancelarka Merkel je razgovarala o suradnji između Njemačke i Rusije oko zajedničke proizvodnje cjepiva, prenosi Spiegel. Postavlja se pitanje: gdje je tada bio »zločesti« Putin protiv kojeg EU želi ponovo uvesti sankcije? Očigledno sve dok su bili u pitanju njemački nacionalni interesi, Putin je dobar i pouzdan partner. No čim druge članice Unije pokušaju uspostaviti slične odnose s Rusijom, odmah stiže upozorenje – »ne može«, jer Rusija »krši ljudska prava«, »uhićuje oporbene političare«, »ne poštuje suverenitet Ukrajine« i slično. Znači li to da druge članice Unije, za razliku od Njemačke, nisu u stanju (ili ne smiju?) samostalno procijeniti što je njihov nacionalni interes?
Razlozi za jačanje političke napetosti povezane sa Sjevernim tokom 2, prilično su jasni. Plinovod, za one koji ne vole Rusiju, bitno jača gospodarske odnose između Njemačke i Rusije, a ruska tvrtka Gazprom pritom postaje jedna od najmoćnijih tvrtki u europskoj ekonomiji. Istodobno, zemlje koje profitiraju od transporta ruskog plina, poput Ukrajine, izgubile bi dio velikih prihoda, a time i pregovaračku moć s Moskvom, što se SAD-u nimalo ne sviđa. Osim toga, SAD bi imao veću konkurenciju za izvoz vlastitog ukapljenog plina. Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas u svom nedavnom intervjuu, između ostalog je rekao: »Plinovod na Baltiku bit će dovršen, unatoč američkom protivljenju. Mi Europljani svoje odluke o energetskoj politici donosimo samostalno. Nikada nismo kritizirali SAD zbog udvostručenja uvoza ruske nafte u posljednjih godinu dana. SAD može slobodno voditi svoju energetsku politiku, a tako ćemo i mi postupiti«. Poljska i Litva neprestano se protive projektu izgradnje plinovoda, i stalno zahtijevaju američku intervenciju. Prema mišljenju njemačkog političara Jürgena Trittina (Zeleni), projekt Sjeverni tok 2 treba zaustaviti.
Novoizabrani tajnik CDU-a Armin Laschet, jedan od kandidata za budućeg njemačkog kancelara, zalaže se za nastavak projekta. Istovremeno, njegovi protukandidati na unutarstranačkim izborima, Norbert Röttgen i Friedrich Merz, izjasnili su se protiv. Ministar SPD-a, Michael Roth (europski poslovi) izrazio je sumnju u projekt. Predsjednici (guverneri) istočnih država zbog dosadašnjih uspješnih gospodarskih odnosa s Rusijom, brane projekt. Herbert Diess, izvršni direktor njemačkog koncerna Volkswagen, kritizirao je sankcije protiv Rusije. Laschet je bio prvi istaknuti dužnosnik CDU-a, koji je izrazio sumnju u britansko stajalište da su ruski agenti otrovali Sergeja Skripala. Njemački ministar vanjskih poslova Maas u posljednje vrijeme jasan je kada je riječ o ponovnom uvođenju sankcija Rusiji: »Sankcije protiv Rusije moraju ciljati na prave ljude – odgovorne za represiju, a ne na zaposlenike gotovo 150 europskih tvrtki, većinom iz Njemačke«. Dok je Röttgen tražio zaustavljanje izgradnje njemačko-ruskog plinovoda Sjeverni tok 2, a Merz dvogodišnji moratorij zbog trovanja Putinovog oporbenog političara Alekseja Navaljnog, Laschet vodi kampanju za dovršetak projekta. »Demonizacija Putina nije politika, već alibi zbog njezinog nedostatka«, izjavio je Laschet za list Frankfurter Allgemeine Zeitung.
EU-administracija ne misli tako, ona ponovo traži uvođenje sankcija Rusiji. Sve to pokazuje da nije svejedno tko će krajem godine biti izabran za novog njemačkog kancelara. S obzirom na to da se na aktualne njemačko-ruske odnose stalno reflektira i stanje u Ukrajini, dobro je čuti što je o Majdanu rekao Alexander Rahr, direktor Njemačko-ruskog foruma. On je za njemačku ZDF TV, govoreći o odnosu Zapada prema »Majdanskom pokretu«, između ostalog rekao: »Zapad je, vjerujući da se radi o demokratskoj revoluciji, jednostrano stao na stranu oporbe. Ali, ta revolucija je značila i vjetar u leđa nedemokratskim snagama.« S njime je suglasan i bivši povjerenik Europske komisije Günther Verheugen, koji smatra da je »po prvi put u ovom stoljeću učinjena fatalna greška, kada su u jednu vladu pušteni nacionalistički i fašistički ideolozi. Tu stranku karakterizira mržnja prema Židovima, Poljacima i Rusima.« Austrijski kancelar Sebastian Kurz podržao je njemačku odluku, opisujući Sjeverni tok 2 kao europski projekt. »Griješi onaj tko vjeruje da bi novi plinovod bio samo u interesu Rusije«, rekao je Kurz za Welt am Sonntag. »Činjenica da njemačke tvrtke nastavljaju aktivno ulagati u Rusiju, unatoč mjerama za borbu protiv širenja zaraze koronavirusom, pokazuje da je rusko tržište i dalje atraktivno, bez obzira na ozbiljne političke napetosti«, izjavio je Matthias Schepp, predsjednik odbora Njemačko-ruske gospodarske komore za Russia insider. No, glavni je problem u tome što istovremeno jača geopolitički sukob s Moskvom. Čak ako Gazprom sâm dovrši cjevovod za Sjeverni tok 2, američke sankcije su i dalje moguće. Sergej Kapitonov, analitičar u Energetskom centru Moskovske škole menadžmenta Skolkovo, kaže: »Mislim da ćemo pronaći pravni izlaz. Osobno pretpostavljam da će njemački industrijski lobi u ovom slučaju podržati Gazprom.«
Premda je u ovome trenutku teško zamisliti radikalnu prekretnicu u njemačko-ruskim gospodarskim odnosima, s obzirom na to da su u igri veliki energetski interesi i Njemačke i Rusije, u zraku se ipak osjeća nešto što je u diplomaciji znak da se možda ipak naziru neke promjene. Neki ruski stručnjaci koji surađuju s njemačkim zakladama koje bitno utječu na rad njemačke središnje Vlade, prilično su zabrinuti jer se boje moguće eskalacije novih sukoba. Naravno, nije problem samo slučaj Navaljni koji je sada u rukama ruskog pravosuđa, već su u igri daleko ozbiljnija otvorena pitanja poput Sirije, Kine, Nagorno Karabaha, Ukrajine, turskih ambicija u Libiji… Sve to može posredno, ili neposredno, utjecati na pogoršanje njemačko-ruskih odnosa. Istodobno, zemlje koje profitiraju od transporta ruskog plina, poput Ukrajine, izgubile bi veliki dio novca i pregovaračku moć, što se nimalo ne sviđa SAD-u u kontekstu njezine nove politike prema Rusiji. Prema njemačkom zakonu, gradnja plinovoda mogla bi se zaustaviti jedino pozivanjem na »najviše nacionalne interese«. No, takva se odluka teško može opravdati slučajem Navaljni. Osim toga, zaustavljanje radova moglo bi nanijeti veliku štetu u odnosima sa susjedima – Danskom, Finskom i Švedskom. Nadalje, Sjeverni tok 2 bitan je za ostvarivanje njemačke energetske strategije do 2025. godine, nakon napuštanja nuklearne energije do 2022. i ugljena do 2038. godine. Posljedično to znači da će u Njemačkoj prirodni plin uskoro postati osnovni energetski izvor za proizvodnju električne energije.
Američki predsjednik Joe Biden ne misli tako, niti ga to zanima. Za njega je jedino bitno da NATO mora biti sposoban suočiti se s ruskom prijetnjom. »Želimo da svaka zemlja bude oslobođena vanjskih utjecaja. A da bismo to učinili, moramo izbjegavati različite strategije i paralelne programe s Rusijom i Kinom«, ističe američki predsjednik. Tijekom izborne kampanje i nakon Bidenove pobjede, Europljani su ushićeno pljeskali i čestitali pobjedu novom američkom predsjedniku. Sada kada se Biden izravno obratio EU-u, ozračje postaje tmurno. Posebice se to odnosi na Angelu Merkel koja je pozdravila povratak Washingtona za stol multilateralizma, no pritom nije očekivala da će joj to ugroziti otvorene kanale prema Rusiji.